03.04.07
Istok cijeni staro a Zapad želi novo
Tahir Šah
Roman "Kalifova kuća - godinu dana u Kazablanki" anglo-avganistanskog pisca Tahira Šaha je uzbudljiva storija o preseljenju mlade, četvoročlane porodice iz Londona u Maroko. Za novi dom oni su izabrali decenijama napuštenu kalifovu kuću u Kazablanki. Predstoje im ogromni građevinski radovi, ali i borba sa nevidljivim demonima, džinima, koji opsijedaju svako pusto mjesto i upravljaju ljudskim sudbinama. Prateći stope svojih predaka Tahir Šah čitaoce vodi na egzotično putovanje kroz Maroko, zemlju čudesnih planinskih klanaca i dolina, pustinja i ružičastih oaza, utvrđenih imperijalnih gradova i netaknutih društvenih zajednica zasnovanih na plemenskim kodeksima časti i poštovanja. Dok prolazimo kroz tajanstveni svijet dragulja francuske imperijalne krune - svijet Tangera, Fesa, Marakeša, Sahare i Atlasa, čini nam se kao da smo se našli u nekoj od priča iz Hiljadu i jedne noći, a čula nam opijaju mirisi, prizori i zvukovi koje ćemo pamtiti čitavog života. Iako napisan prošle godine, ovaj roman je već postao bestseler i preveden je u mnogim zemljama širom svijeta. Našim čitaocima ova knjiga je dostupna u izdanju "Alnari" i "Editora" u prevodu Ljiljane Petrović.
Tahir Šah, pisac i dokumentarista, rođen je u Londonu 1966. godine. Kao vrsni dokumentarista ostavio je za sobom zapažene filmove o čudesnim podnebljima Afrike, Indije, Južne Amerike. Njegove dokumentarce emitovali su "National Geographic Channel", "Channel 4" i "The History Channel". U julu 2005. godine bio je zarobljen u Pakistanu, gdje je boravio sa grupom novinara. Tahir Šah sada živi u Maroku, u Kazablanki, odakle je i govorio za "Vijesti".
O tome kako je nastajala knjiga "Kalifova kuća", Tahir Šah je kaže:
- Najveći izazov bio je prikazati Maroko zapadnjacima na način na koji bi ta čitalačka publika mogla da razumije različite slojeve i nivoe složenog i drevnog društva. Na Zapadu ljudi posjeduju veoma mali raspon pažnje, i oni su radi da prihvataju sve u malim djelovima informacija i zbog tog razloga ja sam to upakovao u formu koja se može lako progutati.
Da li je "Kalifova kuća" knjiga o Vašim korijenima?
- Da, "Kalifova kuća" jednim dijelom se odnosi na način kako su me roditelji kao dječaka upoznali sa Marokom, i na način kako sada ja kao otac želim da podarim isti dar kulturnog kolorita mojoj kćerki i sinu. Osjećam se veoma ugodno u Maroku, iako nijesam Marokanac. Poput toliko puno ljudi koji su došli da žive ovdje, osjećam da postoji blaga nevinost koja je odavno svuda iščezla, naročito širom Evrope i dalje.
Može li se "Kalifova kuća" čitati kao moderna mediteranska bajka?
- "Kalifovu kuću" posmatram kao knjigu o različitim temama i skrivenim porukama. Jedna od tema je ideja da se ne plašite onoga što ne možete vidjeti. Da, ova knjiga je vrsta bajke. Ja vjerujem u prihvatanje informacija i podataka kroz priče. Upravo pišem drugu knjigu o Maroku, ona ima naslov "U arapskim noćima". I sva govori o tome kako se na Istoku, i sada kao što se to činilo milenijumima, koriste priče da bi se predočile vrijednosti, informacije i ideje.
Koliko su istinite priče o istjerivanju džina, zlih duhova iz kuće, koje pominjete u romanu? Da li je to zaista praksa tamošnjeg društva?
- Kao što sam i pomenuo u knjizi, džini se pominju u Koranu i zbog tog razloga svi vjerujući Muslimani priznaju da oni zaista postoje. To je vrlo, vrlo lako primijetiti i u Maroku, vjerovanje u džine je nešto što seže duboko - do same srži društva.
