Impresionista

23.04.05

Hari Kunzru, engleski pisac, frilens novinar i urednik rođen je 1969. i živi u sjeverozapadnom dijelu Londona. Pripada generaciji nove brit-lit scene. Studirao je engleski na Oksfordu, a potom i filozofiju na Varvik univerzitetu. Kao putujući izvještač, od 1998. godine pisao je za mnoge engleske listove: “The Guardian”, “The Daily Telegraph”, “Time Out”. Bio je urednik časopisa “Wired”, a 1999. je proglašen Observerovim “Mladim putujućim umjetnikom godine”. Radi kao urednički saradnik časopisa “Mute” i kao muzički urednik “Wallpapera”. Priče je objavljivao u mnogim časopisima, ali tek sa prvim romanom “Impresionista”, objavljen 2002. godine steći će slavu. Ovaj roman bio je u najužem izboru za Vajtbred nagradu, a ovjenčan je priznanjima “Somerset Mam” i “Beti Trask”.
Kunzru se svrstava u grupu engleskih pisaca, čije je porijeklo s indijskog potkontinenta (otac mu je Indijac, ljekar, a majka Engleskinja, medicinska sestra). Zbog izuzetne imaginacije i originalnog pisanja, njegovo ime se često spominje uz slavne prethodnike poput Salmana Ruždija ili Hanifa Kurejšija. Kunzruov roman “Impresionista”, je prije nego što je objavljen dobio najveći predujam ikad isplaćen za debitantsko književno djelo u Velikoj Britaniji - 1.250.000 funti! Roman “Impresionista” Harija Kunzrua objavila je “Narodna knjiga” u ediciji Antologija svjetske književnosti i prevodu Mire Orlović. Impresionista je mladi mulat, pola Englez, pola Indijac, čijom sudbinom vlada njegova rasna dvojnost. Poput slikara impresioniste, on slika samo prvi utisak da jeste ono što trenutno želi da bude. Autor se inteligentno izruguje uvjerenjima što su podupirala i nadživjela Carstvo. Kunzru je nedavno objavio drugi roman “Transmisija”, a za “ART Vijesti” je govorio iz Londona.

Debitantskim ostvarenjem “Impresionista” skrenuli ste pažnju na sebe kao zrelog, formiranog pisca. Možete li nam reći kako je, zapravo, nastajao ovaj roman?
- Ideja je djelimično bila potaknuta i mojim ličnim iskustvom. Želio sam opisati kako je izgledalo biti dijete oca Indijca i majke Engleskinje. Odrastao sam u Engleskoj i osjećao sam se zaista Englezom u tom periodu odgajanja. Ali, oduvijek je bio prisutan jedan aspekt mog iskustva, koji nije bio u potpunosti prilagođen. Želio sam da pišem više o liku sa iskustvom poput moga, samo sa izokrenutim suprotnostima. Pran je dijete od oca Engleza i majke Indijke. Moj otac nikada ne bi došao u Veliku Britaniju da nijesu postojale istorijske veze između ove dvije zemlje.

Radnja romana “Impresionista” dešava se u vrijeme posljednjih godina Britanskog carstva u Indiji. Zašto ste izabrali baš to vrijeme?
- Bilo je to veoma nestabilno vrijeme indijske istorije. Tako su, na primjer, 1919. godine Britanci vjerovali da će zauvijek ostati u Indiji. U periodu oko 1930. imali su samo tu i tamo nekakve nagovještaje da bi se u Indiji mogli zadržati još sljedećih desetak godina. I na kraju desilo se to da ih je samo Drugi svjetski rat zadržao toliko dugo - do 1947. godine. Želio sam da radnju svog romana smjestim u trenutak kada je njihova moć već jenjavala i kada su se već nagovještavale realne promjene na tom planu, a ono što će se desiti untar mog junaka, ogledaće se spolja.

“Impresionista” plijeni uvjerljivim opisima Indije, života, običajima i na drugim kontinentima. To je sigurno zahtijevalo detaljna istraživanja?
- Prava je sreća što sam sklon bibliotekama i što sam otkrio Indijsku i Orijentalnu kolekciju knjiga u britanskim bibliotekama. Bio je to zlatni rudnik informacija raznovrsne građe o životu u britanskim kolonijama, tako da je veći dio knjige nastao iščitavanjem tih izvora. Postoji takođe veliki broj priča i predanja od indijske grane mojih predaka, koje su izuzetne, ali ja nijesam našao načina da ih ponovo ispričam u “Impresionisti”, pa su ostale više kao eho događaja koji se dešavao u mojoj indijskoj porodičnoj istoriji. Treći izvor materijala za knjigu bio je najviše neposredan. U lik glavnog junaka Prana su, na iskošen način, utkana neka od mojih iskustava u pokušaju da se nagodim sa svojim ličnim identitetom.

Roman “Impresionista” se može čitati jednostavno i kao roman o doživljajima Pran Nata. Ali, postoje i druga značenja.
- Volim da čitam priče i veliko mi zadovoljstvo pričinjava pisanje, ali istovremeno me je, pri pisanju ovog romana interesovalo istraživanje složenog pitanja u vezi sa identitetima. Mislim da je dobra ideja stvarati djelo koje počiva na složenim nivoima.

“Impresionista” ima u sebi crnohumorne primjese. Zašto?
- Pa, ako se ne smijete, plakaćete. Komični elementi u knjizi postoje naspram veoma mračnih i problematičnih stvari. Bio mi je zanimljiv taj nemir koji postepeno prelazi sa jedne strane na drugu.

