Viteški roman o ženskim suzama

26.02.04 Pobjeda

Novo prozno djelo Gojka Čelebića, pod naslovom ”Viteški roman o ženskim suzama”, zapravo predstavlja knjigu koja je napisana još prije skoro 20 godina u Parizu. U Predgovoru autor daje kratko, ali sadržajno obavještenje kakvu je neobičnu sudbinu imao rukopis ove sada objavljene knjige. Prva njena verzija je prošla kroz dugotrajna i mnogobrojna ”iskušenja”, ”sazrijevanja” i modifikacije. Roman je, inače, pod drugim naslovom nastao 1984. godine, ali se pisac odlučio na njegovo objavljivanje upravo nedavno (kada je slučajno našao jednu od njegovih verzija).
Fabula romana se odnosi na ”Velji rat”, na vrijeme, velikog oslobodilačkog rata Crne Gore na konačno oslobođenje od turskog porobljavanja. To herojsko doba crnogorske istorije, od 1876. do 1878. godine, nije ovdje izneseno jednosmjernim i jednoslojnim narativnim pripovijedanjem. Naprotiv, autor iznosi slojevito, razuđeno i živopisno prikazivanje ne samo ratnih dogodovština nego i mnogih pijedinosti iz svakidašnjeg života u ondašnjoj Crnoj Gori. Posebno je upečatljivo i mozaično prikazan život u crnogorskoj prijestonici Cetinju, kao i složena zbivanja na Dvoru i u okruženju crnogorskog knjaza i gospodara Nikole Prvog Petrovića.
Čelebić se nije pridržavao hronološkog prikazivanja hrabrih bitaka i uspjeha crnogorskih ratnika, nego na umjetnički način vješto prepliće objektivne i subjektivne tokove uzburkanog i dramatičnog života. Zato roman ima mnogo elemenata filmovanog slikanja zbivanja, a živopisni i upečatljivi kadrovi asociraju na autorovo odlično poznavanje dramaturških metoda kojima znalački (sa puno ukusa i mjere) oživljava mnoge epizode i pasaže. Ključna istorijska zbivanja, kao što je, posebno, bitka na Vučjem dolu, data su u dovoljnom sloju individualnih i kolektivnih podviga, spoljašnje razmahanosti i odlučnosti i unutrašnjih psiholoških prelamanja i iskušenja.
U pozadini svih opisanih zbivanja, a njih ima zaista mnogo u ”Viteškom romanu o ženskim suzama”, nalazi se jedna konkretna životna priča o dubokoj emotivnoj i intimnoj vezi naočitog i hrabrog serdara Joka Matanovića (Milonjića) i lijepe italijanske nesuđene operske pjevačice Izabete. Ona je napustila ugodan i ”mondenski” život u rodnoj zemlji (uprkos protivljenju njenih rođaka i prijatelja) i otišla za voljenim čovjekom kao njegova, iako zvanično nevjenčana, supruga.
Roman je, inače, bogat dijaloškom formom izražavanja, a mnoge scene su humoristički koncipirane tako da se ova knjiga, i pored njenog modernog načina iskazivanja (u skladu sa savremenim senzibilitetom), čita i doživljava sa velikom pažnjom. Iako je ovo jedna od prvih Čelebićevih proznih knjiga, napisana na početku njegove spisateljske djelatnosti, ona se štampa kao njegovo deseto djelo. Tako se, ujedno, zaokružuje i njegovo obimno i raznorodno književno stvaralaštvo (objavljivao je prevode sa nekoliko jezika, publicistiku, poeziju, drame, a posebno treba istaći pet romana i dvije knjige pripovjedaka), što omogućuje čitaocu da se bolje i detaljnije upozna sa umjetničkim dostignućima ovog istrajnog i plodnog spisatelja. Pisac pripada srednjoj generaciji crnogorskih literata (rođen je u Podgorici 1958.g.), tako da se od njega mogu očekivati još mnoga književna ostvarenja u raznovrsnim žanrovima.

V. Gledić