06.05.07 Danas
Čitalište
Istorija sveta u šest pića / Nasleđeni gubitak / Hitlerova tajna nauka
Istorija sveta u šest pića, Tom Stendidž
Geopoetika, 2007.
prevela Milana Todoreskov
Ovo delo sagledava istoriju sveta u novom kontekstu i ključu. Autor razmatra kako su se životi, sudbine ljudi i istorijska karta sveta menjale u odnosu na omiljena pića koja je imala svaka kultura. Od prvih naseobina u Grčkoj, preko velikih dvorana za gozbe u staroj Grčkoj i Rimu, sve do čuvenih kafea iz doba prosvetiteljstva ili kafea novog doba, čovečanstvo je trajalo i pretrajavalo uz šest različitih pića, od kojih je svako obeležilo tok svetskih zbivanja. To su pivo, vino, žestoka alkoholna pića, kafa, čaj i koka - kola. Tri od navedenih pića su alkoholna, a druga tri sadrže kofein, no zajedničko im je to što je svako od njih obeležilo važne epohe u celokupnoj istoriji čovečanstva, od antike do danas. U civilizacijama Mesopotamije, pivo je bilo piće od izuzetne važnosti, baš kao i na području starog Egipta. Pivom su, između ostalog, plaćane i nadnice. Doba antičkih civilizacija je bilo doba vina, ali je vino bilo i osnovno sredstvo trgovine u velikim pohodima preko mora. Brendi, rum i viski bili su omiljena pića moreplovaca na dugim putovanjima, u doba istraživanja, ali su ova pića bila i sredstvo plaćanja u trgovini robljem. Kafa je poreklom iz arapskog sveta, a kafeterije gde se ovaj napitak služio, bile su centri duhovnog razvoja u Evropi u doba prosvetiteljstva. Čaj, poreklom iz Kine, postao je toliko omiljen u Britaniji, da je ponekad određivao i smer britanske politike. Koka-kola, najpoznatiji i najprodavaniji proizvod u proteklom veku i danas predstavlja simbol ostvarenja "američkog sna". Pred nama je istorija civilizacije sagledana iz ugla šest najomiljenijih pića svih vremena, koja su, zbilja, promenila svet.
Nasleđeni gubitak, Kiran Desai
Mono i Manjana, 2007.
prevela:Tatjana Bižić
Kiran Desai jedan je od najsnažnijih glasova moderne engleske proze. Njena majka, Anita Desai, takođe književnica, tri puta je bila u najužem izboru za Bukerovu nagradu. Kiran Desai je upravo romanom Nasleđeni gubitak, ovo priznanje i osvojila. Naša i svetska čitalačka publika zapamtili su Kiran Desai po izvanrednom romanu Halabuka u voćnjaku Guava. Roman je dobio najlaskavija priznanja kritičara, koja su pratili i visoki tiraži. Desai i u svom novom delu nastavlja da piše pikarski, duhovito, satirično, disonantno, ubedljivo. Njen stil sa razlogom porede sa Ruždijevim, a poetiku sa prozom slavne Arundati Roj. I likove u ovom romanu Kiran Desai posmatra sa blagonaklonošću i mudrošću. Svi junaci o kojima ona govori u ovom delu listom su gubitnici, ali njihov put kroz život upravo je tema koju bira i koja intrigira ovu književnicu. Kroz priču o sudbinama jedne devojke, jednog kuvara, jednog sudije, Desai u ovom delu dotiče i mnoge od tema savremenog sveta: globalizaciju, sudar različitih kultura, siromaštvo, fundamentalizam... Možda je osnovna tema ovog dela i sudar ličnih i političkih oluja. Glavni junak Desaijeve je uvek i najveći gubitnik: to je mali, običan čovek, omiljeni junak lepe književnosti širom sveta.
Hitlerova tajna nauka, Najdžel Penik
Dereta, 2007.
prevela Duška Tomanović
Ova naučno utemeljena i popularno napisana knjiga opisuje bizarne, iznenađujuće i često neverovatne teorije alternativnih nauka, koje su u Hitlerovoj Nemačkoj bile podignute na zvaničan status. To su neortodoksna kosmologija, oživljena paganska verovanja, skriveni principi u arhitektonskom dizajnu, studije o rašljarstvu, iskopavanja, kamene kružnice, astronomija, prenos podzemnih energija i najrazličitiji kultovi. Pisac sledi trag misterioznih tradicija manihejaca, vitezova svetlosti, društava iluminata i tuleanaca i različitih tajnih organizacija. Nacistički mistici pokušavali su da ožive stare tradicije koje su se prenosile, kako se govorilo, od vremena Stounhendža i piramida, oblikujući i prerađujući ih u cilju stvaranja razarajućeg izvora moći. Hitlerova tajna nauka knjiga je koja sadrži najrazličitije opise svih onih tajnih strategija i taktika, koje su Hitlerovi saradnici proučavali, ne bi li osvojili svet. Penik, na kraju ovog dela, kaže:"Hitler se ubio 30. aprila 1945. godine. Njegovi pomoćnici su izneli njegovo telo u baštu Rajhskancelarije i tamo ga bez ceremonije spalili sa sto osamdeset litara nafte čuvane za tu priliku. Datum njegovog samoubistva je značajan - 30. april, veče uoči Prvog maja, praznika proleća, poznatog i kao Valpurgijska noć, koji predstavlja jedan od velikih žrtvenih datuma starog germanskog paganstva. Kao da je Hitler izabrao ovaj dan kako bi osigurao sebi najbolju moguću reinkarnaciju..."
