10.06.06
Istorija svjetske književnosti u četrnaest recepata
Mark Krik
Londonski fotograf i književni trbuhozborac Mark Krik riječju i fotografijom u knjizi "Kafkina supa" predstavio je četrnaest recepata glasovima najvećih svjetskih pisaca, od Homera preko Marsela Prusta, Džejn Ostin, Grejema Grina, Virdžinije Vulf i Irvina Velša, pa do Harolda Pintera i Horhea Luisa Borhesa. Ova knjiga je namijenjena ljubiteljima dobre hrane i dobre knjige, a predstavlja mješavinu književnih motiva. I, kao što se ugledao na stilove mnogih pisaca, Mark Krik je, ilustrujući ovu knjigu koristio umjetnički postupak značajnih likovnih i vizuelnih stvaralaca. Inače, iako prevashodno priče ove Krikove originalne zbirke imaju književnu vrijednost potrebno je napomenuti da su i recepti i te kako upotrebljivi! "Kafkunu supu" objavio je "Dereta" u prevodu Vesne Roganović. Mark Krik živi u Londonu odakle je i govorio za "Vijesti".
- Podsticaj za pisanje ove knjige nije bio odmah vidljiv - rekao je na početku razgovora Mark Krik i dodao:
- Drugačije i ne bih mogao početi knjigu. Prvi izazov je bio jednostavno imitiranje glasa svakog pisca opisanog u receptu. Onda sam došao na ideju da uključim teme i ostale elemente od "arhitekture" svakog autora, tako da bi svaki od tih recepata mogao postati uvod u djelo tog pisca. Počeo sam sa tri pisca, i svi su pripadali 20. vijeku, ali potom sam poželio da im pridružim i druge glasove tako je 3.000 godina pripovijedanja sabijeno u recepte i nudi nam forme i formule klasične usmene tradicije heroja Troje pa sve do antiheroja Irvina Velša i korišćenje jezika ulice i dijalekata.
U podnaslovu ove knjige piše da je to istorija svjetske književnosti u 14 recepata. Kulinarstvo i književnost istovremeno, nijesu uobičajene teme za knjigu, zar ne?
- Za mene, hrana i književnost su savršeni kompanjoni. Ja često čitam za stolom dok jedem sam, ali ipak većina ljudi mogu čitati u krevetu ili u vozu, dok je sto za večeru i dalje ostao tradicionalno mjesto za pričanje i razmjenu priča sa drugima.
Zašto ste knjigu "Kafkina supa" pisali parodijskim tonom?
- "Kafkina supa" zaista ima elemente parodije, uopšteno na onim mjestima gdje se stil visoke književnosti susreće sa osnovama kuhinjske procedure kao što su kuvanje, temperatura i vrijeme. Ali, u globalu, rekao bih da je taj rad pastiš (djelo koje se ugleda na stil i manir nekog pisca, prim.a.) prije nego što je parodija. Ja sam veliki obožavalac svih tih pisaca i nijesam imao namjeru da se podsmijevam njihovim tehnikama, već da se poigram.
Interesantno je da ste opisali spravljanje jela stilom karakterističnim za pisca o kome je u priči riječ. Otkud takav pristup?
- U razgovoru uz večeru sa kolegama, raspravljali smo da u stvari nalazimo kako je nemoguće pronaći ijedan kuvar na našim policama. Pitao sam se da li postoji mogućnost pisanja knjige recepata uz pomoć najvećih pisaca svih vremena, kako bi nam oni tu knjigu približili i mi da možemo da je pročitamo.
Ovu ste knjigu ilustrovali u stilu Vorhola, De Kirika...
- Dobro ste to otkrili. Vorhol i De Kiriko su među obuhvaćenim umjetnicima. Drugi podsticaj je bio da pokušam da predstavim to ilustracijama. Moja prva ideja je bila da koristim fotografiju, ali ubrzo sam shvatio da nemam osjećaja da fotografijama ilustrujem Homera, Čosera ili Džejn Ostin. Interesovali su me načini inovacija u stilovima koji se ukrštaju u mnogim medijima, stvarajući veze između svih umjetnosti, tako da sam tražio vizuelne umjetnike čije su teme i tehnike reflektovane i stavljene u fokus načina rada pisaca. Namjerno nijesam izabrao da u ovu knjigu uvedem i druge umjetnike iz dva razloga: jer bi tako rizikovao da knjiga postane isuviše komplikovana i ova igra samu sebe predstavlja čitaocima. Vi ćete sa puno nade prepoznati i druge umjetnike uključujući Fridu Kalo i Henrija Mura. Mi smo bili radosni kada nas je jedan izdavač iz Amerike upitao da li imamo prava da koristimo Henrija Mura.
Šta možemo saznati od nečije gastronomske umjetnosti i kulture ishrane?
