Antonio Lobo Antuneš rođen je 1942. godine u Lisabonu. Studirao je medicinu i specijalizovao psihijatriju. Mobilisan je 1970. godine kako bi služio kao vojni lekar u ratu u Angoli. Ostavivši tada trudnu suprugu za sobom, provodi na frontu dvadeset i sedam meseci, od 1971. do 1973. Tamo upoznaje Ernešta Mela Antuneša (1933–1999), jednog od arhitekata Revolucije karanfila 1974. godine i autora nekih od najvažnijih političkih dokumenata Pokreta oružanih snaga koji je izveo revoluciju.
Ovi događaji ostavili su trag na književnu putanju autora: užas i besmisao kolonijalnog rata, kao i izneverena revolucija, teme su kojima se često vraća. Prve romane objavio je na izmaku sedamdesetih godina, a sredinom osamdesetih napušta karijeru lekara i posvećuje se isključivo pisanju. Jedan od njegovih ranih romana, Iza božjih leđa, preveden je i objavljen na srpskom jeziku.
Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja, među kojima su najvažnije: Velika nagrada za roman i novelu Portugalskog društva pisaca 1985. godine, Austrijska državna nagrada za evropsku književnost 2000, Nagrada Latinske unije 2003, Nagrada „Jerusalim“ 2005, Nagrada „Kamoiš“ 2007, Nagrada „Huan Rulfo“, 2008.Njegov roman Priručnik za inkvizitore je u Francuskoj nagrađen Nagradom za najbolji strani roman (Prix du Meilleur livre étranger), čiji su prethodni dobitnici i Kaneti, Asturijas, Kazancakis, Muzil, Darel, Kavabata, Gras, Singer, Apdajk, Markes, Šulc, Sabato, Ljosa, Ruždi, Rot, Pamuk...
2 naslova [prikazano 1-2]