Komentar Zakona o autorskom i srodnim pravima

03.12.05 Pobjeda

Obrađeni najsavremenije probleme sa kojima se suočavaju prava nauka, zakonodavstvo i pravna praksa u eri informatičke revolucije

Naš slavljenik, ugledni pravni pisac, Dimitrije Milić, potiče iz ovog kraja, iz Orahova, a ovo pominjem na samom početku zato što su Oravci brojni - samo u podgoričkoj Opštini ima ih, kako kaže Miloš Milić, oko tri hiljade, i spadaju u najobrazovniju populaciju: Dimitrije Petrov je jedan od onih 350 Oravaca koji imaju univerzitetsko obrazovanje, među kojima su i dva akademika, deset doktora nauka - univerzitetskih profesora, šest akademskih slikara, deset književnika.
Za mladog Dimitrija Milića, maturanta podgoričke Gimnazije, u vrijeme kad je odlučio da studira pravo, može se reći da je poslušao svog starijeg, slavnog plemenika Vojvodu Marka Miljanova, koji savjetuje svakog mladog Kuča, da istinu uvijek hrabro i istrajno smije i umije izboriti i braniti. Vođen takvim idealom, on se odlučno i potpuno posvetio pravdi, čije je drugo ime istina, i već pola vijeka je njen odani službenik i pomoćnik. U toj revnosnoj službi kod Dike, Temide i Justicije, on nije obični dvorjanin, već je (kako je to Dvorkin definisao: sudije u carstvu pravde predstavljaju njene kraljeve) Dimitrije preko uzvišenog sudijskog zvanja postao kavaljer Kraljevskog dostojanstva u carstvu pravde. Svoju višedecenijsku sudijsku karijeru, Dimitrije je nedavno završio na vrhu službene hijerarhije kao sudija Vrhovnog suda Srbije, što ostvaruju samo najdarovitiji i najposvećeniji pravdi. Onaj prvobitni ideal koji je Dimitrija odveo u beskrajni prostor prava, međutim, nije mu dao da se zadovolji samo svojom uspješnom sudijskom karijerom, već ga je uznio u sljedeću sferu prava. To je sfera pravne nauke i pravne kulture, koja je rezervisana za rijetke odabranike Boginje Pravde. Glas koji je stekao u toj sferi prava išao je nadaleko pred njim poput svježeg proljećnog vjetra, i dopirao do najšire pravničke javnosti. Njegove knjige, članci i rasprave koje redovno objavljuje u stručnim časopisima, odavno predstavljaju omiljenu literaturu sudija, tužilaca, advokata i naučnika, koji u njima traže uputstva i poučan primjer za rješavanje pitanja i dilema na koje nailaze u svom radu. Takav je slučaj bio i sa mnom: prvo sam upoznao njegove knjige i rasprave, pa sam se onda trudio da upoznam i autora lično.
Pravne discipline u kojima se Dimitrije najpotpunije iskazao su veoma karakteristične. To su Obligaciono pravo i Autorsko pravo sa pravom intelektualne svojine. Kada je riječ o Obligacionom pravu, onda treba imati u vidu da ono više od svih pravnih disciplina opravdava onaj zapravo uzvišeni naziv - da je pravo društvena matematika. Sličnu asocijaciju izaziva i činjenica da je latinski glagol ligare - vezati, obavezivati se, zajednički etimon riječima: obligacija i religija. Kod religije u pitanju je obavezivanje, odnosno savez sa Bogom, a kod obligacije je u pitanju obavezivanje prema drugom pravnom subjektu na određenu činidbu, tj. na dare, facere ili non facere. Ali, o njegovom radu u ovoj oblasti sada više neću govoriti, o tome neka trajno govori njegova knjiga "Obligaciono pravo sa sudskom praksom" koja je već doživjela tri izdanja.
Ovom prilikom mi obilježavamo objavljivanje njegove nove knjige "Komentar Zakona o autorskim i srodnim pravima", dakle u oblasti u kojoj je Dimitrije odavno nesumnjivi pravni autoritet. U ovoj knjizi, pored vlastitog minucioznog komentara Zakona iz decembra 2004. godine, autor je prezentirao sentencije iz 268 pravosnažnih presuda svih sudova sa područja bivše SFRJ i današnje Državne zajednice. Takođe nam je podario i tekstove 12 konvencija i ugovora, s područja autorskog prava, koji imaju međunarodni karakter, a time i odgovarajuću primjenu i kod nas. Kod ocjenjivanja ovog autorovog poduhvata, valja imati u vidu da je Autorsko pravo vrlo mlada pravna disciplina. Njen legislativni početak u Evropi označen je Bernskom Konvencijom od 1886. godine (Međunarodnom komisijom za izradu konvencije rukovodio je Viktor Igo), a kod nas počinje sa Zakonom o zaštiti autorskog prava od 1929. godine, što se nastavlja zakonima od 1946, 1957, 1968 i 1978. godine, sa izmjenama od 1990. godine, pa sve do ovog važećeg iz decembra 2004. godine. U tom jednovjekovnom periodu, u našoj građansko-pravnoj literaturi nije mnogo napisano o autorskom pravu. Prof. dr Žarko Bulatović, u predgovoru prvog izdanja Dimitrijinog komentara Zakona o autorskom pravu, ističe da se kao značajna djela mogu navesti samo pet radova, među kojima samo jedan nosi naslov: Komentar Zakona o autorskom pravu. To je čuveno djelo dr Janka Šumana, autora onog prvog Zakona od 1929. godine, koje je objavljeno 1935. godine. Dimitrije Milić je prvi i jedini autor koji je poslije dr Šumana napisao djelo pod sličnim naslovom i to je učinio još 1984. godine.
Odgovarajući odnos prema poštovanju prava na duhovnu tvorevinu Dimitriju je, na određeni način, gotovo bi se moglo reći - urođen. Naime, on je još kao dijete mogao čuti u rodnom kraju kako svako imenuje onoga čiju misao iznosi i izgovara, na primjer: "Što li reče Tomo Oraovac - ima i takvije koji više cijene ono što je opšte, nego svoje lično". I možda je baš tako nastala Dimitrijina motivacija da se posveti afirmaciji principa da svačija duhovna tvorevina predstavlja svetinju.
Druga njegova veza sa autorskim pravima je ta da je Crna Gora, dok je još Knjaževina bila, za autorska prava znala i štitila ih. O tome svjedoče Ugovori sa Italijom od 14/27. novembra 1900. i Francuskom od 11/24. januara 1902. godine o zaštiti autorskih prava. Ovi ugovori su veoma slični, a najbolje ih reprezentuje član 1 Konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela, zaključena između Crne Gore i Francuske, koji glasi:
"Crnogorska i Francuska Vlada obavezuju se uzajamno stati na put, na svojim respektivnim zemljištima svakoj nezakonitoj reprodukciji umjetničkih i njiževnih djela, kao i svakoj predstavi i nezakonitom izvršivanju dramatskih i muzikalnih proizvoda autora pripadajućih njihovim državama, optužiti falsifikatore (prečinioce) i auktore nezakonitih reprodukcija, sekvestrovati originale i kopije prečinjenih djela, tako i spravu prečinjenja.
Da bi prema ovome autori i izdavaoci, ili umjetnici dviju zemalja bili primljeni pred sudovima, za izvršenje optužbe protiv falsifikacije dovoljno će biti da dokažu pravo svojine i da utvrde jednim svjedočanstvom, da je dotični spis, ili umjetničko djelo, proizvod, koji u zemlji, gdje je objelodanjen, uživa zakonsku zaštitu protiv falsifikacije ili reprodukcije..."
Dimitrije Milić zaslužuje naše divljenje za stvaralačku energiju kojom jednako zrači, kako u domenu primjene prava, tako i u domenu proučavanja prava. Pritom je uspio da bude ekskluzivni autor u oblasti autorskog prava i prava intelektualne svojine i jedan od prvih koji su kod nas obradili najsavremenije probleme sa kojima se suočavaju prava nauka, zakonodavstvo i pravna praksa u eri informatičke revolucije.
Međutim, o njegovom stvaralačkom opusu možda najbolje govori činjenica da se on na navedeni potpuni, sveobuhvatni način bavi ovim najsloženijim pravnim disciplinama u vrijeme koje su obilježili takvi velikani, ne samo naše, već i evropske jurisprudencije, kao što su Mihailo Konstatinović, Slobodan Perović i Miodrag Orlić.
Moje glavne impresije da nas je Dimitrije Milić svojim ukupnim djelovanjem na polju proučavanja i primjene Obligacionog i Autorskog prava darivao dragocjenim plodovima pravničkog uma i uvjerio nas ponovo u istinitost drevne izreke: Sapientia legis nummario pretio non est aestimanda - Poznavanje zakona ima neprocjenjivu vrijednost.

