Šta je dobro?

22.03.08

Entoni Kliford Grejling, profesor je filozofije na londonskom Brikbek koledžu i na Oksfordskom koledžu Sv. Ane. Autor je brojnih knjiga iz oblasti filozofije, a njegove dvije knjige "Smisao stvari" i "Šta je dobro?" (u izdanju "Lagune" ) dostupne su i našim čitaocima.
U knjizi "Smisao stvari - filozofija primijenjena na život" Grejling je kroz tri poglavlja ("Vrline i odlike", "Neprijatelji i zablude" i "Ugodnost i dobra") obradio teme poput hrabrosti, patnje, ljubavi, smrti, nade, izdaje, krivice, religije, depresije, putovanja, čitanja, uljudnosti, dokolice. Kratkim i nadasve interesantnim tekstovima Grejling je ukazao na neke od tema koje se bave smislom života.
Grejlingova druga knjiga "Šta je dobro? - potraga za najboljim načinom življenja" traži najznačajnije odgovore na pitanje šta dobar život treba da bude. Jedan odgovor daje najšire svjetovno gledište, ukorijenjeno u mišljenju o ljudskoj prirodi i položaju čovjeka; dok je drugi potpuno transcendentalno stanovište koje izvor moralnih vrijednosti stavlja van ovozemaljskog carstva.

Ove dvije mudre i misaone knjige daju nam putokaze prema tome šta je zaista važno u životu, bilo da čovjek doživljava uspjeh, neuspjeh, strast, netoleranciju, ljubav, gubitak, sreću ili ma koje duboko životno iskustvo.

O sličnosti svojih knjiga "Smisao stvari" i "Šta je dobro?", Entoni Grejling je na početku razgovora za "Vijesti" rekao:
- "Smisao stvari" je dio kolekcije vrlo kratkih eseja koji su najprije objavljivani kao novinske kolumne, dok "Šta je dobro?" predstavlja knjigu naglašavanja istorije sukoba između humanističkog i religijskog koncepta etike, od klasične antike do savremenog doba.

Po Vašem mišljenju, religija je vrsta prepreke na putu ka ljudskom napretku. Zašto? Postoje li i neke druge vrste religija, konstruktivne?
- Da, religija je predstavljala prepreku u ljudskom progresu, ne samo u polju nauke, već i u slobodi ljudskog uma i duha. Naučni racionalizam, sekularizam i visoka, bogata humanistička etička tradicija su po mom mišljenju bolji okvir za procvat i slobodu.

Kako vidite odnos današnje nauke i religije, razuma i vjere?
- Zbog politizacije religije, najprije zbog nekih djelova islama i potom da ne bi bili iza ljevice, određeni hrišćanski i drugi religijski pokreti oživjeli su staru raspravu između razuma i vjere i dobili su pojačanje od strane globalnih medija i Interneta. Kao što znamo tragično je da su neki od tih oživljenih konflikata opasni, i kao što je to bilo u prošlosti, bili su izvori mnogih konflikata.

Erih From je rekao "Nacionalizam je vid incesta, naše idolopoklonstvo, naše bezumlje. Patriotizam je njegov kult". I Vi ste opisali nacionalizam u knjizi "Smisao stvari" kao vrstu zla. Ali, kako objašnjavate postojanje tako puno nacionalizama u savremenom svijetu?
- Nacionalizam, i posebno etnički nacionalizam je zapravo izvor podjela, kao i konflikta i opasnosti. On je prvenstveno produkt XIX vijeka, jedna od suprotnosti pokretu prosvjetiteljstva, a udružen sa romantizmom trebalo bi da bude osporavan.

Zašto ste u knjizi "Smisao stvari" pisali o kapitalizmu u poglavlju "Neprijatelji i zablude". Da li je kapitalizam zaista tako loša stvar, poput mržnje, osvete, rasizma, grjehova, o kojima pišete u tom poglavlju?
- Kapitalizam se javlja u različitim formama i glavna istorijska forma, slična najmanje blagoj vrsti koja se može vidjeti u SAD, može imati veoma grube i nepravedne efekte na mnoge. Evropska verzija je savjesnija - umjereni kapitalizam je bolji. Ja nijesam protiv ideje slobodnog tržišta, ali to bi tržiste trebalo da obezbjeđuje interese socijalne pravde i zaštitu siromašnih u društvu za koje su odgovorni.

U jednoj rečenici, Vaša knjiga "Šta je dobro?" daje odgovor na pitanje: kako živjeti dobar život. Zašto je to pitanje od tolikog značaja danas? Ukratko, kakav bi bio Vaš odgovor?
- Pitanje "kako bi neko živio dobar život" je uvijek od značaja u svakom istorijskom trenutku, a ne samo danas. Kratak odgovor bio bi: mislite na sebe, izaberite sopstvene vrijednosti veoma pažljivo, prepoznajte glavni značaj dobrih odnosa i težite da ih njegujete, predajte se cijelim srcem onome što radite.

Može li se Vaša knjiga "Šta je dobro?" čitati kao istorija etike?
- Da, namjera mi je bila da to bude istorija etike, ali u isto vrijeme i jedan argument za humanističku verziju etike.

