29.12.19 Dnevnik - Novine i časopisi
Magija i melanholični realizam Huga Prata
Strip “Balada o slanom moru” Huga Prata (1927-1995) prvi put je objavljen davne 1967. godine u crno-beloj verziji, na stranicama italijanskog strip magazina “Narednik Kirk”, nazvanog tako po popularnom Pratovom stripu koji je crtao tokom svog radnog boravka u Argentini.
Priča počinje 1913. u predvečerje Prvog svetskog rata, a kao jedan od junaka pojavljuje se kapetan Korto Malteze, razapet na splav i prepušten na milost Tihom okeanu. Njegov spasilac je Raspućin, agresivni bradati Rus poznatog prezimena i nepredvidivog ponašanja.
Posle uspeha „Balade...“ i pauze od tri godine, Prat je nastavio da ispisuje i iscrtava Kortove doživljaje u poglavljima-epizodama od po 20 tabli što je optimalna dužina za strip revije; premijere tih epizoda bile su u francuskom magazinu „Pif gadget“ sa kojim je Prat intenzivno sarađivao jer se iz Italije preselio u Francusku. Iz „Pif“-a Korto se širio dalje, u belgijski „Tintin“, italijanski magazina koji se zvao „Korto Malteze“ i mnoge druge među kojima su bili i beogradski časopis „Pegaz“ (koji je uređivao Žika Bogdanović; u ovom izdanju strip se zvao „Korto Maltežanin“), sarajevski magazin „Strip Art“ (urednik Ervin Rustemagić), te „Politikin zabavnik“. Ove kratke epizode (bilo ih je više od 20) sakupljene su u nekoliko albuma različitog obima, zavisno od izdavača; jedan od tih albuma je, pored „U znaku Jarca“ i „Uvek malo dalje“, i „Kelti“ koji, posle uvodnog teksta Fransoa Rivijera, karata i raskošnih Pratovih skica-akvarela, čine epizode „Anđeo sa istočnog prozora“, „Pod zastavom novca“, „Koncert u O’molu za harfu i nitroglicerin“, „San zimskog jutra“, „Vinogorja noći i ruže Pikardije“ i „Burleska između Zuidkota i Bredina“.
Dok su prethodne priče vodile Korta po morima, ostrvima i džunglama Centralne i Južne Amerike, kroz svetove magije, izgubljenih zlatnih gradova, divljih plemena, uvek sa dalekim o?ecima Prvog svetkog rata koji besni u Evropi, ovog puta romantično-melanholični kapetan mora da „ugazi“ u sam Veliki rat. Kortovi putevi neminovno će voditi preko bojišta jer se ova prostiru preko Evrope i okolnih mora, mada on traga za starijim misterijama kakva je sedam zlatnih gradova Južne Amerike ili kvalitetnim vinima, odnosno prijateljskim razgovorima. Istini za volju, Korto ponekad pokazuje i preduzetničku inicijativu kada organizuje internacionalnu ekipu (iz svih zaraćenih strana) koja će ukrasti zlato crnogorskog kralja („Pod zastavom novca“)!
Mada nije voljan da učestvuje u borbama, Korto se ne libi da uzme oružje u ruke i zapuca kako bi eliminisao nemačke špijune i avione ili engleske okupatore Irske. Na njegovu žalost, špijuni su, u stvari - špijunke, lepe, duhovite, interesantne žene sa kojima bi se on rado družio ali ih rat razdvaja; no, on nema sreće ni sa ženama na „prijateljskoj strani“: lepa udovica Banši odbija njegovu ponudu da odu zajedno jer misli da je potrebnija Irskoj!
Više puta Korto biva uveren da realnost uopšte nije onakva kakvom se čini i kakvom se predstavlja, da u njoj gotovo da nema ničega junačkog; upravo zato slavnog Crvenog barona ubija pijani pešadinac a izdajnik biva slavljen kao heroj, dok pravi heroj ostaje zaklonjem svojom ulogom izdajica; na isti način će se razviti priča o lepoj, oduzetoj devojci koja je navodno oborila pet ili šest nemačkih aviona – a u stvarnosti je nemački špijun. Konačno, u jednoj od najpoetičnijih priča, „San zimskog jutra“ (što je parafraza Šekspirovog „Sna letnje noći“; jednako tako je „Anđeo sa istočnog prozora“ parafraza naslova Majrinkovog romana „Anđeo sa zapadnog prozora“), u rat se mešaju i stari engleski mitovi kako bi sprečili osvajanje s kojim će doći nemački bogovi.
