LIKOVI
Zlatni
OKTAVIJA O LUN Zvanična vladarka Zajednice
LISANDAR O LUN Unuk Oktavijin, naslednik Doma Lun
ADRIJE O AVGUST/ŠAKAL Vrhovni upravnik Marsa, brat blizanac Virdžinijin
VIRDŽINIJA O AVGUST/ MUSTANG Sestra bliznakinja Adrijeva
MAGNIJE O GRIM/GOSPODAR PEPELA Vladarkin Vrhovni imperator, otac Ajin
AJA O GRIM Protejski vitez, Vladarkina glavna telohraniteljka
ROK O FABIJI Imperator Armade Sablja
ANTONIJA O SEVER JULIJI Polusestra Viktrina, kći Agripinina
VIKTRA O JULIJI Polusestra Antonijina, kći Agripinina
KAVAKS O TELEMAN Glava Doma Telemana, otac Daksonov i Paksov
DAKSON O TELEMAN Naslednik i sin Kavaksov, brat Paksov
ROMUL O RA Glava Doma Ra, Vrhovni upravnik Ije
ČIČKA Nekada jedna od Urlikdžija, sada poručnik Kosturdžija
LILAT O FARAN Šakalova sledbenica, vođa Kosturdžija
VIKS O SARNA Iz nekadašnjeg Doma Marsovog, poručnik Kosturdžija
MeđuBoje i podBoje
TRIG TI NAKAMURA Legionar, brat Holidejin, Sivi
HOLIDEJ TI NAKAMURA Legionarka, sestra Trigova, Siva
REGUL AG SAN/ŽIVOSREBRNI Najbogatiji čovek Zajednice, Srebrni
ALIJA SNEŽNOVRAPSKA Kraljica Valkira, majka Ragnarova i Sefina, Opsidijanka
SEFI TIHA Vojskovođa Valkira, kći Alijina, sestra Ragnarova, Opsidijanka
ORION KSE AKVARIJI Kapetan broda, Plava
Sinovi Areja
DAROU OD LIKOSA/KOSAČ Nekadašnji kopljonoša Doma Avgusta, Crveni
SEVRON O BARKA/GOBLIN Urlikdžija, Zlatni
RAGNAR VOLAR Novi Urlikdžija, Opsidijan
IGRAČ Arejev poručnik, Crveni
MIKI Oblikovatelj, Ljubičasti
Podižem se kroz tamu, podalje od vrta koji zališe krvlju mojih prijatelja. Zlatni čovek što mi ubi ženu leži mrtav pokraj mene na hladnoj metalnoj palubi, život mu oduze sin rođeni.
Jesenji mi vetar mrsi kosu. Brod bruji poda mnom. U daljini, plamen trenja para noć narandžastim bleštavilom. To se Telemani spuštaju iz orbite da me spasu. Bolje bi im bilo da to ne čine. Bolje da me prepuste tami, pa nek se lešinari otimaju oko mog nepokretnog tela.
Glasovi mojih neprijatelja odjekuju iza mene. Gorostasni đavoli anđeoskih lica. Najniži među njima sagne se prema meni. Pogladivši me po glavi, spusti pogled na mrtvog oca.
„Priča je oduvek baš ovako trebalo da bude završena“, kaže mi. „Ne tvojim vriscima. Ne tvojim gnevom. Već tvojim mukom.“
Rok, moj izdajnik, sedi u ćošku. Bio mi je drug. Srca predobra za svoju Boju. A sad okrene glavu i ugledam suze. Ali nisu za mene. Već za njega samog. Za sve što je izgubio. Za sve one koje mu oduzeh.
„Nema ti Areja da te spase. Nema ti Mustang da te voli. Sam si, Darou.“ Šakalov pogled je udaljen, smiren. „Isto kao kod mene.“ Uzme jednu od crnih maski bez očiju s brnjicom preko nje i zakači mi je na lice. Zamrači mi vid. „Ovako će se sve završiti.“
Da bi me slomio, pobio je sve koje volim.
No nada se krije u onima što preživeše. U Sevronu. U Ragnaru i Igraču. Prisetim se svoga naroda okovanog, u mraku. Svih Boja sa svih svetova, u okovima i lancima, da bi Zlatni mogli da vladaju, i osetim gnev kako bukti u mračnoj praznini koju mi je u duši izrovao. Nisam sâm. Nisam njegova žrtva.
Neka ga, neka mi sve najgore uradi. Ipak sam ja Kosač.
Poznajem ja patnju.
Poznajem ja tminu.
Neće se ovako sve završiti.