Zbog čega Vam je bitno pitanje identiteta, različitih rasa i etničke pripadnosti?
- Ja se nijesam pitao hoću li ili neću biti rođen u svijetu u kome su takve stvari važne. Imam puno razloga da tvrdim da su pitanja te vrste u suštini glupa i dosadna. Rasa je jedna takva izmišljotina. U biti ne postoji takva stvar - to je samo beznačajan termin karakterističan za period devetnaestog vijeka. Genetički posmatrano, postoje razlike među ljudima, ali ne postoji jasna granica između jedne i neke druge “rase”. Na nesreću, ljudi se ponašaju kao da je “rasa” stvarnost i vrše diskriminaciju na temelju nje. A kada na vrh svega toga dodate nacionalizam, dobijete pravu katastrofu. Želio sam da pišem protiv tih stvari, protiv takvih ideja, jer one mogu da prouzrokuju užasne patnje.

Vjerujete li da danas vlada veća tolerancija među rasama nego što je to bilo u prošlosti? Koliko je u tom pogledu, po Vašem mišljenju, savremeni čovjek napredovao?
- Ne. Čini mi se da će ljudi u tom pogledu ostati i dalje glupi, kao što su to oduvijek i bili. Ali dosta zavisi i od toga gdje ste i kuda idete. Smatram da postoji puno rasizma, nerazumijevanja i sumnjičavosti za autsajdere širom svijeta, pa ni u Evropi se ta situacija neće popraviti tako brzo. Uzrok tome može biti i povećana tražnja rijetkih izvora bogatstava, kao što su plodna zemlja ili posao, ali i zbog neplaniranog priliva većih grupa ljudi. U Velikoj Britaniji azijska zajednica je odavno prisutna i ukorijenjena, ali novije zajednice, mislim na one grupe ljudi koji dolaze sa Balkana i Somalije su na iskušenju sa tim problemima.

Koliko je danas u Velikoj Britaniji bitno pitanje identiteta i etničke pripadnosti?
- Još uvijek to pitanje postoji kao važno, ali smatram da britansko društvo ima dosta iskustva u vezi sa svim etničkim pitanjima. Nadam se da će doći dan kada se ljudi neće primarno određivati po tome koje su nacionalnosti.

Koji su pisci i filozofi uticali na Vaše stvaralaštvo? Primjećujem uticaj pisaca koji su pisali o britanskom kolonijalizmu, poput Kiplinga?
- Ovaj moj odgovor vremenom se mijenja i nikada ne bi bio isti. Ovog trenutka inspirisan sam novinarstvom Rišarda Kapušćinskog, prozom Vinfrida Georga Zebalda, pikarskim djelima iz osamnaestog vijeka kojima pripada stvaralaštvo Henrija Fildinga, potom filozofskim djelima Slavoja Žižeka, Žila Deleza, Đorđa Agambena i romanima o indijskim temama Pola Skota. Koliko već sjutra, ova lista će biti drugačija.

Kritika Vas poredi sa Zejdi Smit. Predstavnici ste književne generacije koja je stvorila novi pokret i drugačije tendencije u savremenoj britanskoj književnosti. Slažete li se sa ovim tvrdnjama?
- Smatram da se pojavila interesantna grupa mladih pisaca. Zejdi Smit pripada jednoj od njih. Dejvid Mičel je u drugoj. Nijesam siguran šta im je zajedničko. Vrijeme će pokazati svoje.

Vaš novi roman “Transmisija” nije preveden kod nas. Kako biste ga najkraće predstavili?
- Radnja je smještena u današnje vrijeme i dešava se između nekoliko likova, koji se nikada nijesu upoznali, ali čije je živote spojio kompjuterski virus. Javlja se ista kombinacija tragedije i komedije kao i u “Impresionisti”.

Solidarnost s azilantima

Za “Impresionistu” Hari Kunzru je prošle godine dobio još jedno književno priznanje “Džon Levelin Rajs”, ali ga je odbio zbog “otrovnih” uredničkih tekstova u novinama sponzora nagrade - “Mail on Sunday” i “Daily Mail”. O tome je Kunzru rekao: “Velika je čast dobiti takvu nagradu, ali s velikom žaljenjem moram je odbiti.” A na pitanje zašto je to uradio, Kunzru je objasnio: “Novine su bile dosljedno vođene uredničkom politikom koja napada i demonizira izbjeglice i tražitelje azila u Velikoj Britaniji, a kao dijete imigranata odviše sam svjestan otrovnih učinaka takve uredničke politike. U svjetlu predrasuda ona se pretvara u nasilje na kojem ne želim zarađivati.”

Saga o istoriji i domu

Pran Nat, junak romana “Impresionista” rođen je iz avanture engleskog službenika i indijske nevjeste. Njegova bijela put smatrala se znakom plemstva, ali kad se otkrije njegovo pravo porijeklo - biva izbačen iz očeve kuće i započinje svoje potucanje. Prodan je paru evnuha i odveden u zaostalu pandžapsku provinciju gdje postaje mamac u dinastičkim spletkama na indijskom dvoru. Potom bježi u Bombaj gdje mijenja identitet. Vladavina Britanije počinje zapadati u dekadenciju, a sirotinjske četvrti ključaju od političkog nezadovoljstva. Slučajan susret s pijanim Englezom vodi ga do novog preobražaja. Pran postaje Džonatan, engleski gospodin. Putuje svijetom i svi ga promatraju drugačije dok na sebe ne stavi breme bijelog čovjeka... “Impresionista” je komična saga o istorijii, identitetu i domu, u kojoj pisac ispituje šta znači biti crn ili bijel, Indijac ili Englez.

Vujica OGNJENOVIĆ