08.01.12
Zlatna kopča svetova
Milkica Miletić
Književnica Milkica Miletić o romanu “Terra d’ oro”, za koji je dobila nagradu “Dereta”. Vreme kada se u Srbiji gradilo na sve strane, a Novo Brdo bilo veće od Londona
PORODIČNE sudbine trgovaca, moreplovaca, gospara, Srba iz Dubrovnika, i njihovi burni životi u okrilju Istočnoga zaleđa, u Srbiji, u moravskom Gradcu ili Čačku, kako su ga zvali Dubrovčani, u zemlji despota Stefana Lazarevića, smestili su se u roman “Terra d’oro” Milkice Miletić, koji je objavio Grafički atelje Dereta.
Za rukopis ovog romana o davnoj prošlosti, Milkica Miletić dobila je uglednu nagradu “Miroslav Dereta” za 2011. godinu.
Prvo pominjanje imena grada Čačka, po autorkinim rečima, pronađeno je u dokumentima dubrovačkog arhiva. Datum koji je u pitanju je 18. decembar 1408. godine, kada su dva dubrovačka kurira donela sudski poziv zakupniku rudničke carine nastanjenom u Čačku.
- Ovo je datum koji se, inače, slavi kao dan grada. Pošto se sve dešavalo, kako su pedantno Dubrovčani zabeležili, u vreme kasnog ručka, mene je zainteresovalo i ostalo, i to se pretvorilo u istraživanje koje je potrajalo dve godine - kaže spisateljica za “Novosti”.
POEZIJA I PROZA
PRAVNIK po obrazovanju, Milkica Miletić piše poeziju, prozu i poeziju za decu. Objavljene su joj zbirke: “Tragom ljubavi” (1995), “Od šake do usana” (1999), “U retrovizoru” (2001), “S one strane” (2002); roman “Zapis na latici ruže” (2003) i roman od kratkih priča “Kanabe” (2009). Živi i radi u Čačku, gde uređuje književni program u Domu kulture.
U vreme koje opisuje u knjizi, po njenim rečima, bila je veoma razvijena trgovina u oba pravca, ne samo sa Dubrovnikom, već i sa Kotorom, Šibenikom, Zadrom...
- Otuda naziv knjige “Terra d’ oro”. Mletački kartograf fra Mauro, na karti sveta obeležio je gradove i zemlje spram njihove važnosti primereno velikim, srednjim i malim slovima. Upravo na ovoj karti sveta Srbiju je najvećim slovima označio kao “Terra d’oro, et arcento”(zemlja zlata i srebra). Istoričar Kritovul o Srbiji je tada pisao: “Zlato i srebro prosto izviru gde god se zakopa”, a ugarski kralj Ladislav u pismu svom prijatelju: “Zemlja je ta središte svih zemalja i sva je jedan majdan zlata i srebra...” - kaže naša sagovornica.
Korist takvog suživota, bila je, po njenim rečima, višestruka za sve. Mudri političar despot Stefan Lazarević, Dubrovčanima je dao posebne povlastice, čak nezavisno sudstvo u okviru Srbije, zauzvrat novac je obilato tekao u oba pravca.
- Dokaz za to su moderni i bogati gradovi tog vremena koje sam se potrudila da rekonstruišem onoliko koliko je roman zahtevao. Na primer Novo Brdo, grad 20 kilometara udaljen od Prištine, tada je imao sedam pravoslavnih i dve katoličke crkve i bio je veći od Londona; Rudnik, varošica i trgovački centar, imao je dve pravoslavne i dve katoličke crkve. U Srbiji se gradilo na sve strane, u manastirima se prepisivale knjige i neumama (jer nije bilo nota) zapisivala se srednjovekovna muzika. Sve to je bio preplet interesa i kultura, Istoka i Zapada, na najbolji mogući način - kaže Milkica Miletić. - Ne treba zaboraviti da se radi o vremenu posle Kosovske bitke. Još skoro sedamdeset godina, iako u različitim vidovima vazalnih odnosa sa susedima, političkim zapletima i mudrošću Despota Stefana, zatim malo manje veštog Đurđa, Srbija je imala autonomiju. Nažalost, Srbija je uvek bila “kuća na raskršću”, ali ovaj roman nas podseća na našu istoriju, kada smo strateški dobro iskoristili svoj položaj, kada smo bili Evropa, kada smo bili zlatna kopča između Istoka i Zapada, Terra d’oro, et arcento! Nadam se da nije nemoguće da to postanemo opet!