13.11.06
Istoričari nijesu voljeli Žozefinu
Sandra Galand
Roman “Priče o strasti, priče o jadu” američko-kanadske spisateljice Sandre Galand je dugo očekivani nastavak visoko ocijenjenog prvijenca “Mnogi životi i tajne tuge Žozefine B.” Oba romana su dio trilogije o Žozefini Bonaparta.
Smješten na sam kraj 18. vijeka, roman “Priče o strasti, priče o jadu” kroz Žozefinine dnevničke zapise i Napoleonova strastvena, ponekad i uznemirujuća, ljubavna pisma, dočarava najkontroverznije godine života ove žene, u jednom od najburnijih razdoblja evropske istorije.
Od trenutka kada joj još nepoznati i neproslavljeni Korzikanac stavlja vjenčani prsten na ruku, pa do dana kada čitava Francuska kliče pred njenim nogama, proteći će nekoliko ljeta obilježenih velikim istorijskim događajima i lomovima: Bonapartinim pohodom na Italiju, Maltu i Egipat i rušenjem državnog ustrojstva Francuske. Glasine koje kruže o Žozefini - o njenoj rasipnosti, “prevarama”, političkim spletkama - dijelom su posljedice nesrećnih okolnosti, dijelom možda i proizvod nečijeg pakosnog hroničarskog pera, a da li su istinite ili ne, istoričari ni danas ne mogu da se slože. Sandra Galand daje potpuno novo viđenje čuvene Žozefine i u istorijskom kontekstu i u privatnom životu. “Priče o strasti, priče o jadu” objavio je “Magnet” u prevodu Dubravke Srećković-Divković.
Sandra Galand (1944. Florida) od 1970. godine živi u Kanadi, odakle je i govorila za naš list.
“Priče o strasti, priče o jadu” Vaš drugi roman iz trilogije o Žozefini Bonaparta opisuje četiri turbulentne godine iz života Žozefine i Napoleona. Zbog čega je taj period njihovih života, od 1796. do 1800. godine bio tako značajan?
- To je bio period u kome su svi bili testirani: vlada, Napoleon, kao i Žozefina. Njihov brak je bio na početku: da li će se održati? Napoleon je otkrio koliko mu Žozefina može pomoći da ostvari ciljeve.
“Priče o strasti, priče o jadu” nude čitaocima način da puno toga saznaju o Francuskoj revoluciji.
- Volim istraživanje i pokušaje da otkrijem šta se desilo. Bilo je teško raditi na ovoj knjizi, jer je radnja opisana u njoj, smještena između dva značajna perioda: između revolucije i carstva. O tome nije napisano puno knjiga, a uz dužno poštovanje prema Žozefini, malo se čemu može vjerovati. Zbog ove knjige putovala sam po svim mjestima u kojima je Žozefina bila, prateći Napoleona na njegovoj italijanskoj kampanji. To je djelovalo naročito prosvjetljujuće.
U ovom romanu pišete i o Napoleonovoj kampanji po Egiptu. Zašto je taj pohod za njega bio značajan?
- Egipatska kampanja bila je složena: direktorijum je želio da svrgne Napoleona i da ga udalji od Francuske. Napoleon prihvata izazov, i želi da slijedi tragove najvećih vojnih heroja u istoriji. Za Žozefinu je to bilo užasno vrijeme: oba njena sina i muž bili su, s tim se slažu mnogi, izgubljeni i nestali zauvijek.
Kao i prethodni roman i “Priče o strasti, priče o jadu” je napisan u dnevničkoj formi. Zašto?
- Iz jednostavnog razloga što sam tako osmislila trilogiju - da svaki nastavak počinje istim “glasom”, Žozefininim, u obliku dnevničke forme.
U Vašoj romanesknoj viziji Žozefina je izuzetna žena. Zašto su, po Vašem mišljenju, mnogi istoričari imali loše mišljenje o Žozefini?
- Da budem iskrena, smatram da je to iz razloga što su rani Žozefinini biografi bili muškarci i prikazivali su Napoleona kao velikog čovjeka, a za njih slavne žene nijesu ni postojale.
Koje su to najveće nepoznanice vezane za Žozefinu i Napoleona Bonapartu?
- Ne vjerujem da je Žozefina bila nevjerna i promiskuitetna, kao što to istoričari tvrde. Takođe, vjerujem da je Napoleon imao visoke ideale, da je on isprobavao vlast sa namjerom da zemlji donese demokratiju.
