29.03.03 Politika
Filozofija
Kako misliti istoriju filozofije
Knjiga Horhe Grasije rezultat je dugogodišnjeg interesovanja ovog filozofa za odnos filozofije i njene istorije. Istorija filozofije postavlja mnoštvo pitanja i nerazrešenih problema. Veliki broj filozofa bavi se istorijom filozofije ne samo u pedagoške svrhe nego je koristi i kao polaznu tačku vlastitih stanovišta. Filozofija je bitno istorijski određena jer istoriju filozofije nijedan filozof ne može da prenebregne. Ona čini mogućom komunikaciju među filozofima i u slučaju kada su im stanovišta različita.
Rasprave sadržane u ovoj knjizi su filozofskog karaktera jer obrađuju probleme i sporna pitanja odnosa filozofije i njene istorije, formulišući rešenja tih problema filozofski primerenom argumentacijom. U knjizi se često poziva na istoriju filozofije i na istoriju filozofske istoriografije, dok je cilj knjige i deskriptivan i normativan, ne samo u smislu razumevanja istorije filozofije, već i njene prakse.
Kantov uticaj
Neke od važnijih tema Grasijine knjige su: odnos istorije filozofije i njene budućnosti, pojmovi istorije, filozofije i istorije filozofije, opravdanje i vrednost istorije filozofije, tekstovi i njihovo tumačenje, upotreba i zloupotreba filozofije i razvoj filozofskih ideja. Osnovna ideja knjige je da se istorijom filozofije mora baviti na filozofski način, a da sociološka, politička, psihološka ili kulturalna objašnjenja imaju ograničeno mesto u proučavanju istorije filozofije. Glavno pitanje je na koji najpodesniji način istoričari filozofije mogu da dosegnu ovaj cilj baveći se tekstovima prošlosti.
Poseban deo knjige predstavlja tumačenje razloga koji su doveli do sadašnjeg stanja filozofije. Glavni razlog je otkriven u Kantovom uticaju koji je srušio relativno jedinstvo i kontinuitet ranije filozofije koji je omogućavao dijalog i komunikaciju među filozofima, što je u daljem razvoju za posledicu imalo sadašnji antagonizam između kritičke (angloameričke) i poetičke (kontinentalne) tradicije. Proučavanje istorije filozofije i njene istoriografije predlaže se kao jedan od načina ponovnog zbližavanja i komunikacije između ovih tradicija. Na indirektan način, istoriografska poglavlja ove knjige treba da pruže opravdanje za ovaj više lični i intuitivni uvid nego konačnu argumentaciju za ovo mišljenje.
Optimističko gledište
Značajna pažnja je posvećena neposrednom predmetu kojim se bavi istoričar filozofije, filozofskim tekstovima i njihovom tumačenju, kao i ulozi autora i čitaoca. Sem pragmatičkih, pedagoških i terapeutskih razloga za bavljenje filozofijom na istorijski način postoje i važni teorijski razlozi koji se tiču prirode kulture i ciljeva filozofije. Središnje mesto pripada metodološkom istraživanju u kojem se autor bavi vrednovanjem različitih istoriografskih pristupa da bi na kraju izložio svoj originalni "pristup pojmovnog okvira" koji treba da služi kao "pojmovna mapa" za određivanje mesta i odnosa ideja i ličnosti u istoriji filozofije, kao i njihovog odnosa prema našem vremenu. Sam pristup je ilustrovan na primeru doktrine individuacije od ranog srednjeg veka do Tome Akvinskog. Interpretativne i vrednosne "mape" su najznačajnije u istorijskim objašnjenjima istorije filozofije. Ovaj pristup ima i svoja ograničenja kojih je svestan i sam autor jer se pokazuje da on ne može biti univerzalno primenjen na svaki period u istoriji filozofije.
Autor unekoliko zauzima optimističko gledište na razvoj filozofije, utemeljen na kontroverznoj ideji progresa, ali ostaje otvoreno pitanje da li je istorija filozofije i njena istoriografija dovoljna osnova za zbližavanje dve tako različite filozofske tradicije kao što su kontinentalna i angloamerička.
Olga DAKOVIĆ