Ja sam pisac vec dve stotine godina. Daleke 1766. jedan Pavic je objavio u Budimu svoju zbirku pesama i otada se smatramo spisateljskom porodicom.
Roden sam 1929. na obali jedne od cetiri rajske reke u 8 i 30 casova izjutra u znaku Vage (podznak Škorpija), po asteckom horoskopu Zmija.
Prvi put sam bombardovan kada mi je bilo 12 godina. Drugi put kada mi je bilo 15 godina. Izmedu ta dva bombardovanja zaljubio sam se prvi put i pod nemackom okupacijom prinudno naucio nemacki. Tada sam kradom naucio i engleski od jednog gospodina koji je pušio mirišljavi duvan za lulu i nije baš dobro znao engleski. U isto vreme prvi put sam zaboravio francuski (posle sam ga zaboravljao još dva puta). Najzad, u jednoj školi za dresiranje pasa, gde sam se našao bežeci od anglo-americkog bombardovanja, jedan ruski carski oficir emigrant poceo je da mi daje casove ruskog iz knjiga pesama Feta i Tjutceva. Druge ruske knjige nije imao. Danas mislim da je ucenje jezika bilo vrsta mog pretvaranja u razlicite opcinjujuce životinje.
Voleo sam dva Jovana – Jovana Damaskina i Jovana Zlatoustog (Hrizostoma).
Mnogo više ljubavi sam ostvario u svojim knjigama nego u svom životu. Sa jednim izuzetkom koji još traje. Noc mi se u snu slatko lepila za oba obraza.
Do 1984. bio sam najnecitaniji pisac u svojoj zemlji, a od te godine nadalje najcitaniji. Napisao sam roman u vidu recnika, drugi u obliku ukrštenih reci, treci u vidu klepsidre i cetvrti kao prirucnik za gatanje kartama tarot. Peti je bio astrološki vodic za neupucene. Trudio sam se da što manje smetam tim romanima. Smatram da je roman kao rak; živi od svojih metastaza i njima se hrani. Kako vreme protice, ja sam sve manje pisac svojih knjiga i sve više pisac onih buducih, koje po svoj prilici nece nikada biti napisane.
Na moje zaprepašcenje knjige su mi do sada prevedene oko sto puta na razne jezike. Ukratko, ja nemam biografiju. Imam samo bibliografiju. Kriticari u Francuskoj i Španiji zabeležili su da sam prvi pisac 21. veka, a živeo sam u 20. veku, kada se morala dokazivati nevinost, a ne krivica.Najveca razocaranja u životu donele su mi pobede. Pobede se ne isplate.
Nisam nikoga ubio. Ali, mene su ubili. Mnogo pre smrti. Za moje knjige bilo bi bolje da im je autor neki Turcin ili Nemac. Bio sam najpoznatiji pisac najomraženijeg naroda na svetu – srpskog naroda.
Novi milenijum za mene je poceo 1999. godine (sa tri obrnute šestice) trecim bombardovanjem kada su NATO avioni bacili bombe na Beograd i Srbiju. Reka na kojoj živim, Dunav, otada nije više plovna.
U 21. vek ušao sam preko pozorišnih dasaka. Palindromske godine 2002. Vladimir Petrov „pustio je prvu interaktivnu pozorišnu lastu u Moskvu i osvojio rusku prestonicu bez bitke“ postavivši na scenu „Moskovskog hudožestvenog akademskog teatra Cehova“ moj „pozorišni jelovnik – Za uvek i dan više“. Iste godine Tomaž Pandur izgradio je kulu sa 365 sedišta i u njoj je kao u cirkusu na pesku igrao „Hazarski recnik“ u Beogradu i LJubljani pretvarajuci na ocigled publike rec u meso i vodu u vreme. Godine 2003. petrogradski „Akademski teatar Lensov“ docekao je jubilarne bele noci i tristagodišnjicu svoga grada predstavom mog komada „Kratka istorija covecanstva“.
Sve u svemu mogu reci da sam za života dobio ono što mnogi pisci dobijaju tek posle smrti. Mislim da me je Bog obasuo beskrajnom milošcu podarivši mi radost pisanja, ali me je istom merom kaznio možda baš zbog te radosti.
