13.08.07
Lovac na sliku
Ivo Eterović
SVAKAKO najkompletnija umetnička ličnost koju je u prošlom veku rodila Dalmacija, znameniti fotograf Ivo Eterović, jedan je od umetnika čiji su radovi obuhvaćeni reprezentativnom postavkom izloženom u Kulturnom centru Beograda - "Beograd, pogledima desetorice fotografa".
- Za mene je to malo horor situacija, kada sagledam da sam od desetorice odabranih autora, ja među petoricom živih, i u tome je moja najveća sreća - konstatuje u svom stilu Eterović, kog ni u osmoj deceniji života nisu napustili dečački duh, avanturizam, energija niti kreativnost. Naprotiv: od poslednje Nove godine, koju je dočekao u Firenci, stigao je da poseti Egipat, Grčku, Indiju, Veliku Britaniju iz koje se vratio fasciniran Stounhendžom, a već neumorno planira posete mnogobrojnim drugim odredištima, kao i projekat "koji će mu izmeniti život", ali o kojem ne želi da govori!
- Proputovao sam, s kamerom, sve kontinente, a posle Indije i potkontinent! Ceo moj život se sastoji iz lova na sliku - kao što neko lovi bizone, ja lovim dobru fotografiju. Moj cilj je uvek i to da tu sliku vide ljudi, jer je fotografija namenjena izložbenim prostorima i publici, a ne stajanju u ladici - kaže ovaj rođeni Splićanin. - Prvo što sam u životu fotografisao bili su Kornati, čija me lepota oduševila kada sam imao sreće da letim nad ovim ostrvljem u malom vojnom avionu, kom je ubrzo nestalo goriva - ali sam se ja zarekao da ću se vratiti, i Kornati su dugo bili moja tema. Kako sam kasnije iz ptičje perspektive gledao i snimao vojvođanske salaše, veći deo života sam proveo dokazujući da je taj pejsaž isto što su i Kornati u Jadranskom moru.
Ne bez tuge kaže kako ga "u rodnom Splitu neće", mada je ambasador Hrvatske u Srbiji Tonči Staničić, otvarajući Eterovićevu izložbu "Salaši" u Splitu, umetnika nazvao "najuglednijim Hrvatom u Srbiji".
- Nisu mogli baš preko ambasadora, a aplauz na otvaranju te izložbe za mene je bio znak da me, ipak, bar neko tamo "hoće" - govori Eterović, koji je autor čak tri fotomonografije Splita, dok je prva među velikim brojem knjiga koje je potpisao, fotomonografija rodnog ostrva njegovih dedova i roditelja - Brača.
Beograd, u kom "dobrovoljno" živi već pola veka, takođe je njegov grad i velika tema, a njegovi radovi sabrani su u dve fotomonografije Novog Beograda, i čak pet knjiga sa slikama starog Beograda, od kojih je jedna - jedina u istoriji izdavaštva, uz ćirilično i latinično izdanje, prevedena i na pet stranih jezika.
- Novi Beograd, u kom stanujem, za mene je prepun motiva, gde god se okrenem imam motiv, dok bi bar od tri ulice u starom gradskom jezgru napravio knjigu - priča Eterović, među čijim je omiljenim temama i Dunav - koji je fotografisao od izvora do ušća, a rusku deltu čak kao član posade. Životna tema su mu i ulični svirači sveta, koje je njegov objektiv "hvatao" po ulicama i trgovima Sidneja, Pekinga, Havane, Moskve, naravno uz nezaobilaznu Knez Mihailovu do koje odšeta kada god može.
BEOGRAD
- DVA puta sam izlagao u Likovnoj galeriji KCB i kako da odbiju izložbu nazvanu "Beograd koji volim"? - pita se u šali Eterović - Na 1.113. godišnjicu nastanka prvog zapisa o Beogradu, 1991. godine, u istom broju unikatnih radova sam izrazio po jednu svoju fotografsku impresiju, i nastao je ciklus "1.113 razglednica Beograda".