Svojevrsni sudar mita o čarobnjaku Merlinu i magije lepe špijunke koja svira harfu, uz mračni ples ludog klovna, sadržaj je bizarne „Burleske između Zuidkota i Bredina“. Korto Malteze - dete Ninje, andaluzijske Ciganke vračare i bludnice i mornara čijim venama teče krv Kelta, iz Kornvola, postojbine gusara, veštica i vila - u suštini je (paradoksalno) romantik i cinik, sanjar i ratnik, poznavalac mnogih praktičnih ali i opskurnih veština i, kao takav, idealan je medijum koji spaja više nivoa postojanja - stvarno i izmaštano, mitološko i realno, materijalno i spiritualno-ezoterijsko. Otuda je serijal o njegovim avanturama specifičan „slučaj“ magijskog realizma u stripu, jednako neodoljiv u svom tekstualnom i u stilizovanom likovnom segmentu. Prat traži povećanu pažnju i prilagođavanje usporenom ritmu kazivanja; bez tog napora Korto će ostati neshvaćen ili će se prevideti suptilne, fine nijanse; čitaoci moraju da prihvate upliv magijskog doživljaja sveta u realnost odnosno poigravanje faktima. Po takvom stavu prema (umetničkoj) stvarnosti Prat je blizak H. L. Borhesu koji je istinu predstavljao kao fikciju, za razliku od drugih pisaca koji su fikciju pokušavali da predstave kao istinu. Na ovako uzdrmane temelje realizma dodaju su spekulacije i mistifikacije i tako gradi začudni magijski svet koji je na korak od onog koji poznajemo (ili barem tako mislimo).
Serijal koji ima kultni status
Prat se majstorski poigrava stilizovanim i minimalističkim crtežom koji jednako predano predstavlja čudesne i trivijalne prizore izmeštene od uobičajenog i očekivanog, a na radost pravih ljubitelja „priča u slikama“ i predanih pratilaca serijala koji ima kultni status. „Darkvudov“ album „Kelti“, koji je deo serije od 12 albuma sa doživljajima Korto Maltezea, reprezentativno je izdanje remek-dela iz umetničke baštine 20. veka.
Ilija Bakić
04.04.19 Vreme
Ja svoju sreću stvaram sam
Istorija Korta Maltezea ponekad se čini kao blesak genijalnosti u relativno dugoj istoriji stripa, pa i višedecenijskoj karijeri njegovog autora Huga Prata. I pre nego što je osmislio lik Korta 1967. godine za Baladu o slanom moru, serijalizovanu u magazinu "Narednik Kirk", Prat je imao bogatu karijeru u Italiji i Argentini. Istovremeno, bio je bonvivan sklon samougađanju, često težak za saradnju, ali prijatan kao veseli družbenik bez predrasuda. Dobar deo tog sentimenta preneo je na Korta, te dosta kasnije čak i ćerka Umberta Eka primećuje kako su Prat i Korto istovetnog držanja i unutrašnjeg mira, iako fizički ne nalikuju.
Korto nije bio instant uspeh. Prat se 1970. godine okrenuo francuskom komunističkom "Pifu", i u očajničkom pokušaju da stvori prekretnicu u životu, udahnuo je novi život Kortu, koji je tada bio tek važniji epizodni lik iz Balade – džentlmen sreće, kako se romantizovano oslovljavaju gusari. Tokom sledeće tri godine, Prat je crtao i pisao kratke priče o Kortu za "Pif", danas sakupljene u četiri albuma (U znaku Jarca, Uvek malo dalje, Kelti i Etiopljani). Upravo ovaj period doneo je autoru zasluženo priznanje: Prat je iznenada postao cenjen autor, finansijski stabilan i ugledan. Nepune dve decenije kasnije, u junu 1989. godine, Prat će objaviti poslednje table Mua, dvanaestog albuma o Maltežaninu. Šest godina kasnije, 20. avgusta 1995. preminuće od raka debelog creva.