Zašto boje i sunce imaju značajnu ulogu u ovom romanu?
- Za nekog poput mene ko je rastao u Zapadnoj Evropi (odrastao sam u Velikoj Britaniji), ideja sunca, beskrajnog toplog žutog sijanja sunca je opojno nevjerovatna. Kulturni kolorit - pod kojim ja podrazumijevam različite nijanse u životima svih ljudi - je nešto što podrazumijevam da je u potpunosti obogaćujuće.
Zašto ljudi sa Zapada gaje strah prema islamskom svijetu, koji ste vi tako divno opisali u knjizi?
- Naravno da ljudi sa Zapada trenutno imaju strah od islama zbog posljedica djelovanja Al Kaide i 11. septembra. Moramo uvijek pamtiti da Al Kaida nema NIŠTA sa islamom. To je kao kada bi se reklo da radikalna frakcijska grupa koja nosi katoličku ili hrišćansku zastavu ima nešto sa vrijednostima običnih katolika i hrišćana. Ja živim u Maroku, predivnoj tolerantnoj islamskoj zemlji i iznova uvijek otkrivam da ljudi ne daju uopšte nikakvu podršku Al Kaidi. Želio bi da Zapad može da baci pogled na islamski svijet i oni bi vidjeli kako niko nema bilo kakvo saosjećanje za Al Kaidu i takve grupe. Oni su teroristi, ružni i prosti.
MUDAR ČOVJEK ZNA DA JE BUDALA
Puno ste putovali i živjeli u mnogim različitim zemljama. Šta ste naučili od različitih ljudi i raznih mjesta?
- Naučio sam koliko su izolovana i ograničena na sebe zapadna društva, koliko oni misle da sve znaju, ali oni su zapravo poput malog djeteta koje misli da je pametno i mudro, pa su tako nevjerovatno blesavi. I naučio sam da na Istoku cijene staro, ono što je ispitano i isprobano. Na Zapadu svi ljude žele ono što je novo, što nije isprobano i testirano. Ako neko ne vjeruje u ovo nek ode do supermarketa i nek pogleda na police i potraži proizvode na kojima je napisano "Novo". Ostaviću vas sa marokanskom poslovicom: "Budala misli da je pametan; a mudar čovjek zna da je budala".
Vujica OGNJENOVIĆ
29.07.07 Pobjeda
Čitalište
Povratak kući / Podzemlje / Kasica-prasica / Kalifova kuća
Povratak kući, Bernhard Šlink
Plato, 2007.
prevela Spomenka Krajčević
Bernharda Šlinka naša je čitalačka publika upoznala preko romana Čitač i zbirke priča Bekstva od ljubavi. Šlink je u svet književnosti ušao trilogijom o detektivu Zelbsu, za koju je dobio nagradu za kriminalistički roman. Roman Čitač proslavio ga je širom sveta. Ovo višestruko nagrađivano delo, najavilo je Šlinka kao novi, snažni literarni glas koji nam dolazi iz Nemačke. Povratak kući najnoviji je Šlinkov roman. Njegov glavni junak , Peter Dauber, koji je i pripovedač, kao dete provodi raspuste kod bake i dede u Švajcarskoj. Iz leta u leto on odrasta, dok oni rediguju i koriguju romane za raspoloženje i razonodu, čime zarađuju za život. To su pedesete godine dvadesetog veka i papir je skup, tako da dečak dobija probne otiske tih romana da po njima crta, ali pod uslovom da ne čita ono šta je na poleđini odštampano. Naravno, dečak će prekršiti zabranu i to će promeniti njegov život.
Priča o lutanjima nemačkog vojnika, koji se iz Sibira vraća kući, supruzi koja više nije njegova supruga, privlači dečakovu pažnju. Mnogo godina kasnije, on se i dalje seća te priče i želi da joj sazna kraj. Potraga za krajem priče, pretvoriće se u potragu glavnog junaka za njenim autorom, čovekom koji je menjao maske, brisao za sobom tragove, imao različiite identitete i neuobičajena shvatanja prema 20. veku i njegovim strahotama. Povratak kući delo je gde Šlink još jednom potvrđuje kao vodeće mesto među vrsnim pripovedačima Evrope, koji jednostavnim stilom i pregnantnim pripovedanjem dostiže magiju precizne, lepo napisane proze.
