19.04.08
Tolstoj je želio "život u odricanju", ali nije dugo izdržao
Elizabet Abot
Istorija celibata opsežna studija kanadske istoričarke Elizabet Abot izazovan je i raskošan pregled slučajeva muškaraca i žena koji su se odrekli ili su bili primorani da se odreknu seksa. Istorija celibata je prvobitno objavljena 1999, kao plod šestogodišnjeg istraživanja. Na oko 500 strana autorka je dala zanimljiv pregled celibata kroz istoriju, koji najčešće iz neznanja, vezujemo isključivo za religiozni aspekt. Knjiga je privukla veliku pažnju i doživjela više izdanja, jer donosi zanimljivo pisanu, naučno utemeljenu istoriju celibata od drevnih vremena preko mnogih poznatih ličnosti, među kojima su i Jovanka Orlenka, Elizabeta I, Mahatma Gandi, Leonardo da Vinči, ser Isak Njutn, pa sve do savremenih posvećenika sportu, naučnom radu ili drugim vidovima angažmana koji nameću odricanje od seksualne aktivnosti.
Istorija celibata nudi živopisan prikaz istorije, propraćen mnoštvom primjera, daje nam uvide ne samo u našu religijsku praksu, nego i u naše seksualne želje i promjenljive stavove o polu i tjelesnom zdravlju. Opisujući vestalske djevice drevnoga Rima koje bi za kaznu žive zakopali ako bi prekršile zavjete, kao i savremene sportiste koji čuvaju sjeme kako bi postigli što bolji uspjeh, govoreći o celibatu kaogaranciji braka te prisilnom celibatu zatvorenika, evnuha i djevojaka smještenih u samostan protiv volje, Elizabet Abot prikazuje celibat s ljudske tačke gledišta, upoznajući nas sa zanosom žene kojoj je odricanje od seksa donijelo vizije Hrista, kao i s bijesom neženje čiju sudbinu predodređuje višak muškaraca u savremenoj Kini. Istoriju celibata je nedavno objavila Geopoetika u ediciji Intimna istorija. Prevodioci su: Zorica Đergović, Bojana Vujin, Nataša Karanfilović i Zia Gluhbegović.
Elizabet Abot je profesorka istorije, sa doktoratom iz istorije devetnaestog vijeka, na koledžu Triniti univerziteta u Torontu, gdje je od 1991. do 2004. bila dekan za pitanja studentkinja. Preko 10 godina radi kao novinarka i spisateljica i posebno je zanimaju društvena istorija i zaštita životne sredine. Potpredsjednica je Istorijskog društva Riversajd. Bila je glavna i odgovorna urednica knjige Hronika Kanade, ilustrovane istorije Kanade koja je postala bestseler, i autorka je knjiga Tropska opsesija: Univerzalna tragedija u četiri akta; Haiti: Divalijei i njihov legat, Istorija ljubavnica i Šećer: gorko slatka istorija. Elizabet Abot živi u Torontu, odakle je i govorila za Vijesti.
- Istorija celibata je deskriptivno i analitičko djelo, koje niti zastupa celibat niti mu se protivi. Iznijet na svjetlo dana, celibat su kroz istoriju određivali isti oni ključni elementi koji definišu ljudsku egzistenciju: seksualnost, pol, položaj i uloga u društvu i kolektivna i individualna reakcija na njih. Bezbroj ljudi odlučilo se za celibat i u njemu našlo snagu, slobodu i energiju. Kreativni savremenici mogu se pozabaviti ovim fenomenom i redefinisati ga na drugačiji način. Zatim, u skladu sa svojim ličnim potrebama, nagonima i željama mogu ga praktikovati ili odbaciti. U svakom slučaju, izbor je najvažniji elemenat.
Zašto su Vam primjeri za pisanje ovako opsežne studije naslovljene Istorija celibata ženskog i muškog celibata, od antičkih vremena, pa do danas bili intrigantni i podsticajni?
- Kada je otkriveno da su hrišćanska braća pod celibatom iz kanadske provincije Njufaundlend priznali krivicu za počinjeno seksualno zlostavljanje nad djecom iz sirotišta, koja su bila njihovi štićenici, osjećanje odvratnosti podstaklo je moj inicijalni interes za pisanje ove knjige. Moje istraživanje, međutim, ubrzo me je odvelo do širenja problema celibata na tradicionalno hrišćanski orijentisane perspektive. Došla sam do otkrića da je celibat jednako preloman element u drugim značajnim religijama i takođe u sekularnom svijetu: među udovcima, naučnicima i legijama pojedinaca kao što su Jovanka Orleanka, Leonardo da Vinči i ser Isak Njutn. A isto tako kao i zatvorenici, sportisti, šamani, ljudi koji su kastrirani, bili su pod celibatom.
Gdje su po Vama korijeni celibata?
