18.07.14 Večernje novosti
Četiri decenije neodoljivog Hogara
Pre 41 godine nastao je popularni strip junak Hogar Strašni, a tim povodom je „Beli put” štampao i treći tom storije o najslavnijem Vikingu, pod naslovom „Sva čuda sveta”
POVODOM četiri decenije od kako je čuveni strip junak Hogar Strašni počeo da uveseljava čitaoce u svetu, beogradski izdavač “Beli put” štampao je i treći tom storije o najslavnijem Vikingu, pod naslovom “Sva čuda sveta”. I ova knjiga prepuna je njegovih urnebesnih smicalica u prevodu Jelene Petrović.
Mrzovoljni ratnik, zarastao u bradu i sa neodoljivim rogovima na šlemu, nije neko ko je zaista živeo tokom zlatnog vikinškog doba (od 9. do 11. veka), već ga je “rodio” američki strip majstor Dik Braun (1917-1989). Hogar je svetsku premijeru imao 4. februara 1973. Prvi put u Jugoslaviji štampan je već 18. aprila iste godine, u sarajevskom časopisu “Strip art”, gde mu je ime prevedeno kao Hagar Okrutni. Objavljeno je samo nekoliko geg-kaiševa, ali se u tom izdanju “nije primio” kod šire publike. Nešto kasnije, 24. avgusta, našao se i u “Politikinom zabavniku”, u kojem i danas redovno izlazi. Od druge polovine sedamdesetih godina prevođen je u časopisu “Stripoteka”, izdanjima “Dečjih novina” i kod nekih drugih srpskih izdavača.
Pre Hogara, Braun je crtao reklamne oglase i nekoliko stripskih serija, od kojih je najpoznatija “Haj i Loiz”, koju je pisao i crtao sa takođe poznatim strip autorom Mortom Vokerom, tvorcem slične humorističke serije “Redov Bili”, prevođene i kod nas. Posle smrti, avanture je nastavio da kreira Kris, jedan od dvojice njegovih sinova.
Čaroban svet stripa pun štoseva, u ovoj knjizi obogaćen je sa 16 zanimljivih i atraktivnih tekstova Slobodana Ivkova, poznatog stripera i dobitnika nagrade “Pavle Vasić” baš za ovu oblast. Tekstovi duhovito objašnjavaju stvarnu istoriju Vikinga, Hogarov karakter i ime, objašnjavaju prva pojavljivanja u Srbiji i Jugoslaviji, Hogarova putovanja po Divljem zapadu, podsećaju na pozorišne i radio dramatizacije koje je ovde doživeo...
PARALELE
U knjizi “Sva Hogarova čuda” Ivkov, između ostalog, daje paralelu Hogarovog broda iz stripa i stvarnih istorijskih izvora. I sve to potkrepljuje nizom autentičnih fotografija, među kojima je i francuska tapiserija iz 1083. godine.
S. POPOVIĆ
02.03.06 Vreme
Vikinške porodične vrednosti
Hogar strašni, Dik Braun
Hogar Strašni je pijanica, žderonja, lažov i siledžija koga je nemoguće ne voleti
Kada u novinama naiđe na kaiš ili tablu antologijskog stripa Dika Brauna Hogar Strašni, čovek se nasmeje pa zaboravi, i to je jedna stvar. Sasvim je drugo kad neko probere najbolje epizode, sredi ih tematski, opremi predgovorom, pogovorom i Braunovim autorskim reminiscencijama, pa sve to odštampa u velikom formatu, u boji i u tvrdom povezu. Upravo ovakav jedan poklon (doduše ne sasvim besplatan) dobili su čitaoci našeg jezičkog prostora u vidu monografije Hogar Strašni – Najbolje od mene, koju je u Americi sastavio Brajan Voker, a kod nas izdao Beli put iz Beograda u odličnom prevodu Gorana Skrobonje i sa nadahnutim pogovorom Žige Leskovčaka.