Korto od prvog pojavljivanja u Baladi pa do poslednjih kadrova Mua odiše nestvarnim osećajem. Svako ponovno iščitavanje izaziva ushićenost i želju da se bude kao Korto, a time i kao Prat. Deluje neostvarivo lutati svetom neopterećen idealima, obavezama modernog sveta ili egzistencijalnim potrebama, već isključivo sledeći sopstvene snove. Ali to je život kakav je Prat iskusio, i to je preneo na svog fiktivnog junaka s početka 20. veka. Ujedno je, tokom avantura, mapirao umiranje nekadašnjeg romantičarskog sveta i njegovo pretakanje u modernu tvorevinu kakvu danas poznajemo. Korto je imao komociju da se susretne sa Džekom Londonom, Crvenim Baronom, južnoameričkim Indiosima i Kangasejrosima, Ernestom Hemingvejom, Hermanom Heseom, Staljinom, Enver-pašom, Romanom fon Unger-Šternbergom... Gusario je južnim morima u osvit Prvog svetskog rata, tražio blaga Južne Amerike, uplitao se u političke intrige Šin Fejna u Severnoj Irskoj, pio vino u rovovima na frontu sa britanskim vojnicima, služio kao marioneta drevnih keltskih bogova snevajući podno Stounhedža, posetio Samarkand... I živeo je život kakav se samo sanjati može.
Nakon Pratove smrti, priča o Kortu ostala je nedovršena – Mu nije pružao zadovoljavajući epilog. Patricija Canoti, Pratova naslednica i zaštitnica njegovog lika i dela, dve decenije je odbijala ponude da se nastave publikacije Korta Maltezea. Kako tvrdi, stotine autora ponudilo se da nastavi priče o Maltežaninu. Ona je smatrala da mora postojati izvesna vremenska distanca od Prata, trebalo je oceniti kako će Korto ostariti u odnosu na celokupnu produkciju stripa.
Pred dvadesetogodišnjicu Pratove smrti, Canotijeva je postavila osnovna načela koja mora da poštuje svako ko želi da nastavi storiju o Kortu Maltezeu. Na prvom mestu, nove avanture morale su grafički da budu primerene uzoru. Nikakva eksperimentisanja i odstupanja u crtežu nisu bila dozvoljena, pa bi novi crtač morao doslovno da emulira Pratovo umeće. Drugi uslov ticao se hronologije Kortovog životopisa. Naime, priče, osim što su po poetici morale da imitiraju Prata, nisu smele da izlaze van hronološkog okvira kanonskih 12 Pratovih knjiga, što ujedno znači da je svako nadovezivanje događaja na Mu i eventualni epilog Kortovog života van domašaja bilo kog pretendenta na mesto autora. Canotijeva je bila neumoljiva – mogu se raditi samo fileri za već uspostavljeni hronološki okvir.
Nakon duže potrage, Canotijeva je donela odluku da scenarista Huan Dijaz Kanales i crtač Ruben Peljehero budu autori novih avantura Korta Maltezea. Njihova prva epizoda, Pod ponoćnim suncem, objavljena je 30. septembra 2015. godine, i priča je hronološki smeštena između Balade o slanom moru i U znaku Jarca, odnosno u sam početak Prvog svetskog rata. Druga Kanalesova i Peljehereova epizoda, Ekvatorija, objavljena je dve godine kasnije, prethodi Baladi i uvodi u Kortov svet Vinstona Čerčila. Obe priče objavio je Darkwood u "Stripotekama" (prva u brojevima 1156 i 1157, a druga u 1168 i 1169), a kao nosilac prava za Srbiju uporedo objavljuje kanonske Pratove albume u luksuznom formatu. S obzirom da se svako izdanje Korta u svetu nalazi pod strogom kontrolom vlasnika licence, odnosno Patricije Canoti i izdavačkih kuća Cong i Kasterman, Darkwood je morao da zadovolji niz zahteva da bi otkupio prava, pa i da se albumi štampaju u inostranstvu kako bi bili u rangu ostalih svetskih izdanja.
Mnoge zemlje reprintuju kanonske avanture Korta u luksuznim albumima. Knjižare u Italiji, Francuskoj i ostalim stripofilskim zemljama prepune su najrazličitijih izdanja Korta Maltezea, od albuma sličnih Darkwoodovim pa do posebnih crno-belih artist editiona u uvećanom formatu. Ponekad su čitave sekcije knjižara posvećene Hugu Pratu, uporedo sa književnim klasicima.
Pratova i Kortova slava ne jenjavaju pred naletom novih sadržaja, brzopoteznih akcija i ispraznih ideja. Formula koju je Prat stvorio pre više od pola veka i dalje je aktuelna, jer svako voli predah u sanjivom ritmu i romantičnom svetu u kome se mešaju mašta i java. A upravo to je svet u kome večno živi Korto Malteze, gusar, džentlmen sreće, avanturista, sin britanskog mornara iz Kornvola i andaluzijske gatare Nine sa Gibraltara, koji je očevim brijačem produžio liniju života na dlanu uz reči: "Ja svoju sreću stvaram sam."
nikola dragomirović