Sve što je stvorio češki pisac, prevodilac, diplomata i novinar Karel Čapek (1890-1938) napisao je pod geslom da istina ima više.
U tek stvorenoj zemlji, Čehoslovačkoj, on će između dva svetska rata pisati o životu ljudi iz pozicije građanskog liberalizma i Masarikovog humanizma. Sa prvim predsednikom njegove zemlje bio je veliki prijatelj i o Masariku je objavio više knjiga, čak i "Razgovore" koje su zajedno vodili. On, inače, opisuje nakaradnosti građanske civilizacije, velike izume (izumitelj je i sam reči "robot", koju je prihvatio čitav svet, a u mnogim slovenskim jezicima označava reč "raditi", "rabotati"). Ti izumi trebalo je napaćenom svetu da donesu mir i blagostanje, a doneli su, prema Čapeku, samo ratove, osvajanja tuđih područja (pa i njegove otadžbine) i nova uništenja materijalne civilizacije. O svemu tome on piše kao utopista, smeštajući zbivanja i junake u neka nestvarna područja, u izmišljene krajeve i vremena.
I prva zbirka Čapekovih pripovedaka ima osoben naziv "Raspeti na raskršću" (1917). U međuvremenu je objavio mnogo knjiga, među kojima je trilogija "Hardubali" (1933), "Meteori" (1934) i "Običan život" (1935), kao i roman "Prva smena" (1932), te drame "R.U.R.", "Stvar Makropolus", "Bela bolest", "Mati". Poslednje delo, "Kompozitor Foltin", štampano je posle njegove smrti. Ono je izlazilo u časopisu u nastavcima, i nije ga dovršio. Slomili su ga događaji iz tmurne jeseni 1938. kada se u Minhenu krojila sudbina prve Čehoslovačke Republike.
Ubrzo posle minhenske izdaje, umro je slomljen, u najboljim godinama života.