Ko je Loret, Florans Kadije, Stefan Žirel
Baobab, 2006.
prevela Iva Brdar
Evo nežne, bogato ilustrovane knjige za mlade čitaoce. Kroz priču devojčice sa Daunovim sindromom, ovo delo poručuje najmlađim čitaocima da sva ljudska bića, bez obzira na međusobne razlike, imaju iste potrebe i pravo da budu uključeni u život, ne samo svoje porodice, već i šire zajednice. Prikazujući vešto i nenametljivo događaje iz Loretine perspektive, ovo delo uči najmlađe ljubavi i toleranciji. Tatjana Čolin, psiholog, o junakinji Loreti i recepciji priče kod mladih čitalaca, kaže: "Knjiga o Loret podstiče decu da cene i prihvataju različitosti bez predrasuda. Izvanredno je da se ova knjiga, koja je do sada prevedena na više jezika, pojavila i u našim knjižarama".
Sanja Domazet
05.05.07 Večernje novosti
Lov na moć
Hitlerova tajna nauka, Najdžel Penik
ZAGONETNI Englez Najdžel Penik, pisac studija o okultizmu, magiji i tajanstvenim runama, još osamdesetih godina prošlog veka sastavio je zapaljivo interesantnu knjigu pod imenom "Hitlerova tajna nauka", koju je sada kod nas objavio Grafički atelje "Dereta".
U knjizi je sakupio neobične, bizarne, sasvim smešne, ali u krajnjoj konsekvenci užasavajuće teorije koje su pratile nacističke pokušaje da osmisle novu religiju, zasnuju novu nauku i stvore novu ljudsku vrstu.
Penik je ponovo otkrio mnoga zaboravljena dokumenta o potragama nacističke Nemačke za podzemnim energijama zemlje, a neka od njih objavljena su prvi put. Knjiga je ilustrovana materijalima iz originalnih nacističkih izvora.
Jurnjava dr Indijane Džonsa sa nacistima za "Zavetnim kovčegom" i ostalim skrivenim znanjima drevnih ljudi, zapravo je prava pozadina najkrvavije ratne priče u istoriji čovečanstva. Nacizam, tvrdi Penik, ne samo što nije predstavljao tek jednu od mnogih političkih doktrina, on je bio ni manje ni više nego planirani magijski pokušaj izmene sveta.
Tezu podgrevaju sami naslovi poglavlja koji upućuju na tajna istraživanja i planove nacista: "Skrivena tradicija - Tajni sud", "Runa i svastika", "Sveta geografija", "Merlinova skrivena moć", "Skrivene energije", "Izgubljeni gradovi Atlantide", "Arhitekti evolucije", "Planina Grala"...
Poštovaocima "teorije zavere" verovatno neće biti fascinantan podatak da je Hajnrih Himler svesno zasnovao svoj SS po strukturi jezuitskog reda, čiji je osnivač Ignacije Lojola bio Bask. Himleru je, između ostalog, i ovo bilo važno jer su neki nemački okultisti tvrdili da je baskijski narod poslednji ostatak rase Atlantide.Kada je rat započeo, Hitler okultista shvatio je da mu je potrebna "prava stvar", tako da je lično prisvajao sve znake kraljevskog dostojanstva zemalja koje je nemačka vojska pregazila. Iz Beča su iz sobe carskih dragocenosti pokradeni predmeti korišćeni tokom krunisanja u svetom Rimskom carstvu. U ovo bogatstvo spadala je kruna s dragim kamenjem cara Konrada, magičan štit, dva mača i prsten. Bilo je tu i poznato Koplje sudbine. Penik, doduše, podseća da su iste navike prisvajanja kraljevskih znakova imali i Napoleon, ali i Britanska imperija.
Kao i Hitler, Rudolf Hes imao je korene u okultnim društvima. Bio je očaran izgubljenom zemljom Tulom, astrologijom, tibetanskim misticizmom, putovanjem kroz svemir i homeopatskom medicinom.
Ovakvo viđenje istorije može zaprepašćivati materijaliste koji smatraju tržišne snage ili geopolitiku pokretačkom silom događaja, piše Penik i poručuje da svi dokazi govore u prilog njegovoj tvrdnji. Koreni nacističkog okultizma su tu, naočigled svih, njihovi izvori se kriju u ezoterijskim tradicijama "graničnih nauka", teozofije i mističnog nacionalizma. Vrlo je žalosno, zaključuje autor, što se takav potpuno poguban politički sistem prihvatio proučavanja i primene alternativne nauke sa takvim svesrdnim žarom. Radiestezija, magnetizam, astrologija, okultna meditacija, alternatvna kozmologija i geomantija su do te mere prožimale samo tkivo nacističke misli, da čak posle šezdeset godina ljudi ne mogu da pomisle na mnoge od ovih tema izvan njihovog političkog konteksta.
TESLIN ZRAK SMRTI
PRVOG jula 1931. godine, Nikola Tesla objavio je svetu još jedno zapanjujuće otkriće: usavršio je "zrak smrti". Tesla se nadao da će ovo oružje označiti kraj svih ratova. Pronašao je metod transmisije zrakova zgusnutih čestica, koji su se neverovatnom brzinom kretali kroz slobodan vazduh. Ove nabijene čestice mogle su da unište svaki neprijateljski avion ili čak naprave "mrlju" na Mesecu. Zrak bi se mogao postaviti duž granica neke zemlje, čineći je neosvojivom. Tesla je 1937. ponudio svoju ideju britanskoj vladi, ali bio je odbijen. Nemački naučnici, kojima nije ponudio napravu, istog trenutka započeli su da rade na tome. Njihova istraživanja dovela su do stvaranja radara i elektronskog mikroskopa, ali nikada nisu uveli oružje od zraka u svoj arsenal, piše u poglavlju "Skrivene energije".
B. Đorđević