22.07.11
Svet upoznao u Šapcu
Andrej Bičkov
Ruski pisac, koji je u četvrtak uveče otvorio sajam knjiga u Herceg Novom, za ”Novosti”: Raduju me prevodi na srpski, jer si veliki pisac tek kad te čitaju i mali narodi
Popularni ruski pisac Andrej Stanislavovič Bičkov (57), koji je pre dve večeri otvorio međunarodni sajam knjiga u Herceg Novom, jedna je od najinteresantnijih ličnosti savremene ruske kulture. Teško je naći ne samo među ruskim piscima tako široko obrazovanog čoveka. Doktor fizike, završio je i psihologiju, romanopisac sa desetinom napisanih pripovedaka, scenarija...Mlađi posebno vole njegove performanse.
Ovaj “kultni pisac avangarde”, autor romana “Dipendra”, “Guliver i njegova ljubav”, “Nano i porno”... afirmisao se i kao pisac scenarija. Njegov “Nankinski pejzaž”, po kome je snimljen istoimeni film Valerija Rubinčika, dobio je dve međunarodne nagrade.
- Za vašu zemlju, bivšu Jugoslaviju, vežu me lepe uspomene iz mladosti. Prvi put sam kao student putovao u inostranstvo tako što sam učestvovao na radnoj akciji u Šapcu 1973. godine. Bila je to razmena akcijaša. Studentski odred iz Rusije je tog leta kopao neke kanale, ali se i družio, upoznavao novi svet. Za nas iz SSSR-a je Jugoslavija u to vreme bila Zapad i sve nam je bilo interesantno.
I kao što su njega nekada šokirali hipici, tako Bičkov danas šokira čitaoce, da ih, kako voli da kaže, probudi.
- Pisac mora da natera čitaoca da razmišlja. Književnost mora da doprinese da se čovek oslobodi nametnutih normi, pogotovu danas, kad se sve vrednosti opšteprihvaćenog “demokratskog” društva urušavaju. Svedoci smo jurnjave i lažnih vrednosti koje nam je donelo potrošačko društvo. Po meni je uloga umetnosti i književnosti da oslobađa čoveka od laži koje mu nameće potrošačko društvo.
On dodaje da umetnost treba da nam pomogne da se ohrabrimo, a intelektualna energija mora na taj način biti stimulisana da radi u sopstvenu korist.
- Nemam iluzija da mogu bitno da promenim to što se događa, ali želim da svojim delima potaknem barem na razmišljanje. Sve te priče o zapadnim vrednostima, o demokratiji, padaju u vodu kad se vidi koliko oni vode besmislenih ratova u kojima ginu nevini ljudi.
Kritičari mu zameraju što u delima koristi psovke. Međutim on smatra da psovka i u literaturi ima funkciju.
- U svakodnevnom životu ne psujem. Psovka je za mene sredstvo književnog izražavanja ona ima magično dejstvo, čista je energija, u njoj je mnogo više emocija nego u drugim izrazima.
Šta oseća pisac iz velike nacije kad njegove knjige počnu da prevode i čitaju i mali narodi?
- Pisac može za sebe da pomisli da je postao ili postaje veliki tek kad njegove knjige počinju da čitaju i mali narodi. Srećan sam što moje knjige čitaju i na srpskom jeziku. Nažalost, ne mogu da se pohvalim da sam čitao mnogo srpskih pisaca. Čitao sam Pavića, volim njegov “Hazarski rečnik”.
U PETAK NA SAJMU:
“POTREBA za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče i dalje i pričanju kraja nema” naslov je programa koji će u petak uveče biti priređen na hercegnovskom “Trgu od knjige”, a posvećen je pedesetogodišnjici dodele Nobelove nagrade Ivi Andriću.
U gradu koji je bio jedan od Andrićevih gradova i u kome postoji njegova kuća, o našem nobelovcu govoriće prof. dr Milo Lompar. U dramskom delu večeri glumci Vera Mujović i Dejan Đonović kazivaće odabrane Andrićeve tekstove, a hercegnovski hor “Roždestvo” zapevaće kao što je to učinio hor u Stokholmu pre 50 godina u Andićevu čast “Kad je pođoh na Bembašu”.
Uslediće do kraja druge sajamske večeri promocija novog romana esejiste, romasijera i pripovedača Dragiše Kalezića “Dan i nešto od noći”. Završni program biće posvećen Kazimiru Maljeviču i knjizi “Bog nije zbačen”. Reč je o zborniku Maljevičevih teorijskih tekstova, predavanja, pisama, manifesta, beležaka i reprodukcija njegovih radova, koji će predstaviti Vladimir Medenica, urednik izdavačke kuće “Logos”. (V. V.)
26.12.10 Blic
Duhovna potraga
Dipendra, Andrej Bičkov
OVO JE KNJIGA: delimično zasnovana na autentičnim događajima iz 2001. godine kada je nepalski princ Dipendra pobio celu porodicu – svoga oca kralja Birendru, majku, sestru i brata, a potom pucao sebi u glavu; preminuo je tri dana kasnije, ne budeći se iz kome. Uglađeni i nežni mladić školovan na Itonu zanimao se za oružje i poeziju, bio odličan karatista i plivač, a brojna nagađanja vezuju tragični događaj za odbijanje roditelja da Dipendri dozvole ženidbu devojkom iz suparničke dinastije. Bičkova zanimaju paralelne verzije o masakru, ali ne samo anatomija zločina već i predstave o maskulinitetu, a na širem planu roman je i parabola o Istoku – o Rusiji koliko i o Nepalu.
ŠTA JE PROBLEM OVE KNJIGE? Duhovna potraga mladog Rusa Vika koji odlazi u Ameriku pa potom i u Nepal zapravo je potraga za izgubljenim idealom oca i dubok sukob sa sopstvenim maskulinitetom. Njegova sudbina se ukršta sa Dipendrinom na više ravni: u sferi filozofske potrage koliko i u beskompromisnom hedonizmu.
PRVA REČENICA GLASI: „Fotografije su doneli u subotu.“
POSLEDNJA REČENICA GLASI: „Takav je nepromenljivi zakon prinošenja žrtve – jedini način da se s bogovima podeli trpeza.“
KADA BI OVA KNJIGA BILA GRAD: bio bi to grad hramova, bordela i ujedno tamnica.
PRONAĐITE SLIČNE KNJIGE. Na sižejnom i simboličkom nivou, svaka drama ili roman sa temom pada vladara dodiruje se sa ovom knjigom.
PREPORUKA ZA ČITANJE: uporedo sa dokumentarnom građom o jednom vrlo jedinstvenom tragičnom događaju.
Vladislava Gordić Petković