- Sa savjetima kao kod Šerloka Holmsa ili Vilijama Baskervila, mi možemo sve saznati.
Kako ste birali pisce i recepte za ovu knjigu?
- Za mene je najznačajniji faktor bio da je pisac imao osoben glas koji bi mogao da opstane u toploti kuhinje. Onda sam želio da istražim pisce čije pozadine, tehnike i stilovi daju osjećaj beskrajnih mogućnosti prisustva velikog pisanja. Recepti su izabrani prema prilagodljivosti stilovima pisaca i zbog njihovih dobrih jela.
U pozadini Vaše knjige "Kafkina supa" su poznata djela ovih pisaca. Na primjer, mi ne možemo u potpunosti razumjeti "Kafkinu supu" bez "Procesa"...
- "Proces", počinje kada junak K. izgubi svoj doručak zbog neočekivanih posjetilaca, i to mi je sigurno bilo u mislima kada sam radio na Kafki i to je knjiga koja mi je veoma bliska, ali za vrijeme pisanja čitao sam "Zamak". Osnovne ideje Kafke nalaze se svuda u njegovom djelu: paranoja, izolacija i nesposobnost pobune protiv, kako se čini, proizvoljnih i dalekih autoriteta; te teme su prisutne uvijek kada jedem objed.
Kakve su bile reakcije nekih od savremenih pisaca koji su uključeni u "Kafkinu supu"? Konkretno mislim na Irvina Velša i Harolda Pintera?
- Poslao sam Irvinu kopiju recepta Irvina Velša po njegovom prijatelju, ali odgovor nijesam dobio. Nijesam bio baš razočaran, jer na kraju on se nije ni obratio svom advokatu. Harold Pinter ima primjerak knjige, njegova žena objavljuje kod "Flamariona", francuskog izdavača "Kafkine supe", ali on je imao diplomatsko rješenje da ne komentariše. Ostali pisci su imali puno komplimenata, čak sam i primio pastiš koresipondenciju od jednog pisca koji se nada da će biti uvršten u nastavak ove knjige. To, naravno, nije koincidencija da je od štampanja "Kafkine supe" Harold Pinter dobio Nobelovu nagradu i Gabrijel Garsija Markes ostavio olovku i obznanio napuštanje pisanja.
Da li ste nalazili bilo kakvih tragova hrane u djelima Vaših književnih junaka iz "Kafkine supe"?
- Dok sam pisao "Kafkinu supu" postao sam svjesniji korišćenja hrane, napravljene od strane pisaca, ipak za neke, poput Čendlera, Velša, Grina, alkohol je prisutniji od hrane, mada narator u Grinovom "Kraju jedne ljubavne priče" opisuje kako je koristio hranu u sopstvenom pisanju, kako bi izrazio mišljenje o raspravi, o procesu i otkriću. Najpoznatija scena iz cijelih Prustovih djela vrti se oko malih kolača i "Proces" je stvoren sa predivnim komičnim efektom, osjećanjem K-ove impotencije i njegovog novog mjesta u hijerarhiji, kada posjetioci u njegovom stanu ukradu njegov doručak. Korišćenje hrane je isto toliko bogato i različito kao i sama hrana i sto za večeru sa svim napetostima i mogućnostima je jedno od najkorišćenijih mjesta dešavanja u književnosti.
Koji su Vam omiljeni recepti iz "Kafkine supe" i zašto?
- Ako posmatramo kao hranu, moji omiljeni recepti bili bi: Čoserova pita sa lukom, Kafkina supa i Velšova čokoladna torta. Pita sa lukom, veoma stari recept, iz 12. vijeka, sa predivnim bogatim začinima, u kojoj se koriste đumbir, šafran i mirisni oraščić, podsjeća nas Britance kako je dobra bila britanska kuhinja prije nego što su došli puritanci u 17. vijeku i koliko je dugo bila izuzeta iz britanske kuhinje, da bi se povratila i pored takvih prekida u prošlosti. Pita je izvrsna, laka za napraviti i iz tog razloga je dobra i kada se napravi unaprijed, idealna je za zabave. Kada dođem kući kasno da bi spremao obrok, u tom slučaju miso supa je sjajna zamjena za toplo jelo, daje osjećaj toplog obroka, hrani duh, tu su organski miso, morske alge i tofu, hrane dovoljno umjereno, da se potom pošteno naspavate. Velšova čokoladna torta je opojno zadovoljstvo, sva u čokoladi i alkoholu, ispuniće kuhinju tim mirisima, a malo ko će odoljeti intenzivnoj čokoladi koja se stvara. Omiljena je rođendanska torta svih mojih prijatelja.
Vi ste takođe i fotograf. Kojim medijumom se bolje izražavate, slikom ili riječima?
