29.11.04 Politika
Lavica bez sentimentalnosti
Sabrana dela, Mirjana Kodžić
Kompletan književni opus, zapravo uopšte umetničko delo Mirjane Kodžić, nedavno preminulog uglednog člana beogradskog Narodnog pozorišta, ali i spisatelja, ovih dana objavio je novosadski izdavač „Prometej”. Objavljeno je svih deset romana Mirjane Kodžić - u književnosti se javila 1958. godine sa romanom „Zatoni” (izdavač „Minerva”, na preporuku Živka Milićevića i Dušana Kostića), a potom su sledili romani „Žive ćelije”, „Voleo sam glumicu”, „Kolo srpskih jahača”, „Divljanje”, „Venecija”, „Nebeski krevet Milanke Remete”, „Od zore do zore”, „Crni klavir” i „Sramište”. Ova rođena Beograđanka, poreklom iz stare sentandrejske porodice Ratković i Kodža iz Mrkonjić-Grada (koja je početkom dvadesetog veka uzela prezime Kodžić), ostvarila je, nakon završenih studija na Dramskom odseku Muzičke akademije, niz veoma zapaženih uloga u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, zatim u Beogradskoj komediji, Savremenom pozorištu, Beogradskom dramskom pozorištu, Ateljeu 212 i Narodnom pozorištu, kao i u nizu uloga na televiziji i na filmu.
Ali, Mirjana Kodžić je, to se sada vidi, bila i jedan od značajnih romansijera srpske književnosti druge polovine dvadesetog veka. Jedanaesta knjiga Sabranih dela govori o tome ko je i kakav pisac ona bila - knjiga se zove „Istina o romanima Mirjane Kodžić”. O njenim romanima pišu Raško Jovanović, Milosav Buca Mirković, Svetozar Radonjić Ras i Đorđe J. Janjić. Posebno je zanimljiva ispovedna proza „Gde je istina”, pisana srcem i dušom. Tako, između ostalog, kaže:
„Teško je sebe definisati i konačno reći šta sam i ko sam. Jednostavno živim u svetu umetnosti, u igri svetla, kontrastima života, u blesku boja, odjeku sudbina, na razvalinama mitova i u potrebama da ostanem takva do kraja svoga verovanja u stvaranje. Zato mi nikada i nije bio problem da će me neko smatrati više glumicom ili piscem, ako otkrivam sebe i svoj svet ili ga bar nagoveštavam... Pozorište, literatura i Maja su moje istine.”
R. Popović