01.01.00
Politika
23.01.2003.
IZMEĐU BAJKE I POEZIJE: GROZDANA OLUJIĆ
Ljubav pomera planine
Bajke nikada i nisu bile namenjene samo deci. - Istorija se, nažalost, ponavlja od Kaligule, preko Napoleona, Hitlera, Staljina, do danas
U ediciji "Zlatna jabuka" nedavno je u BIGZ-u objavljena knjiga Grozdane Olujić "Kamen koji je leteo i druge bajke". Istovremeno u PEN Internešnel (London) štampana je priča "Igra", u Atini "Mali voz", a u časopisu "Svetska književnost danas" (SAD) izašao je prikaz u kome se za prevode na druge jezike preporučuje "Antologija ljubavnih bajki sveta", (izdavač SKZ) jer "ona govori čitavom čovečanstvu i može mnogo toga da ponudi izmučenom čoveku XXI veka".
Grozdana Olujić autor je kultnih knjiga, među kojima su "Izlet u nebo", "Glasam za ljubav", "Ne budi zaspale pse", "Divlje seme", "Afrička ljubičica", kao i knjiga "Sedefna ruža" i "Nebeska reka", koje su dobile najuglednije domaće i svetske nagrade, od "Politikinog Zabavnika", "Mladog pokoljenja", priznanja Svetske akademije za umetnost i kulturu (SAD) za najbolju bajku sveta, do nagrada "Zmajevih dečjih igara", "Zlatnog leptira", "Stare masline".
Počasni je član Univerziteta u Ajovi (SAD) i nosilac danskog viteškog ordena "Danebrog" za zasluge na polju književnosti.
Roman "Divlje seme", u engleskom prevodu, lektira je na nekim američkim Univerzitetima, uz knjige Hesea, Sartra, Kamija, Prusta, Žida, Simon de Bovoar itd.
Romani i bajke Grozdane Olujić prevedeni su na 28 jezika i objavljeni u Rusiji, Nemačkoj, Engleskoj, Francuskoj, Indiji, Danskoj, Finskoj, Poljskoj, Španiji, Kini...
Bajka ne laže
? Ovo nisu bajke samo za decu, već i za odrasle?
- Od prve zabeležene (egipatske) bajke "Anpu i Bata", pre gotovo 4000 godina, bajke nikada i nisu bile namenjene samo deci. Etički i metafizički problemi na kojima su one sazdane jednakom snagom odjekuju i u malim i velikim čitaocima, pomažući im da svet sagledaju u svoj njegovoj složenosti, užasu i sjaju. Istovremeno, to je i razlog njihovog trajanja od praistorije do danas. Jezik bajke, kao i jezik poezije, zasnovan je na metaforama, na istinama prvoga reda. Jer, bajka svog čitaoca ne laže: ona zna da uz lepotu i nežnost postoji zavist, postoji mržnja, postoji smrt, ali da je i od zavisti pa i same smrti jača samilost, jača ljubav.
? Da li zbog toga u bajci "Kamen koji je leteo", Kamena ptica polazi na svoj strašni put da bi pomogla zarobljenoj ptici, a ljubav u bajci "Staklareva ljubav" ne prestaje da se ponavlja i traje?
- Verovatno. Samilost i ljubav imaju u bajci snagu koja pomera planine, skreće tokove reka. Zato je čak i kamen u stanju da poleti, a staklena masa postane biće koje voli, svesno da je ljubav ponekad "krhkija od stakla", da je za nju potrebno "mnogo strpljenja, mnogo nežnosti. Ali, i žrtvi kao u bajkama "Mirunin veo" ili "Tvor koji je hteo da miriše"...
? U Vašim bajkama ima elemenata klasičnih bajki, ali one ne govore o nekim davnim, prošlim vremenima, već o problemima savremenog sveta, surovog i strašnog?
- Govoreći o prošlosti, bajka, zapravo, govori o sadašnjosti, i obrnuto. Granice vremena i prostora u njoj su izbrisane, jer bolje od svega bajka zna da se čovekova duša sporo i teško menja i da su glasovi svih koji su postojali ili postoje jedva čujni, ali neuništivi glasovi u vetru, stalna i krvava bitka između dobra i zla. Ali, otuda i potreba da se ljudima u nevolji pomogne ("Pahuljičin dar"), jer "sve je na svetu povezano" i nijedna nesreća nije slučajna.
? Iza zlatne maske Cara, o čijoj su se lepoti pesme pevale, krilo se lice zveri. Postoji li sličnost između ove bajke i događaja iz naše najnovije istorije?