ČISTO REMEK-DELO: Hogar Strašni je dragulj ponikao iz prezrenog žanra – američkog dnevnog porodičnog stripa – forme na koju i najfanatičniji pobornici teze da je strip umetnost gledaju nabrana nosa. Porodični strip je u odnosu na savremene "grafičke novele" ono što su sitkom serije u odnosu na celovečernje filmove: efemerne tvorevine ispunjene stereotipima, uglavnom industrijski pravljene sa ciljem da razgale mase i promovišu porodične vrednosti. Hogar je, međutim, čisto remek-delo, likovno i narativno čudo kratke forme, neodoljivo zbog svoje topline i suptilno subverzivnog humora. To je istovremeno komercijalno najuspešniji strip svih vremena: pre nego što se i pojavio u izdanju američkog giganta King Fičersa u pretplati ga je otkupilo preko dvesta novina i časopisa, da bi se par meseci kasnije taj broj popeo na osamsto i nastavio da raste. Zanimljivo je da se na području bivše Jugoslavije prvi kaiš Hogara pojavio samo dva meseca nakon svetske premijere, u aprilu 1973, na stranicama sarajevskog "Strip Arta" (pod imenom Hogar Okrutni) da bi kasnije nastavio da izlazi pod okriljem "Stripoteke", "Zabavnika" i, u novije doba, "Politike". Iako je autor Dik Braun umro 1989, u svojoj osamdesetoj godini, njegov sin Kris nastavio je očevo delo i do danas održao u životu duhovno čedo svoga oca.
Iako je sve u vezi sa Braunom i Hogarom neizgled vedro, jednostavno i prozirno, porođaj nije bio nimalo lak: Braun je osmislio Hogara u svojoj pedeset šestoj godini, u veoma teškoj fazi svog života. Za sobom je imao dugogodišnju karijeru uspešnog reklamnog crtača (radio je, između ostalog, reklame za Kempbel supe mnogo pre nego što je Endi Vorhol otkrio pun potencijal ovog brenda), te brojne nagrade za dvadeset godina rada na uspešnom, danas zaboravljenom stripu Haj i Lujza u tandemu sa Mortom Vokerom (Redov Bili). I pored toga, bio je u finansijskoj krizi i počinjao je da oseća prve simptome hronične očne bolesti od koje je na kraju gotovo oslepeo – jeziva stvar za jednog crtača. Poznavaoci Braunovog lika i dela primetili su da se i sam autor u to vreme fizički promenio: dok je do kraja šezdesetih bio tipičan, uredan američki "japi", početkom sedamdesetih pustio je dugu kosu i bradu i nabacio desetak kila, da bi se s godinama izgledom sasvim poistovetio sa sopstvenim junakom. I po karakteru su bili slični: Hogar Strašni je prvobitno bio nadimak koji su Braunu nadenula deca (dva sina i ćerka) kad se ljutio što ga bude u vreme popodnevne dremke. Hogar je, u stvari, od samog starta bio porodična manufaktura u čijem su stvaranju učestvovali svi članovi, i kao modeli i kao saradnici na scenariju, dok se Kris kasnije uključio i u crtanje. Uostalom, zadati tempo od pet kaiševa dnevno i jedne table nedeljno, neprekidno tokom više od dvadeset godina, više je nego što bi jedan čovek, ma koliko genijalan, mogao da podnese.
