
Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama... Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca.
Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije...
Imam i neke nagrade i priznanja. Dve „Nevenove“. Jednu za životno delo u poeziji za decu. „Goranovu nagradu“. „Nagradu Sterijinog pozorišta“. „Zlatnu arenu za filmski scenario“. „Nagradu oslobođenja Vojvodine“. „Sedmojulsku nagradu Srbije“. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napiše bezbroj stranica. Recimo: uređivao list „Ritam“ ili uređivao Zmajev „Neven“...
Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima. Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi „In Memoriam“. I u svim ostalim svojim pesmama.
09.06.03 Danas
Srpski Prever
U poznatoj biblioteci "Naj", beogradska Prosveta objavila je "Najlepse pesme Miroslava Antica", koje je odabrao i za koje je predgovor napisao Drasko Redjep. "Antic je tajanstvena, cudesna tacka nasih govora i razgovora, nasih recenica, u srpskoj poeziji ne moze se bez Miroslava Antica", istakao je, predstavljajuci ovu knjigu novinarima Drasko Redjep i dodao da njegovu poeziju odlikuje i novi sjaj, metafizicko uzbudjenje, senzualan i rapsodican pesnicki govor, mnogoznacnost i karakteristicna, anticevska svezina. "Najlepse pesme Miroslava Antica" prica su o minulim vremenima, kada su ovdasnji ljudi jos uvek imali i ljubavi i nade i vremena, a u njima vibrira i nesto tanano, osetljivo i slovensko, po cemu Antic jeset jedinstven u nasoj poeziji.
Ako Francuzi imaju Zaka Prevera koji je bio pesnik poetike svakodnevnice, srpska poezija ima Miroslava Antica skromnog, setnog, darovitog pesnika, koji je pevao jednostavno kao sto je disao i nista nije ucinio da postane poznat, priznat, hvaljen i slavljen. Ova knjiga dokaz je i Anticeve jedinstvenosti i potpune autohtonosti u lirici, temama, pesnickom izrazu. I jedinstvenosti u pesnickoj nepatvorenoj, dubokoj iskrenosti.
S. D.
07.05.03 Politika
NAJLEPŠE PESME MIROSLAVA ANTICA
Lirski poeta
Izdavacka kuca "Prosveta" iz Beograda objavila je "Najlepše pesme Miroslava Antica" u svojoj poznatoj biblioteci "Naj..". koju citaoci vec uveliko prepoznaju i traže. Pesme Miroslava Antica priredio je i predgovor pod naslovom "Zvezdano nebo nad ravnicom" napisao Draško Redep, koji je na jucerašnjem predstavljanju dela rekao da je Antic bio totalni pesnik koji je imao ogromni krug citalaca, ali cija prozna dela (dva romana) nisu još dovoljno proucena. Isti slucaj je, kaže Redep, i kada je rec o Anticevim "epistolarnim scenarijima"...
Za Draška Redepa je Miroslav Antic veciti decak savremene srpske poezije koji je strasno nastojao da potpuno ukine granice pesme i života. Baveci se najrazlicitijim zanimanjima, Antic je ipak, konstatovace Redep vec u prvim recenicama predgovora, prevashodno liricar. Njegova izuzetna popularnost može se, i mora, tumaciti i kao posledica magicnog poistovecivanja sa tajnama, menama i otkrovenjima citalaca. Izborom baš ovih pesama u knjizi "Najlepši stihovi Miroslava Antica" Draško Redep je predstavio "citav neprevreo, tako senzualan i rapsodican pesnicki govor autora koji, uz sasvim osoben slucaj Branka Miljkovica, predstavlja jedinstvenu pesnicku legendu poslednjih pola stoleca".
A. C.
07.05.03
NAJLEPSE PESME MIROSLAVA ANTICA U “PROSVETI”
Raspod ravnice
Pesnik Miroslav Antic (1932-1986) prerano je otisao sa ovoga sveta, a u svome relativno kratkom zivotu dosegao je zvezdano nebo popularnosti, i kod dece i kod odraslih. Bio je svestrani umetnik, pesnik, sanjar i boem, osobenog zivotnog i stvaralackog stila.
U svojoj reprezentativnoj ediciji “Naj”, beogradska “Prosveta” je objavila Najlepse pesme Miroslava Antica, koje je izabrao dr Drasko Redjep, izuzetan poznavalac ne samo njegovog pesnickog dela vec i njegove ljudske licnosti. Na jucerasnjem predstavljanju knjige Redjep je istakao da je Antic ziveo kao sto je pevao, da je sve oko njega nalikovalo na bajku, da je bio totalan pesnik. U svome predgovoru “Zvezdano nebo nad ravnicom” nazvao ga je vecitim decakom savremene srpske poezije, boemom i sanjarom koji je obnovio romanticarski duh u najboljim nasim tradicijama. Kod njega je sve bilo romanticno, zvezdano i ozareno.
