27.01.07 Pobjeda
Kraljevstvo gradova
Italija u XV veku, Alberto Tenenti
Obimom nevelika, ali znalački napisana, knjiga "Italija u 15. vijeku", Alberta Tenentija podijeljena je na tri dijela. Prvi dio posvećen je razvoju gradova. Italija je bila najurbanija zemlja srednjovjekovne Evrope, a u 15. stoljeću gradovi su se više gradili i širili nego ranije. Zidale su se velelepne građevine, zarad privatnog i javnog prestiža. Izgradnjom velikih zdanja, kao što su učinili Sforce dizanjem moćnog kastela u Milanu, vlasnici su lakše držali podanike u podređenom položaju. Pošto je tokom jednog vijeka nadoknađen broj stanovnika koji je sredinom 14. stoljeća pokosila kuga, Italija je u 15. vijeku postala pravo „kraljevstvo gradova“. Krajem vijeka mnogi su imali impozantan broj stanovnika: Venecija, Milano i Napulj brojali su po 100.000 ljudi. Po broju žitelja sa njima se mogao meriti jedino Pariz.
U Firenci je u 15. vijeku uveden porez na prihod. Popisana su sva dobra podanika, a novčani namet padao je kako na nekretnine tako i na prihod od kapitala, što je značilo da su oni koji su imali više i plaćali više. Vremenom su sve države prihvatile taj sistem oporezivanja. Velika većina građana u Italiji u tom periodu nije služila vojsku. Pravih oružanih trupa bilo je vrlo malo i one su predstavljale policiju. U slučaju rata, vlade su se obraćale kondotijerima, zapovjednicima profesionalne vojske. Naravno, profesionalni vojnici su plaćani, a to je bilo moguće zahvaljujući sve bogatijim gradovima. Mnogi od njih bili su posebne države, iako je postojao termin Italija.
Drugi deo knjige profesora Tenentija posvećen je ekonomskim aktivnostima. Najjača privredna središta u Italiji bili su Venecija, Đenova, Firenca i Milano. Trgovina se nije kretala oko ose nacionalnog značaja. Apulija je više trgovala s balkanskim zemljama nego s Toskanom i Lombardijom, a Venecija i Đenova su napredovale zahvaljujući trgovini na istoku. Da bi se predupredili rizici i nadoknadile štete, razvio se sistem osiguranja. Naročito je bilo razrađeno pomorsko osiguranje, i u toj oblasti Venecija je bila na prvom mjestu. Njeni brodovi su važili za najbezbjednije zbog stabilnosti političkog sistema, dobrog sistema osiguranja i veslača obučenih da budu i borci protiv gusara. Najvažnije pomorske linije bile su za Siriju, Egipat i Anadoliju, a prema Zapadu za Iberijsko poluostrvo, Flandriju i Englesku. Najveći dio trgovine počivao je na kreditima. Kupovina za gotov novac bila je rijetka pojava. I država je uzimala zajam od pojedinaca i banaka, zalažući kao garanciju javna dobra. Kreditori su dobijali obveznice, koje su donosile godišnju kamatu, a mogle su se preprodavati. Davanjem zajmova dosta su se bavili Jevreji koji su, zbog progona, pristizali iz Njemačke. Najveći kreditni centar bila je Venecija. Ona, dakle, nije bila samo prestonica svetske trgovine već i najveće svjetsko finansijsko središte. Tako su se u Italiji poznog srednjeg vijeka izgradili organizacioni oblici privrednog poslovanja koji su postali osnov moderne svetske ekonomije.
U trećem dijelu knjige autor se najprije bavio svakodnevnim životom, uočivši da se dosta razlikovao od današnjeg i da je najviše bio uslovljen religioznim elementima. Nedjeljom i praznicima bilo je zabranjeno obavljanje manuelnih poslova i radnje su bile zatvorene, a radni dan je trajao dok je bilo dnevnog svjetla. Velike svetkovine priređivane su o Božiću, Vaskrsu i Duhovima. Mada je svaki grad imao svoje specifičnosti, karneval u februaru bio je opšte prihvaćena svetkovina. Praznici su više ujedinjavali srednjovjekovni svijet nego rad. Skoro da i nije bilo manifestacije koje nije imala religijsku osnovu. U proučavanju istorije Italije 15. vijeka profesor Tenenti osvrtao se na prethodno i potonje vrijeme, kao i na zemlje susjede. Analizirao je i istoriju Balkana, ističući značaj koji je imala trgovina između ove dvije oblasti. Veliko preimućstvo Venecije bilo je što je baš u 15. vijeku zavladala cijelom Dalmacijom.
R.K.
01.01.00
Politika
01.06.2002.
Alberto Tenenti: :"Italija u petnaestom veku"
Kad se govori o italijanskoj renesansi, najčešće se misli na preporod koji se između 14. i 16. veka dogodio u evropskoj umetnosti, filozofiji i kulturi, koji su svojim radom obeležili neki od najznačajnijih svetskih stvaralaca. Uz taj opštepoznati stav, obično se ističe poslovična razjedinjenost italijanskih gradova, poput malih država, kojima su vladale moćne porodice, stalno u zavadi, ali i u nadmetanju koja će na svom dvoru okupiti značajnije i slavnije umetnike.