NEODOLJIVOST: Upravo ta istinska i duboka ljubav prema porodici i emocionalnoj toplini doma, u vreme rastućeg cinizma, jeste ono što čini Hogara remek-delom koje prerasta stereotipe i šablone. Zoran Đukanović je davno primetio u jednom svom eseju: "Likove u Hogaru krasi optimizam i ozarenost u koje niko od čitalaca u početku gega ne veruje. Mi sa Hogarom učimo ne toliko da ljudskoj gluposti odolimo, koliko da joj ne odolimo, da pokušamo da je prihvatimo sa ironičnom ljubavlju i saosećanjem." Hogar je pijanica, žderonja, siledžija i lažov, katastrofalan muž i otac koji jedva poznaje rođenu decu (o ratnim zločinima da i ne govorimo), a ipak je savršeno neodoljiv. Zanimljivo je da su ženski likovi, od Helge i Honi do Hamletove družbenice Hernije, duhovno, moralno (a uglavnom i fizički) daleko nadmoćni u odnosu na muške. Jedini donekle nesimpatičan ženski lik koga je Braun stvorio jeste Hogarova tašta, kržljava nadžak-baba sa ogromnim rogovima, ali ona se pojavila u samo par gegova i brzo nestala bez traga. Drugi potpuno fascinantan junak je Srećni Edi, višeslojan lik koji gotovo da zaslužuje sopstveni serijal i koji je zaslužan za diskretne prestupe Hogara preko granice zdravog razuma, u zemlju apsurda i paradoksa. Oni koji znaju za Braunovu dugogodišnju saradnju sa Mortom Vokerom, autorom Redova Bilija, odmah mogu da u Vokerovom liku po imenu Zero prepoznaju Edijevog duhovnog i fizičkog blizanca. Tako je jedan trapavi Viking pripravnik preskočio stoleća da bi se reinkarnirao kao redov u američkoj vojsci.
Ono što važi za Braunov pripovedački stil važi i za likovni: iza prividne lakoće, prozirnosti i svedenosti krije se crtačka virtuoznost sa izrazitim smislom za detalje. Detalja u crtežu gotovo da nema, ali baš u njima leži đavo, što se lako da proveriti ako iz pojedinačnog kvadrata pokušate da uklonite i najmanji potez perom. Ako u stripu postoji nekakav ekvivalent zen-koana, Braun mu se u nekim kaiševima sasvim približio. Uz to, diskretno ali majstorski, povremeno ide u čistu dekonstrukciju, kao u kaišu u kome Edi, gledajući u oblačić iznad svoje glave, bukvalno "pazi na svoje reči" (engleski "watches his words").
U privatnom životu skroman, introspektivan i dobroćudan čovek, Dik Braun nikada nije javno priznao svoju genijalnost i sebe je smatrao srećnikom kome je sudba podarila da udobno živi od posla koji voli, okružen ljudima koje obožava. Takođe se ustezao da analizira svoje delo. "To je", govorio je, "kao da čovek vrši autopsiju nad devojkom koju voli." U monografiji Hogar Strašni – Najbolje od mene možete pročitati gomilu stvari o autoru i istorijatu stripa koje vas možda nikada nisu stvarno zanimale, ali "devojka" u vidu debeljuškastog Vikinga je živa, zdrava i vesela, hvala na pitanju. I, najvažnije od svega, tu je gomila predivnih epizoda za koje ste mislili da ste ih davno zaboravili.
Dejan Anastasijević
22.01.06 Danas
Svet je preplavljen Vikinzima
Hogar strašni, Dik Braun
Više od trideset godina to smešno lice, filozof svakodnevice zaklonjen iza štita i ostalih statusnih rekvizita ratnika, mali privrednik čija je glavna delatnost razaranje i pljačka, istrajava u svojoj popularnosti. Hogar Strašni, prvi put u svojim celokupnim delima, koja je iz novinskih nastavaka priredio Brajan Voker, pojavio se i u luksuznom izdanju beogradskog Belog puta kao pozamašna knjiga smeha i razonode, u srpskom prevodu Gorana Skrobonje. Za ovo izdanje, ekskluzivno, crno-bele kaiševe stripa obojio je decentno jarkim tonovima Aleksandar Petković.
Između korica i rikne pozamašnog gabarita, našlo se i malo mesta za Dika Brauna, Hogarovog tvorca, koji je bio i ostao u senci svoje megastrip-tvorevine. Jer, neverovatno, ali istinito, Hogara dnevno čita stotinak miliona ljudi. Samo u SAD, izlazi u 2000 dnevnih novina ( kod nas u Politikinom zabavniku), više od tri decenije.
U skladu sa svojom definicijom uspeha u karijeri ("Ako vam nešto ne ide od ruke, budite spremni da preduzmete nešto drugo. Ne možete ići pravom linijom u cikcak svetu. Minirana je") Dik Braun je jednog zimskog dana početkom sedamdesetih, kriznih godina za njegovu porodicu, suočenu s neplaćenim računima i narušenim zdravljem, skrenuo ukoso.