- Man Rej je rekao: "Ja slikam ono što ne mogu da fotografišem, a fotografišem ono što ne mogu da naslikam". Ja bih otišao dalje i rekao da ono što ne mogu naslikati vizuelno, ja ga opišem riječima. Obično mi pojekat dolazi kompletan, sa svojim medijumom i rijetko se nađem u prilici kada treba da izaberem kako da predstavim ideju. "Kafkina supa" je počela kao književna ideja, a potom sam razmišljao o ilustracijama. Primjećivao sam da me u različita doba privlače različiti mediji.
Fotografija ili riječi? To je ogromno pitanje. Fotografija je sigurno umjetnička forma koja se može ostvariti sa malo vremena, dok pisanje traži više izdržljivosti i navodi na dublje izvore, ali ja smatram da pisanje za mene predstavlja način za odlazak iza nekih ograničenja sa kojima se srećem u fotografiji. Pisanje zahtijeva samoću, koncentraciju i strpljenje u najvećoj mjeri, ali ja i dalje volim da pravim fotografije i uživam u brzini u kojoj fotografija mora biti napravljena ili odbačena. Po tom osjećaju digitalna fotografija je istinski moderna, dok pisanje i dalje ima srednjovjekovni kvalitet. Oba mi se dopadaju.
ČOKOLADNA TORTA A LA IRVIN VELŠ
"... Spener je od koristi u kuhinji kol"ko i tip s amputiranim đokom na kongresu kurvi i već vidim da je došao pripit. Kad izaš"o da piša, stavljam čokoladu za kuvanje u posudu i mjerim šećer u prahu. Dodajem pavlaku i kaluu u posudu sa svim drugim. Kalua je jebeno piće za ženske, neg" šta, al" nije tako loše u torti. Dok sam siš"o niz stepenice po šećer, Spener je već bio tamo, i uprav" je bio zgrabio bijeli prašak i počeo da ga šmrče. Nijesam mu ni viknuo da stane, al" je uskoro i sam skapir"o. Psuje ko kočijaš gurajući nos pod slavinu sa vodom, dok ja sipam šećer u posudu ravnomjerno miješajući.
Uto čujem kako me neko zove poimenice. Na tren pomišljam da je to glas u mojoj glavi, koj" me vraća na planetu Zemlju, ali ubrzo kapiram. To je još jedan jebeni nezvani gost. Otići će ako se ne odazovem; ali je Spener, beskoris"an kao i uvijek, otvara prozor i doziva ih. Hidi i Gav stoje na ulici, u svojim odijelcima i čizmicama. Oboje rade za pogrebnika Grensona, te su se te dvije pizde dovezle u firminim kolima. Dugujem Gavu pet banki, a on ne zaboravlja. Šra očekuje? Gav i Hidi su jedina dva skota koja imaju posao, otkad ih je socijalno u"vatilo da se prijavljuju na pet različitih adresa. Neće oni skoro jahati grbaču škotske socijale.
- Stivi kuva.
Padam u iskušenje da podignem Spena za noge i da ga gurnem kroz prozor, kurvu jednu lajavu, al" nem" snage za to. I odma", eto ti Gava i Hidija pred vrat"ma, lupajući ko da će da razvale. Spener i" pušta da uđu, dok ja grabim još jednu konzervu pivdže prije n"o š"o mi ti pohlepni skotovi ne popiju sve. Gav se utetura unutra, ulickan ko pravi čo"ek, sve sa crnim odijelom i kravatom.
- Koliko još Stivi? Klopa nam se.
Hidi ide tik uz njega a između sebe nose jebeni mrtvački kovčeg.
- Žao nam je Stivi, posljednji put kad smo ga ostavil" u kolima, maznuli su ih. Auto smo našli, al" je leš falio. Ne gine nam otkaz ako izgubimo još jedan..." (Iz knjige "Kafkina supa" Marka Krika, "Dereta", 2006)
RECEPTI ZA UŽIVANJE
Ljubiteljima hrane i literature, knjiga Marka Krika osim zagarantovanog uživanja nudi i sljedeće upotrebljive recepte: Jagnjetina u sosu od mirođije a la Rejmond Čendler, Jaja u estragon sosu a la Džejn Ostin, Brza miso supa a la Franc Kafka, Čokoladna torta a la Irvin Velš, Tiramisu a la Marsel Prust, Coq au vin a la Gabrijel Garsija Markes, Rižoto sa pečurkama a la Džon Stajnbek, Povaljeni pilići sa nadjevom a la markiz de Sad, Clafoutis grandmere a la Virdžinija Vulf, Fenkata a la Homer, Pile na vijetnamski način a la Grejem Grin, Riba list a la dipua a la Horhe Luis Borhes, Sir na tostu a la Harold Pinter i Pita sa lukom a la Džefri Čoser.
Vujica OGNJENOVIĆ