Džoana Džo Mari, devojačko Rouling, poznatija pod spisateljskim imenom Dž. K. Rouling, engleska je književnica, najpoznatija kao autorka serije knjiga o Hariju Poteru.
Rođena je 31. jula 1965. godine u Jetu, u Engleskoj.
Nakon što je diplomirala na Univerzitetu u Ekseteru 1986. godine, za Amnesti Internešnel (engl. Amnesty International) u Londonu počinje s pisanjem avantura Harija Potera.
Početkom devedesetih putuje u Portugal, gde daje časove engleskog jezika strancima, ali se nakon kratkog braka i rođenja kćeri vraća u Ujedinjeno Kraljevstvo i nastanjuje u Edinburgu.
Živeći od socijalne pomoći, uz davanje privatnih časova, nastavila je s pisanjem. Prvu knjigu, Hari Poter i kamen mudrosti, pisala je u lokalnom kafiću. Ali, njeni napori ubrzo su urodili plodom i ona je postala dobitnik prestižne nagrade Škotske umetničke akademije. Nedugo potom, delo s kojim je debitovala postalo je međunarodni fenomen i dobitnik najcenjenijih svetskih nagrada, uključujući i britansku nagradu za najbolju dečju knjigu objavljenu te godine.
Milioni čitalaca širom sveta oduševljeni su doživljajima malog čarobnjaka nastalog u mašti Džoane K. Rouling...
Knjige o Hariju Poteru prevedene su na pedeset pet jezika i prodate su u skoro dvesta miliona primeraka u dvesta zemalja.
11.11.16 Dnevnik - Novine i časopisi
Magija Harija Potera i dalje deluje na Normalce?
Možda bi bilo lakše kada bi knjige Džoane Rouling imale slabiju recepciju; ovako, sa prerogativima svetskih bestselera, njeni romani (i priče i komentari, pa eto sada i drama) nas “opterećuju” i to je neporeciva činjenica. Zašto su to knjige koje su uspele da pronađu (ubedljiv) put do očiju i srca čitalaca, i zašto “zaboravljaumo” osnovno pitanje - u kojoj je meri ova proza zaista dobra, uverljiva i autentična, umetnička? Šta je zapravo ova saga u nastavcima, a sada već i u komentarima, dodacima i drami? Lepe, simpatične knjige, ne samo za decu, sa osnovnim, željenim elementima karakterističnim (i) za bajku: dete bez roditelja, ugroženo (kao Pepeljuga), pravda i nepravda, hrabrost i kukavičluk, ljubav i mržnja, s tim što, naravno, sve se, skoro uvek, sretno završava. (Uostalom, sreća je relativan pojam.)
“Poteromanija” se, po stilu i tematici, nalazi negde na sredokraći trougla koji čine, na primer, klasični junaci kakvi su Meri Popins, galerija heroja-čarobnjaka velikog Tolkina i junak naučnon fantastičnog romana „Enderova igra” Orsona Skota Karda. Odrastanje u vanrednim, hiperneobičnim uslovima, sa junakom jakog karaktera i neobičnim darom, urođenim „čarobnjačkim” atributima. Romani (i ostalo) zanatski vešto oslikavaju dva sveta koji se prepliću, sa svim mogućim uzajamnim simpatijama, ali i antagonizmima, predočavajući istovremeno i ono čudesno i ono razumno, gde jedno drugome ne protivreči, nego se dopunjuje.
Roulingova nije toliko vrsna spisateljica, koliko je boginja ideja i realizacije. Kreativna, neporecivo, čak i više nego što to njen poetsko-jezički nerv može da po(d)nese. Ali, na dobro blagonaklonog bistrog čitaoca koji zna da poštuje (originalnu) priču i zajedničku avanturu. Istina da kod nje ne prisustvujemo erupciji reči i iskaza, ali smo zato svesni eksplozije ideja, literarnog veselja i radoznalosti.
Zasnovan na novoj originalnoj priči Dž. K. Rouling, Džeka Torna i Džona Tifanija, “Hari Poter i ukleto dete” (Evro book, 2016) osma je priča o Hariju Poteru, prva adaptirana za pozorišnu scenu.
Hariju Poteru nikad nije bilo lako, a nije mu lakše ni danas kad je prezauzeti službenik u Ministarstvu magije, muž i otac troje dece školskog uzrasta. Dok se Hari bori s prošlošću koja odbija da ostane tamo gde joj je mesto, njegov najmlađi sin Albus, mora da se suoči s porodičnim nasleđem koje nikad nije želeo. Prošlost i sadašnjost zloslutno se mešaju, upozoravajući oca i sina da neprijatna istina ponekad leži tamo gde je najmanje očekuješ... Ovo je siže osmog nastavka priče o Hariju Poteru, dečaku čarobnjaku, iz pera Džoane K. Rouling. Za razliku od prethodnih priča, ona je sročena u obliku dramskog teksta, a istoimeni pozorišni komad koji se igra u londonskom Vest Endu, pobrao je hvalospeve ugledniih pozorišnih kritičara.
“Dejli telegraf” je tako ustvrdio da u britanskim pozorištima decenijama nije viđeno tako nešto, a “Fajnešnel tajms” duhovito primećuje da je „kreativni tim sjajno izveo magiju za gomilu Normalaca”. Romani iz serijala o Hariju Poteru prodati su u gotovo petsto miliona primeraka širom sveta, prevedeni na osamdesetak jezika i doživeli su osam ekranizacija. Iako je u knjižare u Britaniji i Americi stigao tek 31. jula (na rođendan svoje autorke), osmi nastavak, drama “Hari Poter i ukleto dete” proglašen je izdavačkim fenomenom godine, a u pretprodaji je premašio sve rekorde prethodnih knjiga iz serijala.
Uopšte ne iznenađuje da je američki izdavač ovog dramskog teksta, s obzirom na nezapamćeno interesovanje fanova, u startu učetvorostručio početni tiraž, tako da je još 31. jula širom Sjedinjenih Američkih Država u prodaju pušteno ukupno 4,5 miliona primeraka; za prva dva dana, u Americi je prodato dva miliona knjiga u tvrdom povezu, a tokom prve nedelje u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji prodato je čak četiri miliona! Dobar pokazatelj da magija još uvek traje je i podatak koji je odmah pristigao iz najvećeg britanskog lanca knjižara Njaterstone, da se po broju prodatih primeraka u prva 24 sata ovaj nastavak izjednačio sa prethodnim delom serijala i da očekuju da će Hari Poter i ukleto dete premašiti njihov najprodavaniji naslov u toj kategoriji.
Đorđe Pisarev