Pobegao je u studio u istom stanju u kom ga je, veli jedna anegdota, jedan lopov na ulici zatekao, s nekoliko dolara u džepu, ali i mnoštvom cigareta, žvaka, slatkiša, patrljaka olovaka... Preneražen, jedva je izustio: "O, pa ti si porodični čovek" i pobegao sa Braunovih 2,98 dolara!
Nije dolazio kući sve dok nije izmislio novog junaka, iz podsvesti svog detinjstva i nordijskih legendi koje je slušao od svoje tetke Šveđanke. Ni nalik junacima koje je tokom prethodnih 56 godina svog života nacrtao (Džini Džip, Haj i Loi, kod nas poznat kao Ceca i Peca), a koje su mu donele niz prestižnih nagrada, ali ne i bogatstvo kojim ga je Hogar podario. Morao je, vele, da angažuje gomilu advokata da bi se otarasio poreznika, a potom da uposli i sinove u proširenu porodičnu manufakturu stripa. Kupio je kuću u Floridi i tu srećno dočekao kraj života. Jer, oduvek je govorio da je ključ uspeha biti srećan s onim što imate, pod uslovom da se barem potrudite da imate mnogo toga.
Hogar je bio i ostao Braunov alter-ego, jer bez te identifikacije, ne bi bila moguća ni planetarna identifikacija publike sa ovim dobroćudnim Vikingom. Tolika, da kada je Dik Braun preminuo, 1988, Hogar nije smeo ni mogao da umre, te je Dikov sin Kris nastavio da crta i piše Hogarove dogodovštine. Tako se priča o Hogaru i dan-danas, svakodnevno odvija pred očima miliona, kao kakav srednjovekovni reality show.
"Izgleda da na svetu ima mnogo više Vikinga nego što sam mislio", zapisao je svojevremeno Braun. "Dobijam mnogo pisama od žena koje imaju hogarovskog oca, muža ili momka... za njih osećam samo najdublje strahopoštovanje i saučešće".
V. R.
25.12.05 Danas
Filozof i praktičar
Hogar Strašn, Dik Braun
Srpsko izdanje antologije "Hogar Strašni: Najbolje od mene" Dika Brauna, predstavljeno je juče u Beogradu. Antologiju je priredio Brajan Voker, objavila izdavačka kuća Beli Put, a u njoj se, pored stripova mogu naći i izvodi iz biografije Dika Brauna, nastanak i istorijat stripa, opisi likova koji se u njemu pojavljuju, kao i opisanog sveta, a čitaoci se mogu upoznati i sa drugim Braunovim radovima u oblasti stripa ili karikature.
Teoretičar stripa, Slobodan Ivkov, rekao je da iza Hogara stoji jedan od najboljih autora stripa, koji je veliki uspeh sa Hogarom postigao parodiranjem stereotipa i izokretanjem u njihovu suprotnost, kao i njihovim prelamanjem kroz sistem života u našem vremenu. On je dodao da se u našoj zemlji "Hogar Strašni" pojavio u Strip artu, dva meseca nakon što je prvi put izašao 4. februara 1973, a da od sledeće godine izlazi kontiunirano već 31 godinu.Književni kritičar, Aleksandar Jerkov, video je u zainteresovanosti za Hogara i posle više od 30 godina, činjenicu da on, kao čovek krajnosti obuhvata i ljude modernog vremena. "Hogar je filozof koji se pita nad svakom pojavom sa kojom se sretne, ali istovremeno je i praktičar koji se ne trudi da pruži odgovore na ta pitanja. On je takođe i literarni i poetični lik, što se vidi u njegovoj tropičnosti, odnosno, sposobnosti da označi preneseno značenje", rekao je Jerkov.Antologija posvećena stripu "Hogar Strašni" pojavila se u izdanju mlade izdavačke kuće Beli put, koja objavljuje ilustrovane knjige. Ove godine Beli put je objavio 40 naslova, među kojima, slikovnice za decu, romane za decu koja počinju da čitaju i tinejdžere, kao i grafičke novele i edikativne knjige.
B. D. Belčević