- Istorija se, nažalost, ponavlja od Kaligule, preko Napoleona, Hitlera, Staljina, do danas. Velika je stvar na vreme prozreti "zlatne maske", ali još veća je stvar ne zalutati u "Odajama izukrštanih ogledala", pa bežeći od smrti - pobeći od života, postati senka senke, čovek koji nije ni živeo, jer nikad nije otkrio smisao svog postojanja. Malom čitaocu bajka upravo u tome pomaže, pomažući mu da spozna samoga sebe i otkrije sopstvenu snagu, sopstvene mogućnosti, preskoči strah i sumnju, odraste u zrelu, uravnoteženu ličnost, zdravo i celovito ljudsko biće.
? Gradskoj deci, okovanoj u betonskim kulama (kao u "Oldaninim vrtovima") nudite jedan lepši, humaniji svet, u kojem sve nastaje i nestaje iz zvezdanog praha?
- Nudim im, možda, nadu da je jedan humaniji svet moguć. I jeste moguć ili bi bar morao biti, jer da nije tako ni nas odavno ne bi bilo. Mudrija i starija od svih književnih rodova bajka to dobro zna, kao što zna i da zlatna jabuka čovekovog sna o sreći ne pada junaku bajke u krilo. Da se do nje dođe potrebno je proći pustinje i urvine, u bespuću naći put. A put je onoga "ko ima snage da njime krene", poručuje bajka, detetu zbunjenom i nesigurnom u sopstvene mogućnosti, otvarajući prostore jednog drugačijeg, lepšeg sveta kakav je moguć, možda, samo u snu, jer bajka jeste deo sna, čistije, lepše lice stvarnosti.
Tajanstvo sveta
? Nije teško postati čarobnjak (u svom poslu), poruka je mnogih Vaših bajki. Upornost i snažna volja i nemoguće pretvaraju u moguće?
- To ne poručuju samo bajke! Zar nauka već odavno nije omogućila san bajke da čovek zakorači u kosmos? Ode pod vodu? Od jedne ćelije živog bića stvori novo živo biće? Bajka je to uradila mnogo ranije eksternalizujući čovekove slutnje ("Leteći ćilim", "Čarobni brod"), svesna da je tajanstvo sveta mnogo složenije no što možemo i da pomislimo, zbog čega bajka na istu lestvicu vrednosti stavlja i travku, i zvezdu, i čoveka, i žabu. Jer, nikada se ne zna gde će se čiji putevi ukrstiti, ko koga spasti, ko koga pogubiti, kao što se ne zna ne krije li se u krastači začarana princeza, u lepotici zmija...
? Vaši mali junaci, dečaci i devojčice, ponekad nadmudre i svemoguće čarobnjake i vilenjake?
- Vile i vilenjaci projekcija su dečje mašte. Što ne bi mogli da ih nadmudre? Mada (kao u "Zelenom majmunu") nadmudrujući druge, ponekad, prevare sami sebe.
? Da li ovo naše vreme posebno pogoduje bajkama, jer one nude utehu i nadu?
- Verovatno. Vek iza nas doba je u kome je nauka otišla u čudovišno, a ljudska duša dotakla dno pakla. Gubitak nade logična je posledica ratova i bezakonja, mada svet nije nikada bio naročito pravedan. Ni u praistoriji, ni u srednjem veku, ni danas, a ipak čovekov san o dobroti i pravdi nadživeo je i razapinjanje Isusa Hrista, i krstaške ratove, i Aušvic, i Kolimu, ne prestajući da se obnavlja i traje. Bez njega bili bismo živi mrtvaci, mrak u mraku!
Otuda oživljavanje bajki krajem dvadesetog veka. Nije slučajna činjenica da su tri najčitanije knjige (Tolkinov "Gospodar prstenova", Egziperijev "Mali princ" i Endeova "Beskrajna priča"), takođe, bajke. U ovom trenutku svedoci smo renesanse bajki ne samo kod nas, već i u svetu. Pišu ih pesnici: Č. Sandberg, filozofi Eskarpi, Turnije, Kolakovski, nobelovci: Isak Baševis Singer.
Čitaju ih svi, jer najveća moguća stvar je u beznađu otkriti srebrni končić nade, koji kao Arijadnina nit pomaže da se makar nasluti izlazak iz lavirinta vremena u kome su sve vrednosti porušene, a nove još nisu pronađene.
Zoran Radisavljević