Majgul Akselson, novinarka i spisateljica, ro?ena je 1947. godine u Švedskoj. Napisala je više dokumentarističkih knjiga, pre svega o deci Trećeg sveta: Naša najmanja braća (1986), Rosario je mrtva (1989), Ubijaju nas (1991). Romanom Daleko od Nifelhajma (1994) ostvaruje veoma zapa?en debi i u okviru lepe knji?evnosti, a potom sledi i uspeh s knjigom I oni što nemaju (1996). M. Akselson je dobila više knji?evnih nagrada, me?u ostalim i nagrade Mua Martison i Jergen Erikson. Za roman Aprilska veštica dobila je presti?nu nagradu Augustpriset 1997. godine.
29.03.05
Protiv farisejske ljubaznosti
Majgul Akselson
Da je za dobar život potrebno više od zdravlja i materijalnog blagostanja, ilustruje švedska spisateljica Majgul Akselson romanom “Aprilska vještica”, pišući o sudbinama četiri sestre. Junakinje ovog romana su srušile predstavu o Švedskoj kao idealnom društvu, one pripadaju različitim socijalnim slojevima: Birgita je beskućnik, Margareta i Kristina dobrostojeće, dok hendikepirana Dezire provodi život u sanatorijumima i za nju ostale sestre ne znaju ni da postoji. Sestre su bile napuštena ili zlostavljana djeca, a njihove potresne sudbine dokazuju da nijedan dio švedskog sistema nije zdrav. Majgul Akselson predstavlja psihološke portrete različitih žena, ističe značaj porodice i snagu porodične ljubavi, koje na ovim stranicama nema. “Aprilska vještica” je istovremeno teško i bolno, toplo i emotivno štivo.
Ovaj roman, za koji je autorka dobila nagradu “Augustpriset” 1997. godine, izazvao je u Švedskoj veliko interesovanje, gdje je štampan u tiražu od pola miliona primjeraka i preveden na preko dvadeset jezika. Roman “Aprilska vještica” nedavno je objavila beogradska “Geopoetika”.
Majgul Akselson (1947) novinarka i spisateljica, napisala je više dokumentarnih knjiga, kao i romane “Daleko od Nifelhajma”, “I oni što nemaju”. Za “Vijesti” je govorila iz Stokholma gdje živi.
Pozajmili ste naslov “Aprilska vještica” od poznate istoimene priče Reja Bredberija. Koliko je Bredberijevo stvaralaštvo uticalo na Vaše pisanje?
- Oduvijek su mi se dopadale Bredberijeve priče i kao djevojka bila sam fascinirana pričom “Aprilska vještica”, koja se nalazi u zbirci “The Golden Apples of The Sun”. Sesi, glavna junakinja istovremeno je bila zastrašujuća i zadivljujuća. Oduševljavalo me je što je u sebi nosila zlo na jedan zabavan način. Ali, istovremeno me je plašilo hladno zlo koje je imala u sebi. Ipak, ono što me je privuklo njoj, bio je njen karakter i želja. Ona je znala ko je i šta može učiniti: stvorenje tako krhko i istrgnuto, bez mogućnosti da napusti svoj krevet - ali kadra da svoju dušu, umjesto tijela, prepusti putovanjima. Imala je moć da uđe u tijelo ptice, insekta, životinje i čovjeka. Mogla je posmatrati stvari njihovim očima, iako sa teškoćama, kontrolisala je i njihove akcije.
Mnogo godina prije nego što ću postati pisac, čitala sam priču o Sesi toliko puta, da sam upamtila svaki njen detalj i aspekt. I potom sam shvatila da ona ima sestru i to u mojim mislima. Sestru u Švedskoj, i to otprilike mojih godina. I postavila sam pitanje šta neka osoba treba da učini kada Aprilska vjštica napadne njenu privatnost, da je pita ko je ona? Odgovor na to pitanje dao je moj roman.
“Aprilska vještica” je takođe jaka kritika modernog švedskog društva. Za ljude sa Balkana, skandinavske zemlje su primjer dobrih i bogatih društava. Vi ukazujete na mane.
- Tačno je da su skandinavske zemlje veoma bogata društva i to su već duže vremena. U Švedskoj imamo primjer da nije bilo baš tako od Drugog svjetskog rata do sedamdesetih. U većini, pedesete i šezdesete godine, bile su srećne godine i u industrijskoj i ekonomskoj sferi. Mi takođe imamo veoma jaku tradiciju i miroljubiv socijalni razvoj, koji se kroz puno godina pokazao kao uspješan. Uprkos tome, postoje, naravno mnogi aspekti u našoj modernoj istoriji koje treba iznova preispitati i staviti na probu. Međutim, moja ambicija nije bila da napišem knjigu o Švedskoj socijalnoj istoriji. Poslije svega, romani su, kao što svi sljedbenici Frojda znaju, zasnovani na istim stvarima kao i snovi. Imala sam priču, ispričala sam je i nikada se nijesam mučila da je unaprijed analiziram. To bi, smatram, bilo kontraproduktivno za mene kao pisca, da se zagubim u apstraktnim vizijama još nenapisanog teksta. Živa priča je poput organizma; kada na jednu riječ dodajete drugu, ona raste i transformiše se. Čak ni pisac nikada pouzdano ne zna šta ta prva ćelija sadrži. Pisci ne koriste politički redosljed. Pretpostavljala sam da ću prije ili kasnije razumjeti dublje značenje moga teksta, ako prije toga ne izađe prikaz u štampi.
