Bio je genije koji je dotakao zvezde, ali i kockar sa Turetovim sindromom. Prvi kompozitor sa kvalitetima jedne pop-zvezde, ali i klovn koji je proigrao svoj imetak. Danas je njegova muzika svetska muzika.
Dovoljno je samo nekoliko taktova da nam odmah postane jasno zbog čega je na stanicama metroa kojima se razleže Mocartova muzika stopa kriminala niža. On razoružava.
Volfgang Amadeus Mocart rođen je u Salcburgu 27. januara 1756. u porodici muzičara i notama se služio i pre nego što je naučio da čita. Sa četiri godine počeo je da komponuje, u devetoj (ili jedanaestoj) napisao prvu operu „Bastien i Bastiena“, sa samo šest godina je svojom virtuoznošću zadivio caricu Mariju Terezu u Beču, a sa 13 već dobio mesto koncertnog majstora u orkestru salcburškog nadbiskupa. Podjednako je dobro svirao klavir i violinu. Ogroman uticaj na njegove kompozicije imala su dela velikih majstora koje je slušao, među kojima su bili Hendl, Bah i italijanska opera. Od menueta za klavir koji je napisao 1761, sa samo šest godina, do velikog Rekvijema koji je komponovao pred smrt u decembru 1791. u Beču, Mocartovo stvaralaštvo broji oko 630 raznolikih dela - oko 50 simfonija, sedam violinskih i 25 koncerata za klavir, 22 klavirske sonate i 45 violinskih sonata, dvadesetak opera, među kojima su „Figarova ženidba“, „Čarobna frula“, „Don Žuan“, zatim veliki broj kvarteta, kvinteta i seksteta, serenada, divertimenata... I sve to za 35 godina života.
Mocart je, zajedno sa Hajdnom i Betovenom, bio glavni predstavnik klasičnog muzičkog stila.
Jasnoća, izbalansiranost, transparentnost i jednostavan jezik harmonije glavne su karakteristike njegove muzike. Mocart se obično pominje, zajedno sa Šubertom, kao kompozitor koji je imao dar da napravi čistu, jednostavnu i pamtljivu melodiju, a za mnoge ljubitelje muzike to je njegova najvažnija karakteristika.
Pisao je opere u svim stilovima koji su vladali u Evropi: komičnu operu, kao što je „Figarova ženidba“, ili „Cosi fan tutte“, kao i ozbiljne opere, kao što su „Idomenej“ ili „Don Žuan“. Njegova upotreba orkestra u simfonijama i koncertima služila je kao izvor njegove operske orkestracije, a umeće korišćenja orkestra u postizanju psiholoških efekata u operama nastajalo je iz njegovih instrumentalnih kompozicija.
Mnogi bitni kompozitori koji su došli posle njega, ili su ga obožavali ili su osećali strahopoštovanje prema njemu. Rosini je tvrdio: „On je jedini muzičar koji je imao toliko znanja koliko i genijalnosti, i toliko genijalnosti koliko i znanja.“ Betoven je rekao svom učeniku Risu da on (Betoven) nikad ne bi mogao da izmisli tako veličanstvenu melodiju kao što je ona u prvom stavu Mocartovog Koncerta za klavir br. 24. Veliki Betoven je, takođe, odao počast Mocartu tako što je napisao set varijacija na nekoliko njegovih tema. Posle jedinog susreta dvojice kompozitora, Mocart je zabeležio da će Betoven „dati svetu nešto po čemu će se spominjati.“ Takođe, Čajkovski je napisao svoju „Mocartijanu“ u njegovu počast, a Maler je umro sa Mocartovim imenom na usnama...
22.02.04 Glas javnosti
Povodom 212 godina od smrti velikog kompozitora
Volfgang Amadeus Mocart: "Pisma osamljenika"
Izdavačka kuća "Paidea" objavila je, povodom 212 godina od smrti Volfganga Amadeusa Mocarta, knjigu "Pisma osamljenika" sa Mocartovim izabranim pismima ženama. Veliki poznavalac Mocartovog života, Alfred Ajnštajn, zapisao je da su Mocartove poslanice, posebno ženama "najživlja, najiskrenija i najprirodnija pisma koja je ikad pisao jedan muzičar".
Knjiga je sačinjena od niza pisama koje je Mocart, od 1769. kada je imao 13 godina do pola godine pred smrt 1791, slao poznatim i nepoznatim ženama. Najviše pisama Mocart je uputio pijanistkinji Mariji Ani Valpurga Ignaciji poznatoj kao Nanerl, sa kojom je Amadeus od pete godine imao koncerte u Minhenu, Lincu, Bratislavi, Hajdelbergu, Frankfurtu, potom sestri od strica Mariji Ani Tekli Mocart koju je zvao Bezl, majci Ani Mariji, supruzi Konstanci i matronama.
Mocart se u gotovo svim pismima udvarao sestri od strica mada je i na druge adrese slao lascivne epistole. Ove godine, 27. januara, navršilo se 148 godina od rođenja Volfganga Amadeusa Mocarta.
Pisma je izabrao, preveo i komentare napisao Milosav Slavko Pešić.
BETA
27.12.03 Danas
Novo iz Paideie
Mocart i Agota Krištof
Izdavačka kuća Paideia nedavno je objavila knjigu Mocartovih pisama "Pisma osamljenika" i poznati roman Agote Krištof "Velika sveska". "Pisma osamljenika" je izabrao i preveo sa nemačkog Milosav Slavko Pešić. Pešić je autor i brojnih komentara koji pojašnjavaju sadržaj pisama i olakšavaju njihovo razumevanje. Ovo delo sadrži pisma koja je Mocart pisao majci, sestri, nećaki, supruzi. "Pisma osamljenika" su epistolarna proza koja obiluje deminutivima, vrcavim dosetkama, igrama reči, kao i brojnim pitoresknim detaljima iz Mocartovog kratkog, ali burnog života. Čitalac ovih pisama biće iznenađen njihovim sadržajem, kao i njihovom dursko-molskom intonacijom, s obzirom da je Mocart i jezik doživljavao pre svega kao muziku.
"Veliku svesku" Agote Krištof, Paideia je objavila u okviru novopokrenute "Džepne knjige". Za prevod sa francuskog pobrinula se Vesna Cakeljić. Boske je ovo delo deifinisao kao prozu blisku Kafki i Kibenu, koja apsurd i otuđenje tretira na nov i originalan način. Kritika širom sveta je sa pohvalama dočekala ovaj roman, nazivajući ga "malim, savršenim spomenikom ne samo žrtvama Drugog svetskog rata, već i svima onima koji su patili do te mere da to više nije moglo da ih povredi". "Velika sveska" počije poput bajke braće Grim, a njen dalji tok zapanjiće svakog čitaoca. Paideia će u džepnom izdanju nastaviti da objavljuje brojna dela, ali će to uvek samo odabrana literatura visokog kvaliteta.
S. D.