Katedra na Kopaoničkoj školi

Iako je u početku bio usamljen u proučavanju i sistematizovanju stavova pravne nauke i sudske prakse na području autorskih i srodnih prava, Dimitrije je učinio sve da se broj pravnih pisaca na ovom polju prava uveća. To naročito potvrđuje činjenica da je svojim radom uspio da na Kopaoničkoj školi prirodnog prava u okviru katedre "Pravo na imovinu" od početka egzistira posebna sekcija pod nazivom "Pravo na intelektualnu tvorevinu". Dimitrije Milić je stalni urednik ove sekcije, čiji rad značajno doprinosi usavršavanju zakonskih propisa u ovoj oblasti i unapređivanju sudske prakse. Takođe neće ostati nezapamćeno da je Dimitrije Milić jedan od svega nekoliko autora, između nekoliko hiljada učesnika Kopaoničke škole prirodnog prava, koji je na svakom od prethodnih 17 sesija imao autorski rad. Za ovogodišnje 18. surete Kopaoničke škole prirodnog prava njegova sekcija je prerasla u posebnu, četvrtu katedru Kopaoničke škole pod nazivom: Pravo na intelektualnu tvorevinu. Urednik i ove nove katedre je Dimitrije Milić. Za ove susrete on je pripremio raspravu pod naslovom: "Nosilac autorskog i predmeta srodnih prava".

Radomir Prelević