Na hiljade redova napisano je o Lu Andreas-Salome. Rođena 1861. godine u Sankt Petersburgu, ona ni po čemu nije mogla da pretenduje na slavu, uprkos dosta obimnom delu na nemačkom jeziku po kome je, u svoje vreme, bila poznata.
Međutim, Lu Andreas-Salome je ostavila vidan trag u životu tri danas čuvena čoveka: Ničea, Rajnera Marije Rilkea i Sigmunda Frojda. Bila je to dobitna kombinacija koja joj je na neki način omogućila da se vine ka zvezdama.
Pošto se saznalo da ipak ima nešto po čemu se Lu Anreas-Salome izdvaja, i naročito pošto je ustanovljeno da je to izuzetno stvorenje moglo da parira trojici velikana na intelektualnom planu, ljudi su počeli da se zanimaju za nju. Biografije i eseji preplavili su police i još i danas ih preplavljuju.
Treba li još nešto na to dodati? Ja ne posedujem nijednu neobjavljenu informaciju, nijedan novi dokument koji bih iznela u javnost. Svi mi saznajemo o Lu iz istih izvora: njenog „Dnevnika“, njene autobiografije, njenih pisama, preko junakinja njenih romana i iz njenih eseja. Međutim, Lu je silovito prekrajala svoje tekstove, naslućujući da će posle njene smrti biti plen radoznalaca. Povrh svega, umela je i veoma dobro da laže, ili drugačije rečeno – bila je maštovita i inventivna.
Zbog svega toga povremeno ostajemo nezadovoljni onim što čitamo, osujećeni jer samo naslućujemo delić istine koju nikako ne uspevamo da spoznamo do kraja, možda zato što se njeni biografi, inače dobro obavešteni, po svojoj prilici nisu usuđivali da otvoreno govore o Lu Andreas-Salome.
Ne smatram da ovu ženu, najzagonetniju među ženama, poznajem bolje no što je znaju učeni ljudi, već samo želim da ponudim poneka malo drugačija objašnjenja.
03.02.04 Danas
Večna Lu iz Lagune
Fransoaz Žiru: “Lu-priča o slobodnoj ženi”
Izdavačka kuća Laguna je ovdašnjem tržištu ponudila biografiju Lu Salome "Lu", čija je autorka Fransoaz Žiru. Za prevod sa francuskog pobrinula se Ana Stošić. Lu Andreas Salome bila je žena natprosečne inteligencije i zavodljivosti. Rođena je u Sankt Peterburgu 1861, ali je zavodila najinteligentnije muškarce svog doba po čitavom svetu. Njome su, pored armije ostalih, bili očarani i Rajner Marija Rilke, Niče i, niko drugi, do Sigmund Frojd. Jedno vreme svog burnog života, Lu je bila i njegova učenica i sama se, kasnije, bavila psihoanalitičkim radom. Imala je pacijente, prisustvovala je psihoanalitičkim sastancima i sticala nove obožavaoce. O Lu Salome napisano je na hiljade stranica i studija. Fransoaz Žiru njenu biografiju tumači kao posledicu incesta, koji je Lu mogla doživeti u detinjstvu. Bilo kako bilo, Salome ne prestaje da fascinira. Bila je lepa i onda kad to više nije bila i zanimljiva i filozofima i slikarima i poetama i naučnicima. Uzrok njene fatalnosti verovatno nikada neće biti do kraja utvrđen, pošto fatalitet i jeste nešto što se nikada do kraja ne može upoznati, pa ga to i čini onim što on jeste. Cvetajeva je negde rekla da je "inspirisati na pisanje pezije ponekad i više nego je pisati", a u tom smislu Lu jeste bila ravna svojim mnogobrojnim, ingenioznim udvaračima. U trenutku kada se u ovom delu sveta još uvek živi na balkanski, što znači poprilično mačistički način, ovu knjigu zasigurno očekuje veliki broj čitalaca. A pogotovo čitateljki.
S. D.
30.12.03 Pobjeda
Nova knjiga Fransuaz Žiru
Fransoaz Žiru: “Lu-priča o slobodnoj ženi”
Beograd, 29. avgusta (Tanjug) - Vjerovatno su veoma mnogi čuli ime Lu Salome, ali koliko stvarno znaju o toj fascinatnoj ženi mogu da provjere u knjizi „Lu - priča o slobodnoj ženi” Fransoaz Žiru, koju je upravo objavilo izdavačko preduzeće „Laguna”.