Podzemlje, Don DeLilo
Geopoetika, 2007.
preveo Zoran Paunović
U anketi koju je Njujork tajms sproveo među istaknutim američkim piscima, Podzemlju Dona deLila pripalo je drugo mesto na listi najznačajnijih američkih romana u poslednjih dvadeset pet godina. Na prvom mestu našla se knjiga Ljubav Toni Morison. Roman Podzemlje (Underworld,1997), smatra se i među čitaocima i među kritikom, DeLilovim remek delom, gde autor uspeva da obuhvati ne samo pedesetak godina istorije Sjedinjenih Država u drugoj polovini dvadesetog veka, već i da se kroz priču o junaku Niku Šeju, čija je "običnost" tek piščeva igrarija, dotakne osnove strahova, nedoumica i strepnji kojima je obeležen i sadašnji trenutak i to ne samo u Americi.
Prostori kojima se DeLilo u ovom delu kreće su Harlem, Vijetnam, Kazahstan, Teksas, Bronks, a sudbine izmaštanih junaka prepliću se i sa sudbinama istaknutih protagonista američke istorije (to su Sinatra, Edgar Huver, Leni Brus). No, ova DeLilova povest pre svega je izuzetno ispričana priča, povest o životima na ovoj planeti, koji nalikuju na jednu bejzbol utakmicu, koja protiče toliko brzo, da njene simboličke aspekte uspeva da ulovi samo briljantan, usporeni snimak vrhunske književosti.
Kasica-prasica, Ežen Labiš
KOV, 2007.
preveo Danilo Kiš
Labiša kritika smatra najveselijim francuskim piscem XIX veka, koji je, pišući mahom vodvilje, uspeo da učini slavnim ovaj do tada nedovoljno cenjen komički žanr. Posle Labiša, vodvilj postaje uobičajen na repertoarima francuskih pozorišta. Labiš je na pozorišnu scenu doveo novi lik, večnog malograđanina, koji svet gleda iskrivljeno, prizemno, sa samo prividnim "ljudskim slabostima", a zapravo je biće puno predrasuda , stereotipa.
Jezik kojim Labišov tipičan junak govori otkriva njegovu trivijalnost, skučeno rasuđivanje, glupost. O ovom komadu, Mirjana Miočinović kaže: "Kasica-prasica Labišovo je remek-delo, upisano u same temelje ovog žanra. Usredsređen na svet francuske provincije, tog rasadnika malograđanskog duha, Labiš je stvorio jedno od nezaobilaznih dela pozorišnog repertoara i jedno književno delo čija zarazna veselost razgaljuje čitaoce, ostavljajući im priliku da u njemu vide svoju tamnu, malograđansku stranu".
Kalifova kućica, Tahar Šah
Editor, 2007.
prevela Ljiljana Petrović
Ovo delo egzotično je i neobično putovanje kroz Maroko, zemlju pustinja, oaza, planinskih klanaca i neobičnih dolina, utvrđenih imperijalnih gradova i netaknutih društvenih zajednica zasnovanih na plemenskim kodeksima časti i poštovanja. Tahar Šah nas u ovoj knjizi vodi na putovanje kroz svet Tangera, Fesa, Marakeša, Sahare i čitavo delo nalikuje na jednu od istrgnutih stranica iz Hiljadu i jedne noći. Autor čitaoca uvidi u kuću jednog kalifa, koja je rustična, sa svodovima, kolonadama, skrivenim vrtovima, dvorištima, fontanama, raskošnim voćnjacima i beskrajnim nizovima odaja. U toj kući, po svemu nalik na zamak-utočište, čitalac će upoznati moćne rituale, čija senka kao da postoji u svakom od čitalaca.
Sanja Domazet