Posljednji dio trilogije je roman “Posljednji veliki bal na svijetu”. Šta će se desiti sa Vašim junacima?
- Posljednja knjiga opisuje uspon i pad carstva. To je veoma dramatičan kraj veoma dramatičnog života.
Vujica OGNJENOVIĆ
05.11.06 Danas
Kažite Žozefina, i svi će znati na koga mislite
Priče o strasti, priče o jadu, Sandra Galant
Drugi nastavak trilogije o životu kontroverzne francuske kraljice Žozefine Bonaparte, "Priče o strasti, priče o jadu" američke autorke Sandre Galand pojavio se nedavno u izdanju izdavačke kuće Magnet u prevodu Dubravke Srećković Divković. Prvi deo fiktivne biografije u formi dnevnika "Mnogi životi i tajne tuge Žozefine B." koji je na naše tržište izašao 2005. godine, zapravo je uveo publiku u ono što je u životu ove intrigantne žene plenilo pažnju i bivalo predmet raznih interpretacija i istorijskih analiza, a to je deo života kojim se bavi drugi nastavak, proveden uz najčuvenijeg francuskog vladara, Napoleona Bonapartu.
Osvetljavajući istorijske okolnosti, ali i oslikavajući intimni portret žene, Sandra Galand polazi od stava da je brak Žozefine i Napoleona i pored političkih, vojnih i rodbinskih spletaka, svađa i neverstava, stresova usled pokušaja atentata i brojnih ratova, ipak nosio duboku ljubav i strast supružnika. "Malo koja žena u istoriji je poznata po svom imenu. Kažite Žozefina i svi će znati na koga mislite" počinje Sandra Galand jedan članak o svojoj heroini, a taj stav poštovanja prema liku kraljice vidljiv je i jedinstven na stranicama proze Galandove.
"Mnogi životi i tajne tuge Žozefine B." počinju na Martiniku, francuskoj koloniji, susretom četrnaestogodišnje Žozefine (tada Marije Žozef Roz)s proročicom koja joj proriče da će jednog dana biti kraljica, a završava se udajom za mladog Napoleona. Između je nesiguran put sazrevanja, nesrećni brak s vikontom Aleksandrom de Bornom, njegovo pogubljenje, roditeljstvo i prve životne nedoumice. "Priče o strasti, priče o jadu" iako se hronološki i stilski nadovezuju na prvu knjigu, bave se mnogo izazovnijom tematikom, društveno - istorijskim lomovima u kojima Žozefina igra ulogu koja sa stanovišta istorije nije pouzdano utvrđena. Prve nedoumice posle venčanja, Bonapartini pohodi na Italiju, Maltu i Egipat, politički i vojni uspesi, rušenje državnog ustrojstva Francuske, trenutak kada joj narod kliče i proziva je Milosrdnim anđelom, samo su neka do dešavanja koja su obeležila ovaj period. Kroz Žozefinine dnevničke zapise i Napoleonova pisma Sandra Galand rekonstruiše okolnosti pod kojima je ona često karakterisana kao spletkašica, manipulatorka, preljubnica, nudeći nam, nasuprot tome, priču o hrabroj i požrtvovanoj ženi. "Kada sam počela s radom na Žozefini, pošla sam od pretpostavke da su te sablažnjive priče o njoj istinite. Kako su prolazile godine istraživanja i konsultacija, međutim, počela sam da menjam tačku gledišta" beleži Sandra Galand u nekoj vrsti pogovora drugoj knjizi.
Trilogija o Žozefini Bonaparta plod je desetogodišnjeg istraživanja koje je počelo još 1990. godine. Prva knjiga, "Mnogi životi i tajne tuge Žozefine B." izlazi pet godina kasnije, dok se "Priče o strasti..." pojavljuju tek 1998. godine. Treća knjiga pod nazivom "Poslednji veliki ples na zemlji" izašla je 2000. godine, a govori o Žozefininom pokušajima da Francuskoj daruje naslednika, konačnom sukobu s Napoleonovom porodicom i izgnanstvu.
Ostaje, ipak, pitanje, čime je ova Napoleonova ljubav zadužila srpsku kulturu te je u kratkom razmaku kod nas objavljena, uz ove dve, još jedna knjiga o znamenitoj carici Žozefini, kao i novo izdanje romansirane biografije Napoleonove navodno najveće ljubavi, Dezire?
B. D. Belčević