A šta se dešava sa porodicom u takvom društvu? Koliko su jake međusobne veze unutar porodice? Da li su Vaša junakinja Dezire i njene sestre dobar primjer za to?
- I porodični odnosi, kao i naše drušutvo u cjelini su, smatram, različiti od onih u drugim zemljama svijeta. Ovdje je porodica jako važna i to više u emocionalnom nego u ekonomskom smislu, ali individualizam je takođe jako važan i činjenica je da žene mogu izdržavati same sebe, što im omogućava da se lakše razvedu. Danas nije uobičajeno da parovi ostaju u braku koji nije emocionalno ispunjen. Ipak, mnogi ljudi imaju bliske odnose sa članovima svoje porodice. A, Desire i njene sestre nijesu tipičan primjer za ovu sitaciju.
Kako objašnjavate ogroman uspjeh Vašeg romana u svijetu? Možda se objašnjenje krije u činjenici da “Aprilska vještica” ima nekoliko značenjskih nivoa?
- Ja zapravo nemam valjano objašnjenje zašto je ta knjiga doživjela veliki uspjeh. Ne mislim da je to zbog kritike blagostanja u Švedskoj, jer to i nije baš interesantno za čitaoce drugih zemalja. Možda je to kao što ste i vi primijetili zbog različitih nivoa koji romanu daju više značenja. Neki čitaoci su “Aprilsku vješticu” shvatili kao knjigu o ženama i njihovim odnosima sa drugim. Ali i kao knjigu o materinstvu, snazi i intrigama i mnogim lažima u sestrinstvu i među ženama. Ima i tvrdnji da je ova knjiga rasprava o prirodi sažaljenja, prikazana kao direktan napad na farisejsku ljubaznost kojom zrači ljudsko lice, ali koje nema u ljudskom srcu. To je, naravno i pomalo neobična ljubavna priča. Ja sam lično bila opčinjena zlovoljom, slično kao što je bio i dr Hubertson u mom romanu “Aprilska vještica”.
Kao poznata novinarka napisali ste nekoliko dokumentarnih knjiga o djeci Trećeg svijeta. Zašto Vam je ova tema interesantna?
- Nije lako dati odgovor na ovo pitanje. Mislim da sam željela da saznam i razumijem vrijeme u kome živimo, kao i budućnost koja je pred nama. Duboko sam ubijeđena da će sve ovo što se danas dešava djeci, ostaviti u budućnosti posljedice na sve nas.
Kritika objašnjava piscu o Čemu je pisao
- Kritika ima strahovitu sposobnost da informiše pisca o čemu je pisao. I tako je bilo i u mom slučaju; od kritičara sam saznala da sam napisala knjigu o velikom švedskom socijalnom eksperimentu koji mi zovemo “Folkhemmet”, ili status blagostanja. Sa tom interpretacijom sam se složila poslije drugog promišljanja o knjizi. Naravno, Elen, u “Aprilskoj vještici”, biološka majka u potpunosti funkcioniše kao metafora za nekada jako švedsko društvo. Ona je sjajna majka za svoje dvije djevojčice, ali užasna za druge dvije. U svakom slučaju, status blagostanja bio je veliki socijalni eksperiment. Podario je mnogima bolji život, meni i mojima takođe, ali se pokazao kao užasan za pojedince. Onaj ko ne može ili neće da se prilagodi zahtjevima racionalnosti i opštem ukusu biva izostavljen. Nema mogućnosti za iracionalno, - kaže Akselson.