01.01.00
Pobjeda24.11.1998.RiJEC PO RiJEC: Jasmina Mihajlovic i Milorad Pavic SOPSTVENA MAPA CiTANJA ?Dve kotorske price" posvecene su bokeljskim kucama, svaka po jednoj. Moja onoj koja nosi broj 299 koja je zaista jedan mistican objekat u srcu Kotora, to je palata Vracen, a Jasminina prica vezana je za porodicu Tripkovic, kaze Milorad Pavic Kotor, 22. novembra - ?Dve kotorske price" Jasmine Mihajlovic i Milorada Pavica predstavljene su u petak u Kotoru. Obje price pokusaj je da se ostavi zajednicki trag obostranog dozivljaja, energije jednog mjesta, rekla je na pocetku razgovora Jasmina Mihajlovic. One su, kaze, nesumnjivo trag ljubavi prema Kotoru i Boki, rezultat lutanja kroz arhitektonske lavirinte i lavirinta duse ovoga mjesta. ?Dve kotorske price" su plod ljubavi prema predanjima, legendama, rodoslovima, prema kotorskim kljucevima i bravama, porodicama, bojama, razlicitim kopneno-morskim mirisima, prema zagusljivosti, vlazi i kamenim teksturama kuca, prema tajanstvenoj atmosferi koja lebdi oko zdanja, porodicnih prica, odjece, nakita, stepenista, pohabanosti usljed rdje sto ih vjekovi prave, ljubavi prema ocaravajucoj mogucnosti da se covjek u ovom gradu moze izgubiti lutajuci njegovim prostornim horizontalama i vremenskim vertikalama. ?Dve kotorske price" su, na kraju krajeva i plod cudjenja prema zagonetnim kotorskim mackama.** Dvije price za cetiri ruke izmedju dva vjetra, dvije vode, dva zvona i dva koraka Jasmine Mihajlovic i Milorada Pavica. Sa dva kljuca, gospodine Pavicu kao vase dvostruko pisanje, kao muski i zenski primjerak lako otkljucavate brave kotorskih tajni?- Odavno znam Kotor, odavno sam jos u djetinjstvu poceo da dolazim ovamo, s druge strane Kotor ima ogromnu energiju, drugovao sam sa ljudima koji su poznavali i voljeli Kotor. Zato smo Jasmina i ja uzeli za ilustracije crteze Marija Maskarelija uz ovu knjigu ?Dve kotorske price". Na naki nacin obje price su posvecene bokeljskim kucama, svaka po jednoj. Moja onoj koja nosi broj 299 koja je zaista jedan mistican objekat u srcu Kotora, to je palata Vracen. Drevna, jedna od najstarijih koje jos stoje iako ne znamo kako je nekada izgledala. ima ogroman bunar cim udjete iznutra, ima prekrasan vrt na prvom spratu. Tu na prvom spratu rode limun, narandza i tu na prvom spratu po sobama se desava i moja kotorska prica ?Steznik".** U Moj muz je poznati pisac a ja sam po malo vidovita" - kazete gospodjo Jasmina na pocetku Vase price. Da li je neminovno uz pisca, supruga kakav je Milorad Pavice biti stalno ?medju javom i med snom"?- Pa, privatni zivot koji su uvezani sa javnoscu su uoppse komplikovani i vrlo je tesko razluciti umjetnicko stvaranje i javni zivot. To se stalno preplice. Ja sam svjesna da je takav jedan zivot s jedne strane naporan ali, s druge strane uzbudljiv jer donosi mnogo toga sto se ipak covjeku koji se bavi nekim drugim profesijama mozda ne moze u takvom intenzitetu i takvom brzinom dogadjati. ima i te prednosti da ako dosta putujete i ako ste otvoreni za utiske koje na tim putovanjima primate da oni mogu biti dragocjeni i da se mogu pretociti u prozu, kao sto se i ovdje desilo dolascima u Kotor koji su prvo bili sluzbeni, iz literalnih razloga. Poslije su ti dolasci prerasli u privatne pa su se opet pretvorili u javne i u toj nekoj smjesi privatnog i javnog pojavila se i ova knjiga za koju sam na promociji rekla da smo samo vratili te price rodnom gradu.** Kazete da Vam se stalno u Kotoru desavaju cuda. Da li od energije vode na kojoj Kotor pociva i od koje, koliko znam u ovom gradu imate jednu neprospavanu noc?Ja predpostavljam da je tako. Covjeku se uvijek ustvari mogu desavati cuda ali postoje prostori koji provociraju i vasu dusu i vase tijelo da odgovori na neki nacin na prostor u kome se nalazite. interesantno je da je zbilja Kotor jedno od takvih mjesta koje ocigledno sklopom podzemnog i nadzemnog ima neke energije koje na mene djeluju i koju ja evo pokusala sam da vratim te energije koje sam dobila na neki nacin i kroz knjige.** Gospodine Pavicu, kuda cete dalje svojim perom buduci da ste pisac interneta. Sto novo smisljate?- Sad je rano da se o tome misli zato sto je negdje tokom ljeta objavljen ?Stakleni puz", sada su objavljene ?Dve kotorske price" i ovo je trenutak da se malo predahne pa cemo poslije misliti i vidjeti sta cemo dalje.Knjiga pod nazivom ?Stakleni puz", elektronska povijest takodje je kao ?Hazarski" recnik nastala u nelinearnom pismu.Jeste, izgleda da taj interaktivni plan ponovo postaje u mom zivotu aktuelan i nadam se da ce mozda ponovo biti ucinjeno nesto slicno CD romu ?Hazarskog recnika". Kompakt disk ?Hazarskog recnika" je objavljen sa vrlo lijepim ilustracijama a sada ce mozda, ima interesovanja za to ?Posljednja ljubav u Carigradu", da se stavi na kompakt disk sto bi bilo vrlo privlacno, po mom misljenju zato sto taj roman vec ima tarot karte unutra koje su vec taj likovni element koji moze da nosi jedan kompakt disk, pored ostalog.Dubravka Jovanovic