Rođena 1861. godine u Sankt Peterburgu kao ćerka carskog generala, Luiza fon Salome, stekla je izuzetno obrazovanje i važila je za ljepoticu. Imala je 21 godinu kada je s majkom stigla u Rim, odakle je mladi jevrejski filozof Paul Re u jednom pismu Fridrihu Ničeu opisao susret sa pametnom i lijepom Ruskinjom.
Niče je i sam ubrzo obreo u Rimu i Lu ga je opčinila i od tada ju je slijepo slijedio nudeći joj brak, koji je ona uporno odbijala. To je, međutim, nije smetalo da vodi živu prepisku s njim i da koketira sa mnogim evropskim intelektualcima koji su je opsjedali.
Majka se složila da je ostavi u zapadnoj Evropi, da u društvu Rea i Ničea „studira” u Beču. Uskoro Lu odlazi da živi u Berlinu sa puno mlađim Reom, što utiče na Ničea da zapadne u jedno od svojih teških psihičkih stanja.
Lu potom odbacuje Rea i vjenčava se sa Fridrihom Karlom Andreasom, za koga ostaje zvanično udata do smrti 1930. godine. To joj, međutim, nije smetalo da ulazi u ljubavne veze i s drugim muškarcima uključujući pjesnika Rajnera Mariju Rilkea, a bila je veoma bliska i sa Sigmundom Fjordom.
U biografiji Lu Salome koju je napisala Žiru, posvećena je posebna pažnja razlozima njenog dugotrajnog odbijanja seksualnih odnosa, da bi kasnije postala jedna od najslobodnijih i najemancipovanijih žena svoga vremena.
To je jedan aspekt Lu Salome koji nikad ranije nije dotaknut iako su se njenim životom bavili mnogi biografi.
22.12.03 Politika
Hitovi u knjižarama
Lagunini hitovi
"Ne samo jedan od najboljih pisaca trilera već jedan od najboljih pisaca uopšte", stoji zapisano na naslovnoj stranici knjige "Havanski zaliv" Martina Kruza Smita, inače autora koji je svetskim čitaocima poznat i po romanima "Park Gorki" i "Crveni trg". U prevodu Olivere Bulajić, i u izdanju "Lagune" iz Beograda, ovaj roman još jednom potvrđuje autorovu umešnost da napiše triler u kojem su isprepleteni politika i kriminal.
Martin Kruz Smit poznat je po tome što je bio prvi američki pisac koji je za mesto radnje svog prvog trilera, "Park Gorki" (1981), odabrao Sovjetski Savez. Tada je i nastao njegov junak, ruski istražitelj Arkadij Renko (glavni lik i "Crvenog trga" i romana "Polarna zvezda") koji se i sada pojavljuje u romanu "Havanski zaliv". Renko dolazi na Kubu da bi identifikovao telo nepoznatog Rusa koje je pronađeno u Havanskom zalivu, a Martin Kruz Smit svome junaku "otkriva" lepote Kube u koju je bio zaljubljen Ernest Hemingvej, pri tom mu omogućavajući i da pohvata niti međunarodne zavere. Za roman "Havanski zaliv" Martin Kruz Smit je dobio nagradu koja nosi ime slavnog Dašijela Hemeta.
Lenjingradska zima
"Laguna" je proteklih nedelja objavila i još nekoliko vrlo zanimljivih romana, potencijalnih bestselera. Izdvojićemo "Opsadu" Helen Danmor (prevod Branislava Radević-Stojiljković), knjigu u koju nas uvodi odlomak iz naređenja Adolfa Hitlera od 29. septembra 1941. godine. Kao strogo poverljivo, u ovom dokumentu stoji da je "Firer odlučio da zbriše Lenjingrad sa lica zemlje... Namera je da se grad opkoli i sravni sa zemljom artiljerijskom vatrom svih kalibara i neprestanim vazdušnim napadima... Svaki zahtev da se grad preda, koji bi proizišao iz situacije u njemu, biće odbijen, jer opstanak njegovog stanovništva i snabdevanje hranom ne može i ne treba da bude naš problem. U ovom ratu za opstanak, u našem interesu nije da održimo čak ni delić stanovništva ovog velikog grada".
Helen Danmor u romanu "Opsada" stvorila je priču o tom vremenu kako pod opsadom Lenjingrada, tokom jedne od najstrašnijih zima, ljudi pate ali i kako opstaju zahvaljujući ljubavi i trunčici nade za koju se hvataju kao za slamku spasa.