Marina MIRKOVIĆ
17.03.04
Fotografije iz srca
Ivo Eterović
Ivo Eterović je inaugurisao fotomonografiju kod nas i prvi je kome izdavač ime stavio na korice. Ima ih 18 - o Beogradu (čak sedam), Kornatima, Jadranu, Splitu, Crnoj Gori, salašima, Brozovima..., tri o kojima upravo razgovaramo, ne izlaze mu iz glave iz mnogo razloga. Posle petstote, nagrade više ne broji.
Samo one za životno delo – ima ih pet. Najnovija je „Vukova“ (dodeljuje je Kulturno-prosvetna zajednica Srbije), za koju u šali kaže da mu je donela „napismeno da je pismen“ i sramota je reći koliko novca. Bio je deset godina Titov lični fotograf. Mnogi misle da je snimao samo razglednice i salone, malo se zna da je, recimo, pre 40 godina prvi stigao u zemljotresom razoreno Skoplje...
Onog što nije mogao da snimi ima malo: Tita bez noge, krvavo more u Zalivu svinja, Jovankino spaljeno selo u Lici, Goli Otok... „Nisam imao ni srca ni kuraži“, objašnjava za „Blic“ Ivo Eterović, fotografska legenda koja – previd li je! – nije ni spomenuta u nedavno objavljenoj istoriji hrvatske fotografije.
A šta ga pak u njegovom Beogradu snalazi?
- To samo kod nas ima. Ustanove od izdavača, štampara i mene, traže popust na fotomonografije. Imam ih trenutno dve u opticaju, „Beograd danas“ i „Novi Beograd izbliza“. Svuda u svetu takve projekte subvencionira država, a mi smo ih sami realizovali. Jedine su te vrste: reprezentuju Beograd kao velegrad. Zato san raskrstija sa poklonima Beogradu i Srbiji. Mogu ih davat u dobrotvorne svrhe, kao što san i dava, ali ovako, više nema, opametija san se...
Ipak se upuštate u novi poduhvat – fotomonografiju „Ulični svirači“?
- Da, i nju kao i sve do sada radin cili život, od srca. U arhivi ih imam iz 60 gradova sveta, od Havane do Pekinga. Ni znan da je iko u svetu tako nešto napravija.
Nedavno ste gostovali na Hrvatskoj televiziji. Je li vam bilo ugodno?
- Tribalo se snać. Voditelj Aleksandar Stanković – a šta bi bio drugo do Srbin. Po ocu. Odmah se nađemo. Ja mu velin da imam kćer od majke Srpkinje. Oni van ozbiljno rade, voleli mi to reć` il` ne. Oktobar, nedelja, dva popodne. Niko se više ne kupa. Možete mislit koliko gledalaca ima. Pitali me jesan li izgubija mnogo prijatelja, reka san da za divno čudo nisan, ali zbog onih koje jesan nije mi ža, više su oni izgubili. Zašto u mojoj monografiji o Splitu nema „Hajduka“ - rečen da sam ga posisa sa majčinim mlekom. Pa gde ste bili kad je grmilo, zašto vas Srbi svojataju. Ili kad se mislite vratit. Kažen: Oprostite jel` to ono vratija se pa umra. Mora san biti šaljiv da ne padnem u ambis.
Kažete da vas je voditelj najavio kao velikog umetnika koji će govoriti o desetogodišnjem druženju sa Brozovima i odnosu Hrvatske i Srbije. Pa jeste li?
- Govorija san, reka san in da o Brozu mogu sudit samo iz odnosa prema meni, a bio mi je ka otac. O ovom drugom - da pitaju kompetentne...
I da li razmišljate o povratku?
- Oden u Split, sednen na rivu, lepe žene hodaju kroz grad... ali nešto me vuče u Beograd. Ne umin da objasnin tu tajnu vezu. Nije samo do penzije s kojom ovde mogu, al` tamo!?
Kad se osvrnete na vaš život i karijeru, žalite li za nečim?
- Iša bi istim stopama. Jedino bi porodicu sačuva. Najžalije mi je što iman samo jedno dite. U ono, komunističko doba, moga san kolko hoću, bez teškoća.
Milena Marjanović