Džon Apdajk (Reding, Pensilvanija, 1932 – Denvers, Masačusets, 2009) na američkoj književnoj sceni pojavio se 1954. godine, kada je u Njujorkeru objavio priču Prijatelji iz Filadelfije. Njegov prvi roman bio je Vašar u sirotištu (1959). Slede Beži, Zeko, beži (1960), a potom Kentaur (1963), koji mu je doneo National Book Award, prvo u nizu značajnih priznanja, među kojima su i dve Pulicerove nagrade za romane iz tetralogije o Zeki Angstromu (Zeka je bogat, 1981, i Zeka na počinku, 1990). Apdajk je napisao više od dvadeset romana i brojne zbirke priča, pesama i eseja.
02.04.03 Pobjeda
BELETRISTIKA: PREDLOG ZA ČITANJE
Besmrtna tragedija
Podgorica, 1. aprila - Roman "Gertruda i Klaudije" DZona Apdajka, jednog od najvecih zivih americkih pisaca, prica nam o zivotu kralja i kraljice Danske prije nego sto otpocne radnja "Hamleta". Koristeci imena i detalje iz skandinavskih legendi, koje su se bavile princom koji glumi ludilo, da bi se osvetio ubici svog oca, Apdajk u ovom romanu pise o Gertrudinom djevojastvu, njenom sporazumnom braku sa covjekom koji ce postati Hamletov otac te o njenoj ljubavnickoj, radoskrvnoj vezi sa muzevljevim mladjim bratom. Neka od "praznih" mjesta u cuvenoj Sekspirovoj tragediji ovim romanom dobijaju razjasnjenje, a lik Polinija stice veci znacaj u kontekstu cjeline fikcije. Apdajkova prica se u dubljim slojevima bavi i tinjajucim postojanjem varvarskih kultova i organizovanim usponom hriscanstva, ali i istovremenim naslucivanjem humanizma i renesanse. Arhaicni svijet Hamletovog doba ozivljava se imaginacijom istinski velikog romansijera.
Posebno je interesantno da kralj i kraljica Danske u tri poglavlja ovog romana imaju razlicita apokrifna imena kao i drugi likovi romana, a da u Apdajkovoj verziji zlo trijumfuje, govoreci vise o nasem dobu i relacijama na koje nas je ono sasvim privuklo.
"Gertruda i Klaudije" je jos jedan neocekivan Apdajkov autorski gest zasnovan ne samo na Sekspirovoj besmrtnoj tragediji, nego i na ozbiljno proucenoj literaturi davnih vremena, te na podsticaju cuvenog filma Keneta Brane. Nudeci odgovore na mnoga tajanstvena mjesta "Hamleta", DZon Apdajk je napisao ne manje interesantno i provokativno romaneskno ostvarenje u kojem nam srednji vijek i ljudi u njenu postaju blizi, prisniji.
DZon Apdajk je rodjen 1932. godine u Silingtonu, Pensilvanija. Diplomirao je na Harvardu 1954. Dugogodisnji je saradnik NJujorkera i autor pedesetak djela: romana, zbirki, prica, kolekcije eseja, pjesnickih knjiga. Od njegovih knjiga prevedenih kod nas, pomenuli bi: "Kentaur", "Trci", "Zeko", "Zeka je boga", "Sajam u uboznici", "Istvicke vjestice", "C", "Parovi", "Brazil". Prevedene su i zbirke prica: "Golubije perje" i "Razuzdani eros".
T.P.