Po Redjepu, Miroslav Antic bio je pesnik mekog i blagog stimunga, “raspod ravnice, sirokih i prostranih zamaha”, zatim pesnik koji je “sipevao, i ispricao, autenticnu, i to odamh veliku zvezdanu pricu o detinjstvu, neprevazidjenom, rskosnom, izvornom”. Svoj nadahnuti predgovor zavrsava ovim recima: “Antic je tajanstvena, cudesna tacka nasih govora i razgovora, nasih recenica”.
M.C.
06.04.03 Večernje novosti
Pesnikovo "sada"
DA je živ Miroslav Antić bi danas imao 71 godinu. Ništa nije bilo slučajno kod Antića. On je rođen (1932) ravno sto godina posle smrti Đure Jakšića (1832). Takođe razuzdanog Banaćanina na maloj razdaljini između Srpske Crnje i Mokrina. Nije slučajno ni to što će ovih dana iz elitne edicije "Naj", beogradske "Prosvete" Milisava Savića izaći iz štampe "najlepše pesme" pesnika nalik na Jakšića koji se dugo smatrao poetom estrade.
Izbor najlepših Antićevih pesama napravio je književni kritičar dr Draško Ređep, a ni to nije slučajno. Ređep i Antić su bili izuzetno bliski. Delić uspomene na to prijateljstvo ostao je zaveštan u "knjizi" u kojoj su se dopisivali, zapisivali, crtali... zaustavljajući u rukopisu vreme, trenutna osećanja, utiske... Iz tog ukoričenog svedočanstva koje dr Ređep čuva u svojoj bibliotečkoj riznici nastala je doktorova knjiga posvećena Antiću "Ulepšavanje nevidljivog". Ređep je Antiću posvetio još dva naslova: "Čarolija običnog" i "Antologija Antić".
- Viđali smo se svakodnevno, jednom kod njega a sutradan kod mene, priseća se Ređep dugih časova zajedničkih ćaskanja. - Ta 1986. bila je njegova poslednja zima. Umro je 24. juna, a poslednji datum u našoj već do poslednjeg lista ispunjenoj "knjizi" je 17. jun.
U Ređepovim mislima, kazivanjima, Antić koji je čitavog života gradio neki svoj svet, svoju bajku, nije nestao:
- NJegova bajka bila je posebna. Jer sve bajke nalikuju i počinju "bio, bila jednom..." a samo u Zakavkazju počinju bajku sa "bio jednom a možda nije bio".
Zašto je Ređep priredio ovu najnoviju knjigu Antićevih pesama.
- Ne da bih pokazao njegove najbolje pesme, nego pesnika. Kod njega sam cenio čistotu jezika. Pored Branka Miljkovića, Antić je sigurno jedan od dvojice naših pesničkih legendi 20. veka. Kad pažljivije sagledamo ranu Miljkovićevu smrt i preranu Antićevu (jedva da je imao 54 godine) vidimo da im je bila zajednička neverovatna užurbanost. Obojica su se samouništavali.
Antić je, dodao je Ređep, živeo ogromno bogato: "Sad ili nikad", ili "Sve za ovaj dan"... Imao je retku harizmu. Dan mu je bio kratak a zanimanja mnogostruka. Pisao je pesme, režirao filmove, putovao je, jeo je cveće. Ružine latice.
- NJegove pesme najbolje razumeju oni koji znaju kako je živeo - skreće pažnju dr Ređep na stvaralaštvo pesnika predstavljenog po tzv. pesmama za decu i po pesmama za odrasle. - Za Antića smo svi bili deca i on je te "šavove" izbrisao. NJegove prve ljubavne pesme bile su sok ne za pesnike realiste, baš za moderniste.
Najpoznatija i jedna od najlepših Antićevih pesama izvesno je "Plavi čuperak". Knjigu sa istoimenim naslovom i ilustracijama slikara Miće Mihajlovića promovisao je dr Ređep 1965. godine u Beogradu. On kaže:
- "Plavi čuperak" je sada u najboljim godinama. Navršio je 34. Ta pesma se krišom čitala ispod đačkih klupa na časovima matematike. Postoje podaci da je "Plavi čuperak" štampan u većem tiražu i izdanjima nego mnoga klasična dela naše romantičarske književnosti.
Antić je kao i svi pesnici večan. Dr Ređep dok govori o njemu luta pogledom osluškujući glas Miroslava Antića dok lirski rečito govori one tihe refrene sročene iz života. Proživljenog. Autobiografske.
Beogradski biznismen Mile Zarić, inače, je o svom trošku i u saradnji sa "Prometejem", štampao bibliofilsko izdanje na engleskom jeziku, Antićeve knjige "Mit o ptici". Luksuzno izdanje u raskošnoj opremi u kojoj je po izboru dr Ređepa uvršteno još nekoliko Antićevih pesama dospelo je na police biblioteka najelitnijih koledža u Velikoj Britaniji.
Z. T. Mirković