Aleksandar Milajić preveo je sa engleskog roman "Zagrcnut" Čaka Palahnjuka, pisca koji se proslavio delom "Borilački klub" prema kojem je i snimljen film, i romanom "Preživeli". Reč je o delu koje može da se učini nepretencioznim, ali po ideji – propali student u poznatim restoranima glumi da se zagrcnuo kako bi, kasnije dobijenim novcem od onih koji ga spasavaju i samilosno mu šalju čekove, mogao da plaća starački dom svojoj majci, i troškari po svome ćefu – i, naoko lepršavom, stilu vidi se da je Palahnjuk, zapravo, imao mnogo veću ambiciju. A to je da pokaže koliko smo u ovom vremenu užasno nespremni da osetimo samilost, i još gore – spremni da sebično koristimo tuđu dobrotu i pažnju zato što u sopstvenim životima nismo uvek sposobni da pronađemo uporišta za sazrevanje.
Palahnjuk pokazuje sviftovski dar za satiru, zapisala je književna kritika, uz jedan dodatak. A on glasi da roman "Zagrcnut" može da bude uznemirujući, da izazove dopadanje, ali i gnušanje. U svakom od tih slučajeva, čitalac ne ostaje ravnodušan.
Priča o slobodnoj ženi
I, najzad, "Laguna" je objavila roman "Lu. Priča o slobodnoj ženi" Fransoaz Žiru, u prevodu Ane Stošić sa francuskog jezika. Reč je o jednom novom prilazu životu i delu Lu Salome, novim aspektima, kako će kazati autorka, "jedne od najzagonetnijih među ženama". Lu Andreas-Salome rođena je 1861. godine u Sankt Peterburgu, bila je obrazovana i pisala je, a poznata je po tome što je svojim prisustvom ostavila izuzetno duboki trag u životima i u delu tri slavna stvaraoca, Ničea, Rilkea i Sigmunda Frojda. Lu Salome je bila novinar, romanopisac, esejista i psihoanalitičar. Bila je izvanredno inteligentna, slobodna, feministkinja jeretik, kako je vidi Fransoaz Žiru koja će još zapisati: "Lu Andreas-Salome je savršen primer srećnog spoja ženske i muške komponente". Priču o "Lu" čitajte, samostalno ili paralelno, sa drugom sjajnom knjigom, sa beskrajno lepom pričom pod nazivom "Kad je Niče plakao" Irvina D. Jaloma koju je pretprošle godine objavio beogradski "Plato".
A. Cvijić
26.11.03 Dnevnik - Novine i časopisi
U izdanju “Lagune”
Fransoaz Žiru: “Lu-priča o slobodnoj ženi”
BEOGRAD: Verovatno su mnogi čuli ime Lu Salome, ali koliko stvarno znaju o toj fascinantnoj ženi mogu da provere u knjizi “Lu - priča o slobodnoj ženi” Fransoaz Žiru, koju je upravo objavilo izdavačko preduzeće “Laguna”.
Rođena 1861. u Sankt Peterburgu kao i ćerka carskog generala, Luiza fon Salome, stekla je izuzetno obrazovanje i važila je za lepoticu. Imala je 21 godinu kada je s majkom stigla u Rim, odakle je mladi jevrejski filozof Paul Re u jednom pismu Fridrihu Ničeu opisao susret sa pametnom i lepom Ruskinjom.
Niče se i sam ubrzo obreo u Rimu i Lu ga je opčinila i od tada ju je slepo sledio nudeći joj brak, koji je ona uporno odbijala.To joj, međutim, nije smetalo da vodi živu prepisku s njim i da koketira sa mnogim evropskim intelektualcima koji su je opsedali. Majka se složila da je ostavi u zapadnoj Evropi, da u društvu Rea i Ničea “studira” u Beču. Uskoro Lu odlazi u Berlin sa puno mlađim Reom, što utiče na Ničea da zapadne u jedno od svojih teških psihičkih stanja.
Lu potom odbacuje Rea i venčava se sa Fridrihom Karlom Andreasom, za koga ostaje zvanično udata do smrti 1930. To joj, međutim, nije smetalo da ulazi u ljubavne veze i s drugim muškarcima uključujući pesnika Rajnera Mariju Rilkea, a bila je veoma bliska i sa Sigmundom Frojdom.
U biografiji Lu Salome koju je napisala Žiru, posvećena je posebna pažnja razlozima njenog dugotrajnog odbijanja seksualnih odnosa, da bi kasnije postala jedna od najslobodnijih i najemancipovanijih žena svoga vremena.
To je jedan aspekt Lu Salome koji nikad ranije nije dotaknut iako su se njenim životom bavili mnogi biografi. (Tanjug)