- Korijeni celibata nalaze se u svim glavnim religijama, izuzev u judaizmu i islamu, a čak i u tim religijama insistirano je na predbračnoj nevinosti, barem za žene. Celibat je takođe bio od značaja za neke ljude, kao što su bile rane hrišćanske djevice koje su po obećanju ostale čedne, stekle su pravo koje inače ne bi imale: da putuju bez pratioca - muškarca; da uče; studiraju, na primjer. Vestalske djevice iz starog Rima stekle su i građanska prava od rimskih muškaraca!
Kakvi su stavovi grčkih filozofa o celibatu?
- Naravno, nijesu se svi grčki filozofi slagali po pogledu na celibat, kao ni po bilo kom drugom pitanju, svi su imali svoje mišljenje o određenim temama! Ali većina od najuticajnih filozofa vjerovali su u dualitet, a tijelo je uvijek bilo posmatrano kao inferiornije u odnosu na duh, a seks je bio najniži od svih. Ideje su bile čiste, materija je bila uprljana.
A u hinduizmu, kako se u toj religiji odnose prema celibatu?
- Hinduizam gleda na sjeme kao na vitalnu životnu snagu koju muškarci moraju čuvati kako bi unaprijedili svoju intelektualnu oštrinu, moralnu čestitost i fizičku snagu. Gandi, na primjer, je spavao nag pored predivnih mladih žena kako bi testirao svoje tijelo. On je bio u celibatu, ali bilo mu je potrebno da zna da on ne može čak ni biti seksualno uzbuđen. Taj njegov postupak je poznat kao bramačajra eksperiment.
Koliko je ispravno mišljenje o privremenom celibatu i apstinenciji od seksa u sportu, radi postizanja boljih rezultata?
- Istraživala sam i tu temu i činjenica je da nema realnih podataka koji podržavaju uvjerenje da celibat doprinosi boljoj igri u sportu. Ali, takođe je istina da apstinencija od seksa prije spotrskih mečeva znači da sportisti imaju noć pred sobom za odmor i spavanje, i upravo to je ono što će njihovu igru učiniti boljom! Mnogi treneri i sportisti i dalje vjeruju u celibat kao način koji će poboljšati njihove rezultate.
Možete li nam dati neki primjer celibata iz književnosti?
- Moj omiljeni primjer je Tolstojeva Krojcerova sonata. Tolstoj je tada imao religiozno preobraćenje i postao je ubijeđen da je seks zlo. On je ostavio materijane udobnosti, prestao je da pije alkoholna pića, da puši i ostavio je seks. Ali, on je ubrzo ponovo nastavio seksualnu vezu sa svojom ženom. Krojcerova sonata je nasilna priča u kojoj Tolstoj portretiše umno poremećenog, ljubomornog muškarca koji ubada bodežom i usmrćuje svoju nevinu ženu, jer je umislio da ga je ona prevarila. Tolstoj je upotrijebio priču da bi osudio brak i seks.
Osobito kroz tu priču, a takođe i kroz ličnu prepisku, Tolstoj je uticao na Gandija u svom traganju za životom u celibatu. Osim što je Gandi sproveo celibat i u praksi, a Tolstoj je odustao poslije vrlo kratkog vremena.
Kad smo kod književnosti, veoma je interesantan primjer poznatog pisca Luisa Kerola, autora Alise u zemlji čuda. Kako shvatiti Kerolov primjer?
- Luis Kerol je bio zasigurno jedinstveni slučaj i izuzetak! Danas bi ga mogli zvati pedofilom, iako se on bio ograničio na veoma mlade djevojčice, ali on ih nije seksualno uznemiravao. On je bio spreman da se zadovolji tako što će ih fotografisati gole i poljubiti ih, ali ne erotski. On je na taj način bio stimulisan da stvori fantastične priče i Alisa u zemlji čuda je ostala jedna od najsjajnijih i najdivnijih priča svih vrmena.
Kina je imala u prošlosti užasne metode za ženski celibat, sakatili su žensku djecu podvezivanjem stopala, kako ne bi napuštale kuću i to je bio dio tradicije. A kako je danas?
- Podvezivanje stopala je bio način da se žene ostave u kućnoj zamci. Sada kada kineske žene mogu da studiraju, idu na posao i da uživaju najmanje u barem teorijskoj ravnopravnosti sa muškarcima, nema takve prinude na njih kao što je bilo vezivanje stopala. Komunisti su zabranili tu tradiciju kada su došli na vlast.
Koji bi bio glavni razlog celibata u našem dobu? Možda je zdravlje razlog, strah od side i može li se govoriti o tendenciji celibata u 21. vijeku?
- Briga za zdravlje nije najvažnija za ljude koji su izabrali celibat. Ljudi su zabrinuti zbog side i seksualno prenosivih bolesti, ali se dolazi do zaključka da je veoma teško ostaviti celibat, jer to je više negativan nego pozitivan izbor: oni osjećaju kako moraju da se liše nečega što vole zbog straha. To nije dobra motivacija. Ljudi danas imaju sklonost da izaberu celibat zbog spiritualnih ili emocionalnih razloga, vrlo često pošto se razočaraju u neku vezu ili poslije nekih drugih životnih kriza. Celibat obogaćuje njihove lične živote i zavisi od njihovog osjećanja duhovnosti.
