21.05.06 Danas
Fantazije i razočaranja iza rešetaka
Abeceda, Keti Pejdž
Iako pripada tzv. mejnstrim žanru psihološkog romana, "Abeceda" britansko-kanadske književnice Keti Pejdž daleko je ambicioznije ostvarenje, baš kao i što je to slučaj i sa romanima Britanca Patrika Mek Grata (Utočište, Port Mungo, oba u izdanju beogradske kuće Dereta).
Kao i kod Mek Grata, neveselo okruženje junaka su institucije za posrnule, ljude koji su zbog bolesti ili devijantnog ponašanja izmešteni iz društva radi lečenja ili prevaspitavanja. U ovom slučaju , to je reformisani britanski zatvor koji pred kraj ere tačerizma treba da služi kao popravilište ljudskih duša, a ne samo kao mesto za utamničenje prestupnika.
Glavni junak je mladić Sajmon Osten koji je ubio svoju prijateljicu, ne iz ljubomore, kako je njegov advokat na suđenju prikazivao, već zato što nije htela da skine kontaktna sočiva i stavi naočare. Njegova težnja da izvuče najbolje iz sebe i u situaciji koja je očajno neizdržljiva, da se prilagodi i ako ne može telom, razmahne dušom, maštom i perom je dirljiva i pomalo geroteskna i opora. Sajmon postaje skriboman koji potkupljuje zatvorsko osoblje kako bi mogao da se dopisuje sa ženama različitog doba i socijalnog statusa koje i same traže utehu u toj vrsti epistolarnih avantura. Njihova uzajamna ispovedanja i ostavljanja otisaka srca na hartiji jesu, ironično, jedina autentična terapija, ona koja uliva više nade i pouzdanja od one koju sprovode kvazieksperti socijalnih službi.
Uživljen u ulogu strasnog korespondenta, on pokušava da ih "šarmira" čak i istinom o sebi, ali, uspostavljanje trajnije veze iz takve izopšteničke pozicije nije moguće. Ono, međutim, samo otvara Pandorinu kutiju tuđih nesreća, boli, promašenih sudbina, prodjednako promašenih i besciljnih kao život sveden na četiri zida i parče neba u šetnji dvorištem. Time poprište radnje postaje opšta metafora u koju nas Keti Pejdž uvodi korak po korak, pametnim, lucidnim analitičkim okom svog junaka kome ne mogu da promaknu finese apsurda na koje se svodi svaki šablon psiho-radne, grupne, ili svih drugih rutinskih metoda.
Nastanak romana je takođe posebna priča, podjednako uzbudljiva. Naime, Keti Pejdž je 1992. prihvatila bizarnu ponudu da u jednom britanskom popravnom zavodu B kategorije provede izvesno vreme kao "pisac-na-boravku" i da osmisli kreativne radionice za zatvorenike. Čitavih godinu dana, po tri dana nedeljno ulazila je u ćelije, pričala s njima, podsticala ih da pišu ili rade kreativne poslove, mimo uobičajenih zanatskih. Imala je pristup njihovim dosijeima, bivšim i sadašnjim životima, razgovarala s njihovim čuvarima i lekarima.
"Iskustvo koje sam doživela bilo je emocionalno iscrpljujuće, ali u isti mah imaginarno vrlo stimulativno" zapisala je mnogo kasnije. Kopkalo ju je, sve vreme, "kako je to biti u koži nekog ko je izvršio ubistvo i doživotno mora da služi kaznu u ovakvom mestu? Kakvu vrstu odnosa može da uspostavi? Koja je osoba bila "prava"? - onaj u dosijeu, ili onaj ovde, u zatvoru? Koliko se pojedinac može promeniti? Zašto neke žene romantično privlače zatvorenici? I, u apstraktnijem vidu, šta naša pravda podrazumeva?"
Intenzitet tog iskustva bio je takav da je bilo nemoguće odmah završiti roman čijih je nekoliko prvih poglavlja nastalo bez distance, odmah posle isteka njenog zatvorskog CV. Tek deset godina kasnije, proradila je alhemija koja je, Keti Pejdž pomogla da te uspomene uobliči u priču o Sajmonu Ostenu i mestu "gde se fantazija i odsustvo iluzija tako gusto i brzo prepliću".
Osim kratkih priča i brojnih scenarija za radio i TV, Keti Pejdž zaintrigirala je čitaoce i žiri Orindž nagrade i svojim psihološkim trilerom "Priča o mom licu", o sledu događaja posle naoko bezazlenog susreta jedne tinejdžerke i porodice fanatičnih pripadnika jedne sekte, koji će izmeniti njen lik i lice, ali i isprovocirati niz poražavajućih deogađaja koji će joj promenitii život. Abeceda je bila jedan od najistaknutijih kandidata za prestižnu Guvernerovu nagradu 2004.
R. V.
11.03.06 Pobjeda
Seciranje duše
Abeceda, Keti Pejdž
Roman "Abeceda", Engleskinje Keti Pejdž, publikovan je u izdanju grafičkog ateljea "Dereta". Iako na prvi pogled tako izgleda nikako nije namijenjen ženskoj čitalačkoj populaciji, jer se radnja romana odvija u muškom zatvoru za najteže kriminalce, a glavni junak Sajmon Osten je osuđen na doživotnu robiju.Međutim, prema riječima glavnog urednika Petra Arbutine, to je u suštini ljubavni roman, iako nema ni poljubaca, a kamoli eksplicitnog seksa. Književnica je, istakao je on, na suptilan način izvela sjeciranje duše glavnog lika razgolićujući jednu nasilnu, grubu, bezobzirnu, ali osjetljivu ličnost. Sajmon, koji je svakako zaslužio kaznu koja mu je izrečena nije ličnost koja teži iskupljenju i niti se transformiše tokom robije, jer zna da neće biti pomilovan, ali on traži načine da ipak osmisli svoj život pa da u njega unese i emocije. Pošto je nepismen, prvo bira da se opismeni, da bi mogao da započen prepisku sa ženama kojima ne smeta što je on robijaš.
Autorka, kojoj je ovo šesti roman, prije nego se posvetila pisanju izvjesno vrijeme je podučavala robijaše po britanskim zatvorima i zato dobro poznaje tu sredinu što priču čini uvjerljivom i mnogo potresnijom jer ona gradi likove koji su od početka negativci i svoje postupke ne analiziraju niti opravdavaju, a još manje se kaju zbog njih. Time je, kako je primijetio prevodilac Milan Đurić, autorka odbacila svevažeće stereotipe da glavni junak mora biti ni lijep, pametan dobar, već je sve suprotno od toga, a opet ga čitalac prihvata, nastoji da ga razumije, možda osjeća odbojnost, ali svakako ga neće zaboraviti.
Britanska kritika je knjigu izuzetno pozitivno ocijenila i "Sandi tajms" je napisao da je "vješto napisan i veoma impresivan" dok je kritičar "Gardijana" konstatovao da je to "divna , izuzetna knjiga intenzivna, razotkrivajuća, izazovna a iznad svega će zaokupiti pažnju brojnih čitalaca "...
R.K.