Vujica Ognjenović
19.10.04 Blic
Praznina
Majgul Akselson, Aprilska veštica
Junakinje ovog romana su srušile predstavu o Švedskoj kao idealnom društvu. Da bi kritika bila što obuhvatnija, one pripadaju različitim socijalnim slojevima: Birgita je beskućnik, Margareta imućna a Kristina bogata; hendikepirana Dezire provodi život u sanatorijumima. One su bile napuštena ili zlostavljana deca, a njihove jezive sudbine su drastičan dokaz da nijedan deo švedskog sistema nije zdrav. U bolnicama, školama, sudovima krije se mnogo (seksualnih) manijaka koji maltretiraju one koje nema ko da brani; ovi bolesni ili, prosto, loši ljudi (teorijsku) utopiju pretvaraju u (praktičnu) grotesku: Kristina je žrtva svoje majke, Margareta nastavnika i hranitelja - psihopata, Birgitu je zabrinuto društvo „spasilo“ od pijane majke i izručilo je ulici, a Dezire je, zbog obogaljenosti, zakonskim propisom oduzeta roditeljima i smeštena u ustanovu. I na lestvici ljudskosti (uljuđenosti, civilizovanosti), junakinje su udaljene: Birgita je agresivna i zapuštena, Margareta je afektivna ali obrazovana, Kristina prefinjena, a fizički deformisana Dezire je parapsihološki iznad (i izvan) i tela i intelekta. Ova gradacija je autorkin dokaz da je za dobar život potrebno više od zdravlja i materijalnog blagostanja.
Postepenost otkrivanja predistorije odnosa između junakinja i mračnost njihovih sudbina prikivaju pažnju čitalaca; kritika društva je eksplicitna i (pre)glasna, a poente holivudske. Raskrinkavajući zlo i nepravdu sa pozicije humanosti i mudrosti, Majgul Akselson je, zamenjujući duhovnost spiritualizmom, a ljubav seksualnošću, bolje od fabule otkrila nesavršenost (ne samo) švedskog društva.
Vesna Trijić
03.08.04 Danas
IBZEN, AKSELSON, POPOV, GAZIVODA...
Novi naslovi izdavačke kuće Geopoetika
Nedavno je beogradska izdavačka kuća Geopoetika predstavila nove naslove: zbirku priča Zvonke Gazivode "Delfini na helijumu", roman Aleka Popova "Misija London", prvi tom sabranih drama Henrika Ibzena i roman "Aprilska veštica", čija je autorka Šveđanka Majgul Akselson. "Delfini na helijumu" prva je knjiga proze Zvonke Gazivode i reč je o karakterističnoj prozi koncentričnih krugova, koja zahteva čitaoca sklonog avanturi i iznenađenjima. "Delfini na helijumu" su, dakle, pikarska proza, sa elementima realnog, nadrealnog, ali i pesničkog i tragikomičnog. Pre "Delfina na helijumu", Zvonka Gazivoda je objavila dve zbirke poezije: "Riba šljokičaste krljušti" i "Vladam". Roman Aleka Popova "Misija London", jedno je od onih štiva koja osvajaju ubojitom satirom, ironijom i samoironijom. Ovo delo, koje je ubrzo po objavljivanju okarakterisano kao najsmešniji roman bugarske književnosti, prevela je Marija Joana Stojadinović. Geopoetika ovaj roman objavljuje u okviru edicije "Balkan ekspres", a može se čitati i na nivou vešto napisane krimi priče, ali i ubojite satitre balkanskog karakazana u kome se kuvaju uzavrele balkanske naravi. Roman "Aprilska veštica" Majgul Akselson, delo je koje je prevedeno na dvadeset jezika, u Švedskoj je prodato u više od 500.000 primeraka i postiže veliki uspeh u čitavom svetu. Priča prati odrastanje i život četiri sestre, od kojih je jedna od rođenja u sanatorijumu. Akselsonova u "Aprilskoj veštici" vešto i sigurno slika psihološke portrete različitih žena, ističući značaj porodice i snagu porodične ljubavi. "Aprilska veštica" spada u toplo, emotivno, bolno i uzbudljivo štivo, koje u sebi nosi i karakterističnu atmosferu Bergmanovih filmova. Ovaj roman su sa švedskog preveli Marija Danić, Dorijan Hajdu, Slađana Ječmenica, Milica Levajac, Ivana Milinković, Nikola Peričić, Marija Simić, Jelena Stanković i Angela Šošić, dok je koordinator ovog prevodilačkog projekta bila Zorica Mančić.
U okviru prvog toma Ibzenovih drama, Geopoetika je objavila "Stubove društva", "Lutkinu kuću", "Aveti","Narodnog neprijatelja" i "Divlju patku". "Stubove društva" prevela je sa norveškog Nataša Ristivojević Rajković, "Lutkinu kuću" (Noru) Ljubiša Rajić, "Aveti" Sofija Bilandžija, "Narodnog neprijatelja" Ivana Bojović, a "Divlju patku" Nevena Ašković, dok se za stručnu redakturu pobrinuo Nebojša Bradić. Ovo je prilika da naši čitaoci ponovo urone u blistav Ibzenov opus, koji je uvek svež, moderan i nov. Geopoetika planira da objavi i drugi tom Ibzenovih drama, u kome će se naći komadi "Gospođa s mora", "Graditelj Sulnes", "Mali Ejuf" i "Jun Gabriel Borkman".
S. Domazet