Kritika kaže da je Vaša Istorija celibata napisana iz feminističke perspektive. Da li je to tačno?
- Da, tačno je, ali nije napisana iz ideološke feminističke perspektive. Ja sam veoma sposobna i spremna da i kritikujem žene, ako one to zaslužuju i težila sam za istinom u svemu što sam napisala. Ali ljudi vide moje pisanje kao feminističko, jer ja dajem jednaku težinu iskustvima i pričama žena.
Koliko možemo razumjeti neka društva kroz primjere celibata?
- U mnogim slučajevima, mi možemo razumjeti odnos između muškaraca i žena, ulogu žena i otvorenost društva kroz to kako celibat funkcioniše u takvom društvu. Naravno, mi moramo posmatrati celibat u opštem kontekstu.
Napisali ste Istoriju celibata, ali ujedno ova knjiga je i istorija seksa, zar ne?
- Pretpostavljam da je tako, jer celibat se ne može razumjeti izvan konteksta seksa! Mnogi ljudi su ovu knjigu komentarisali kroz seksualno značenje, koje je neophodno da bi se ilustrovao celibat, uzdržanost od seksa.
Kakve su reakcije Vaših čitalaca na Istoriju celibata?
- Istorija celibata je vrlo dobro primljena i štampana je u SAD i Engleskoj, kao i u Kanadi, a prava za prevod i objavljivanje prodata su za sljedeće jezike: poljski, klasični kineski, standardni kineski, korejski, turski, rumunski, španski, hrvatski, češki, italijanski i srpski jezik. Mnogi čitaoci mi se javljaju pojedinačno i kažu kako su lično vezani za ovu knjigu.
EVNUSI - UPRAVITELJI I ZABAVLJAČI
Tokom istorije celibat je određenim muškaricima bio nametan na još okrutniji način primjenom hirurških zahvata: kastracijom ili odsijecanjem muških genitalija. Evnusi su stvarani za različite svrhe. Često su služili u haremima, gdje frustirane žene nijesu mogli da nadgledaju muškarci netaknutih genitalija. U Vizantijskom i Osmanskom carstvu oni su zauzimali najviše administrativne i vojne položaje upravljajući ogromnim svotama novca i sudbinama čitavih naroda. Glavna kvalifikacija za tako unosne poslove bila je nesposobnost stvaranja potomstva; za razliku od nekastriranih muškaraca koji su imali sopstvene porodice, evnusima se vjerovalo da neće kovati spletke u korist sinova koje nikada neće imati.
Kada je u XVIII vijeku pomama za operom zapljusnula Evropu, pod udar noža za sakaćenje došle su drugačije žrtve: njime su mladići pretvarani u najmilozvučnije soprane koji su ikada krasili opersku pozornicu. Cijena koju su ti golobradi, zaokrugljeni i stalno ozlojeđeni i srditi kastrati usljed toga platili je bila trajna polna nemoć, ali u mahnitom traganju za muzičkim savršenstvom tako nešto nije značilo ništa. Na drugim mjestima, u Indiji i Pakistanu, muškarci i dalje dobrovoljno odlaze pod nož da bi postali hidžre, zabavljači koji se tradicionalno zavjetuju na čednost; kada opisuju sebe, oni kažu da nijesu ni muškarci ni žene, a žive zajedno u zajednicama posvećenim celibatu.
(Iz knjige Istorija celibata Elizabete Abot, Geopoetika, 2007)
ZAŠTO CELIBAT?
Navodim primjere zašto se neke žene odlučuju za celibat:
1) seksualno iskusne mlade žene koje su ponovo razmotrile svoju odluku da imaju seks prije braka ili izvan zvanične veze i potom izabrali da se uzdrže sve dok ne osjete da je pravi muškarac ušao u njihov život;
2) mlade djevojke koje su djevice sa odlukom da nastave sa celibatom, sve dok ne shvate da je pravi muškarac ušao u njihov život;
3) starije žene, često razvedene, koje su iznova sagledale njihove živote poslije braka ili prekinute veze, pa su zaključile da ne žele da pokušavaju ponovo, a u nekom slučaju vrijeme za odgajanje djece je prošlo ili je za njega kasno, pa prema tome nema svrhe;
4) žene svih životnih dobi (ja sam upoznala nekoliko veoma mladih) koje su razmotrile svoje živote, otkrile značenje intenzivnih veza i šta sve one povlače za sobom i odlučile da se usredsrede umjesto na profesiju ili rad, kao na primjer na jedan artistički život. Te žene se odlučuju za celibat da bi im omogućio da odgovore na stručne ili profesionalne zahtjeve. Ženama iz svih ovih grupa zajedničko je da ne žele da imaju slučajan seks izvan predane veze i zgodnije im je da se uzdrže, nego da prave kompromis po tom pitanju.
Iz razloga što mi danas živimo dužim ljudskim vijekom, period celibata i nije strašno lišavanje, čak i da traje godinama. Jer, postoji još puno vremena za angažovanje u seksu, ako za to postoji želja.
Vujica OGNJENOVIĆ