Alberto Tenenti, Italijan rođen u Vijaređu 1924. godine, koji je ime velikog istoričara stekao predajući u Parizu, ali delima u kojima se pre svega bavio italijanskom renesansom, zaokružujući svoj rad knjigom "Italija u petnaestom veku", proširio je i dopunio neka od opšteprihvaćenih mišljenja o tom izuzetnom dobu. Stavljajući naglasak u svojim istraživanjima na privredu i društvo italijanskih gradova u 15. veku, profesor Tenenti skreće pažnju čitaocu na bar dve važne, a dosad pomalo zanemarene činjenice. Jedna je da je četrnaesti vek pripremio, a petnaesti sasvim uobličio "arhitektonsko-urbanističku koncepciju", koja će postati temelj budućih gradova, pa samim tim i urbane civilizacije kakvu danas poznajemo. Drugi, još važniji i dalekosežniji njegov zaključak jeste da je u tom periodu u Italiji - iako se "uživalo u samostalnom donošenju političkih i ekonomskih odluka, kao i u mogućnosti izbora društvenih, umetničkih, filozofskih i književnih opredeljenja" - istovremeno ostvarena povezanost i koherentnost mnogih društvenih činilaca.
Dakle, nisu samo umetnost i filozofija, uz svu svoju nezabeleženu plodnu raznovrsnost (izuzimajući samo antičku Grčku) stvorile jedinstven pokret, nazvan humanizam i renesansa, već je celo društvo s privredom i politikom u njemu, kako autor naglašava, ostvarilo jednu vrstu kolektivne ravnoteže nepoznatu u istoriji Italije pre ujedinjenja (a možda ni tada).
Kao sintezu svojih ranijih istraživanja autor je svoje viđenje Italije u petnaestom veku izložio na samo 120 strana, podelivši ga uz kraći uvod u tri celine: "Svet gradova", "Ekonomske aktivnosti" i "Društvo" sa zanimljivim činjenicama iz svakodnevnog života i opisom osećanja i verskih problema. Delo je objavio "Klio", u prevodu sa italijanskog Dragane Radojević i s pogovorom prof. Momčila Spremića.
M. LUČIĆ
Glas javnosti
13.06.2002.
Alberto Tenenti, italijanski istoričar, na predstavljanju svoje knjige u Beogradu
Rađanje moderne Evrope
Dva izvora energije: kultura i ekonomija. Prednost istoričara je što pišu posle događaja
Pojava humanizma i renesanse prevashodno se vezuje za Italiju 15. veka, te za umetnost koja se tada najviše razvijala bilo da je reč o arhitekturi, slikarstvu, vajarstvu ili književnosti. U knjizi "Italija u 15. veku" istoričar Alberto Tenenti (Vijaređo, 1924) daje šire objašnjenje o tome koji su sve činioci, pre svega društveni, učestvovali u stvaranju tih grandioznih dela. Knjiga je podeljena na tri dela.
U prvom se proučava svet gradova, zatim ekonomske aktivnosti i na kraju društvo (svakodnevni život, osećanja i verski problemi, aristokratizacija).
Istina sa distance
Alberta Tenentija upitali smo koja je to energija u Italiji 15. veka stvorila sve ono što danas važi kao vrhunac umetnosti?
- Postojala su dva izvora energije: kultura i ekonomija. Ekonomija je bila drugačija nego što je sada u Italiji, tada jug nije bio siromašan kao danas, već suprotno. Kulturni stvaraoci tadašnje Italije imali su zajedničko ubeđenje da rade za komunu, za grad. I ta snaga je bila raspoređena celom Italijom.
Može li se verovati istoriji, kada smo, naročito danas, svedoci čak dnevnih promena stvarnosti koja će jednom postati istorija?
- Prednost istoričara je što pišu posle događaja. Do istorijske interpretacije dolazi tek kada se u odnosu na dešavanje uspostavi vremenska distanca. Sadašnjost se ne može podvesti pod istorijska izučavanja niti se metode iz ove oblasti mogu primeniti na ovaj materijal.
"Italija u 15. veku" je izašla u beogradskoj izdavačkoj kući "Klio" u prevodu Dragane Radojević, a na nedavno održanoj konferenciji za novinare, na kojoj je delo predstavljeno, bio je prisutan i autor. U uvodnoj reči Zoran Hamović, direktor "Klia" značaj ove knjige video je pre svega u pouci za potonja vremena.
- Ovo delo pokazuje kako se rađa moderna Evropa. Ono opisuje prostore koji su temelj modernog sveta, pre svega Veneciju. Data je i veza sa Balkanom, sa svetom u kojem sada živimo. Ali iz ove knjige, oni koji to žele, mogu da shvate kako se istorija ponavlja i šta se iz toga može naučiti. Kvatročento je ostavio toliko toga, a mi ništa ne ostavljamo iza sebe i trebalo bi da nas je zbog toga stid - rekao je Hamović.
U uvodu za "Italiju u 15. veku", Tenenti je napisao da je namera ove knjige bila da "sugerišemo ili bar delimično pokažemo da se književno - umetničke ili kulturne pojave u tradicionalnom smislu ne mogu razumeti izvan ostalih delatnosti koje su činile njihov širi kontekst".
Tenenti dalje navodi jedan od razloga zašto je 15. vek toliko važan ne samo za Italiju, nego i za istoriju uopšte: "Naime, u tom periodu na Poluostrvu se, u velikoj meri, svakako većoj nego u prethodnim ili potonjim periodima, uživalo u samostalnom donošenju političkih i ekonomskih odluka, kao i mogućnosti izbora društvenih, umetničkih, filozofskih i književnih opredeljenja."
Tenenti je objavio više knjiga: "Smisao smrti i ljubav prema životu u renesansi", "Firenca od Komune do Lorenca Veličanstvenog", "Venecija i gusari".
LJ. P.