Šta je po Vašem mišljenju najveći strah modernog čovjeka?
- Ja mislim da je važno osloboditi se "ljepote konteksta" pitanja tipa "najveći" i "najljepši". Različiti ljudi imaju različite strahove: ali na vrhu liste su strahovi od nesigurnosti, terorizma, bijede, rata, gubitka slobode, razdvajanja od svoje porodice i zajednice - to su najvjerovatnije najopštije brige koje ljudi osjećaju, pored običnih briga koje se tiču posla, međusobnih odnosa, te bankovnih računa pojedinaca.

Filozofija i filozofi nemaju danas javnu ulogu. Zašto? Kako Vi vidite filozofiju u današnjem dobu, a kako u budućnosti? Koja će to filozofska pitanja biti aktuelna?
- Vraća se javna uloga filozofije. Ona je vremenom izgubljena, jer su nad-specijalizacije i nad-propisi djelovi filozofije. U nekim zemljama, kao što je Francuska, ta uloga nikada nije bila izgubljena.

Ovim knjigama dali ste primjer kako i filozofija može biti laka za razumijevanje. A kakve su reakcije čitalaca na Vaše knjige?
- Drago mi je što mogu reći da imam dobre reakcije na moje knjige. Čini se da postoji potreba za ovom vrstom knjiga, jer mnogi ljudi osjećaju glad za drugačijim mogućnostima razmišljanja i učenja, a ne za poznatim starim konvencionalnim nadriljekovima religije i moralnosti.

Godine 2003. bili ste jedan od članova žirija za Bukerovu nagradu. Zašto je po Vašem mišljenju, Bukerova nagrada tako uticajna u svijetu knjige?
- Bukerova nagrada je postala uspješna, dijelom zbog opšteg interesa u književnosti i intelektualnim krugovima, ali i zbog toga što se knjige nagrađene ovom nagradom dobro prodaju na tržištu. Ja smatram da je to dobro za svijet knjige, dobro je i to što su neki interesantni i kontroverzni dobitnici nagrade pokrenuli rasprave o književnosti u doba kada film prijeti da čitanje pretvori samo u interes manjine.

MRŽNJA JE UVIJEK NEZNATNA U ZAČETKU

"Kao što su to pokazali nacisti u svom odnosu prema Jevrejima, kao i homoseksualcima, Ciganima i Slovenima, mržnja kulminira kad je usmjerena ka grupi čiji se pojedinci stoga posmatraju kao dijelovi, određeni samo svojim pripadništvom grupi i anatemisani su samo zbog oznake koju nose. Lako je mrzjeti oznaku, gotovo je nemoguće mrzjeti osobu u kojoj vidite individuu. Neko može mrzjeti neku osobu i prezirati je, ali sveobuhvatni nagon za mržnjom, tako dubok i negativan da ne otkriva ništa toliko jasno kao emotivnu nesposobnost onoga koji mrzi, e to je nešto sasvim drugo. Štaviše lakše je mrzjeti neku grupu kao pripadnik protivničke grupacije, jer je mržnja prirodno osjećanje za svijet mase, zajedno sa odanošću i drugim velikim, bezobličnim histerijama.
Vrijedno je podsjetiti da je mržnja uvijek neznatna u začetku. "Dovoljno je da jedan čovjek mrzi drugoga", pisao je Sartr, "pa da mržnja, malo-pomalo, zahvati cijelo čovječanstvo".
(Iz knjige "Smisao stvari" E.K.Grejlinga, "Laguna",2008)

NEPROMIŠLJEN ŽIVOT NIJE VRIJEDAN ŽIVLJENJA
- Jedna od poznatih Sokratovih izjava bila je da nepromišljen život nije vrijedan življenja. Time je htio da kaže kako je život bez promišljanja i principa toliko zavisan od slučajnosti i toliko uslovljen tuđim izborima i postupcima da gotovo da i nema nikakvu vrijednost za onoga ko ga živi. Time je dalje htio da kaže kako je dobro proživljen život onaj život koji ima ciljeve i integritet, koji je odabrao i kojim upravlja onaj ko ga živi u punoj mjeri, koliko je to u mogućnosti ljudskog bića uhvaćenog u mreže društva i istorije.
Kako i sam sugeriše, promišljen život jeste život obogaćen razmišljanjem o onome što je bitno - o vrlinama, ciljevima, društvu, o karakterističnoj promjenljivosti ljudskoj, o potrebama, kako ličnim tako i opštim, o neprijateljima ljudskog napretka i o smislu života. Razmišljanje o ovim pitanjima nalik je na proučavanje mape prije polaska na put. Gledanje mape nije isto što i putovanje, ali nam barem pruža orijentaciju, predstavu o prostoru i o tome kako su mjesta međusobno povezana, naročito ona koja želimo da posjetimo. Čovjek koji ne razmišlja o životu nalik je putniku bez mape u stranoj zemlji, takvom čovjeku, izgubljenom i bez uputstava, sasvim je svejedno kojim će putem poći, a ako ipak dospije negdje gdje je vrijedno stići, biće to samo pukom slučajnošću, kaže Entoni Grejling.

Vujica OGNJENOVIĆ