28.10.12
Dobrom knjigom do španske kulture
Branislav Đorđević
„Svađa mačaka” Eduarda Mendose, objavila je „Čigoja štampa” za ovogodišnji Sajam knjiga, u prevodu našeg sagovornika Branislava Đorđevića
Za ovogodišnji Sajam knjiga preveo sam sa španskog roman „Svađa mačaka” Eduarda Mendose,u čijem središtu je Velskezova slika, a tu jei dilema da li je reč o falsifikatu ili originalu... Radnja se odvija pred početak građanskog rata u Španiji, a Mendosa pripoveda zanimljivo, uz dosta humora.Osim dela savremene španske književnosti prevodim i ostvarenja na istorijske teme, tako da će za mesec dana pred čitaocima biti knjiga „Karlos Treći i Španija u vreme prosvećenosti” Antonija Domingesa Ortisa,u izdanju „Čigoja štampe” iz Beograda,kaže Branislav Đorđević, prevodilac iz Madrida, koji je u ediciji „Hispanika” za „Čigoja štampu” objavio 22 knjige u prethodnih jedanaest godina. Nekadašnji dopisnik „Politike” iz Španije, saradnik NIN-a, „Evrope” i drugih beogradskih redakcija, je pre odlaska u inostranstvo osamdesetih bio i uspešan galerista u srpskoj prestonici. Ipak, život u Madridu, teške devedesete i mnoge druge okolnosti dovele su ga do prevodilaštva u kom je nastojao ne samo da preživi već i da ostvari neki viši cilj koji je sebi zacrtao. Recimo da nam približi špansku kulturu.
Edicija „Hispanika” je nastala na osnovu predloga koji je Đorđević uputio „Čigoja štampi”, a o nastanku te ideje naš sagovornik navodi sledeće:
- Kad sam počeo da živim u Španiji devedesetih godina prošlog veka video sam da oni ništa ne znaju o našoj literaturi, a i mi malo znamo o njihovoj savremenoj književnosti. Kao država smo uvek bili naklonjeni Austriji, Nemačkoj, Engleskoj, Francuskoj i Rusiji više nego Španiji. Za vreme Franka, od 1939. pa do 1976. nismo imali nikakvih diplomatskih odnosa, pa ni kulturnih, prosto se ne znamo. U ovome što radim pomaže mi špansko Ministarstvo za kulturu, oni plaćaju prevod, jer to je jedan od načina širenja njihove kulture. Edicija „Hispanika” je već stekla svoju publiku, ljudi se kod izdavača povremeno raspituju šta ima novo iz „Hispanike”. Objavio sam čak i drame Ramona del Valje Inklana, ato je težak prevod, jer je reč o lokalnom jeziku iz Galicije, koji je poput onog kojim se govori u Leskovcu.
Branislav Đorđević potom ističe da „što je bolji pisac to je lakše prevoditi njegovo delo, znate šta hoće, ima jasnu misao i rečenicu. Kada sam počeo da se bavim prevodilaštvom razmišljao sam ovako: ljudi koji se bave španskom kulturom znaju mnogo, ali šta ćemo sa decom od sedam ili deset godina koje interesuje Španija, kako da je bolje upoznaju. Tako sam birao knjige izuzetnog kvaliteta, a lake za čitanje. I ako se čitaocima svide oni mogu da krenu dalje, nauče jezik, upoznaju tu zemlju.”
Branislav Đorđević se oprobao i kao pisac, iza njega je roman „Daleka mesta, nepoznati ljudi” koji je preveden u Španiji, a u pripremi je njegov novi roman i pripovetke koje će objaviti „Čigoja štampa”. Madrid i dalje ostaje mesto Đorđevićevog boravka, a ovaj nekadašnji novinar i galerista nastojaće da se i ubuduće bavi, pre svega, prevodilaštvom.
Građevinska mafija u Španiji
Preveo sam pre tri godine „Gradčudesa” Eduarda Mendose, o građevinskoj mafiji u Barseloni u 19 veku. Tuvidite kako se kupuje iprodajezemljište,stanovi... Potom je u izdanju „Čigoja štampe” objavljen i moj prevod „Krematorijuma” Rafaela Ćirbesa, kojipiše o građevinskoj mafiji danas u Valensiji, i o tomekako se trguje zemljištem, a tu je i ruska mafija, ubistva itd. Iz istorije preporučujem dve knjige - jedna Ernana Kortesa „Tvorac Meksika”, a druga je „Isabela” Luisa Suaresa Fernandesa - kaže prevodilac Branislav Đorđević.
B. Lijeskić