Kuća peska i magle

22.05.04 Pobjeda

Roman o emigrantima, njihovom vječitom nesnalaženju u novim svjetovima, pod nazivom "Kuća pijeska i magle" američkog pisca Andrea Djubusa , prvi je roman ovoga pisca objavljen kod nas. To je priča o preklapanju i sudaru različitih svjetova, o iluzijama i neostvarenim snovima ljudi koji ne pripadaju domovini, ali ni novom svijetu u kojem žele da žive. Roman "Kuća pijeska i magle" objavila je novosadska kuća "Stylos" u prevodu Milice Karanov.
U ovom uzbudljivom romanu, gotovo nepodnošljive napetosti, tri ranjive, a ipak odlučne osobe bivaju opasno upletene u neminovnu krizu koja se stalno uvećava. Naime, ovaj roman otkriva sudbinu bivšeg oficira Behranija iz Irana, kapetana vojske, koji je sa porodicom stigao u Ameriku. Novac koji je uštedio u svojoj zemlji, iz dana u dan sve se brže topi, pa je, nekada slavni vojnik, primoran da radi kao raznosač đubreta. Behranija ni u tim uslovima nije prestao da sanjari o boljem životu i kupovini kuće, kao simbolu ostanka na novom tlu, gdje bi se, najzad, smirio sa porodicom, sinom i ženom.
Drugi lik je Keti Nikolo, problematična mlada žena kojoj je kuća sve što joj je ostalo i koja se po svaku cijenu trudi da joj jedva stečena stabilnost ne izmakne. Tu je i Šerif Lester Berdon, inače oženjen čovjek, koji na interesantan način shvata da se, zapravo, zaljubio u Keti, pa postaje opsjednut nagonom da joj pomogne kako bi se što lakše izborila za pravdu.
Naizgled nevažna, administrativna greška kasnije uzrokuje vrlo komplikovane odnose između Behranija, njegove porodice, i žene koja je vlasnik te kuće. Kuća, koja svakom od njih znači mnogo, je za njih slamka spasa i znak da su još živi. Tako, zbog te male građevine, smještene na jednom od kalifornijskih brda u blizini San Franciska, kraju koji je često obavijen maglom, zbog nesposobnosti da razumiju jedni druge, roman se završava tragičnim ishodom.Ova knjiga je, prije svega, priča o neravnopravnosti ljudi, ali i o iskustvima "drugih" Amerikanaca, pridošlica, koji se rjeđe pojavljuju u javnosti sa svojim, naizgled, "malim" problemima. Naime, ti "drugi" Amerikanci su ljudi koji su već izgradili svoje nove živote i nove sudbine. To najbolje ilustruju Behranijeve riječi kada kaže: "Šta da ja kažem svojoj kćeri? Molim te, nemoj da me prezireš zato što više nijesam na visokom položaju. Da joj kažem da ja nijesam kriv što naše društvo više ne postoji? Da nijesam kriv što se u Americi cijeni samo novac".
Kombinujući goli realizam sa dubokim saosjećanjem, "Kuća pijeska i magle" označava pojavu novog snažnog glasa u američkoj književnosti. Ovaj roman, neobične pripovijedačke snage i stilske ljepote, pisan je preplitanjem nekoliko jezičkih varijanti, od akademskog engleskog do slenga, što je zahtijevalo i veliku prevodilačku umješnost. Knjiga je odmah po izlasku postala prava senzacija - kritičari su naglašavali snagu riječi i emocija, a postala je bestseler u trenutku kada ju je Opra Vinfri izabrala za "Klub knjige" i pozvala njenog autora u svoj šou.
Po romanu "Kuća pijeska i magle" prošle godine snimljen je istomeni film. Vadim Perelman, inače uspješan reditelj reklama, bio je još uvijek daleko od Holivuda kada se susreo sa knjigom na rimskom aerodromu. Pročitao ju je u toku leta preko Atlantika i znao da će mu se karijera promijeniti jer je osjećao da tu priču mora da ispriča. Perelman potpisuje režiju ovoga filma, a sa Djubusom je uradio zajednički scenario. U ovom filmu, nominovanom za Oskara, uloge tumače Dženifer Koneli, Ben Kingslej, Ron Eldard, Fransis Fišer...
Autor romana, Andre Djubus , rođen 1957. godine, prije nego što je odlučio da postane pisac, okušao se u raznim zanimanjima. Kratko vrijeme je radio kao privatni detektiv, zatim stolar, glumac i učitelj. Danas živi i radi kao profesor u Masačusetsu, SAD. Njegova prva knjiga, zbirka priča "Čuvar kaveza i druge priče" pojavila se 1989. godine. Zatim je, 1993. godine, uslijedio prvi roman "Pjevač bluza". Na romanu "Kuća pijeska i magle" 1999. radio je nekoliko godina. Poslije njegovog objavljivanja, književna kritika je u autoru prepoznala "zvijezdu koja je upravo zasijala na američkom književnom nebu". O značaju i vrijednosti ovog romana svjedoči i činjenica da je bio uvršten u najuži izbor za Nacionalnu nagradu za književnost 1999. godine. Andre Djubus potiče iz porodice u kojoj se njegovala književnost. Naime, njegov otac Andre Djubus, bio je priznati majstor kratkih priča.

Vujica Ognjenović

15.09.03 Politika

Tri nova romana su obogatila biblioteku "Aura" izdavačke kuće "Stilos" iz Novog Sada, u kojoj se štampaju najbolja dela savremene svetske literature. Pored do sada objavljenih i pažljivo odabranih romana Tomasa Bernharda "Stari majstori" i Sergeja Dovlatova "Robijaška zona", u "Auri" su se sada pojavile knjige američkog pisca Andrea Đubusa III "Kuća peska i magle", Sudira Kakara "Ekstaza" i Sergeja Dovlatova "Strankinja".

Dovlatovljeve dve knjige "Robijaška zona" i sada "Strankinja" najavljuju da novosadski "Stilos", prema rečima Franje Petrinovića, glavnog urednika, namerava da u prevodu Radmile Mečanin, našeg poznatog prevodioca sa ruskog jezika, objavi izabrana dela ovog ruskog pisca, koji je jedna od glavnih inspiracija novim ruskim piscima, a posebno onim takozvanog trećeg talasa generacije emigrantskih ruskih književnika.

Sergeja Dovlatova (1941–1991), koji je umro u Americi, američki časopis "Njujorker" je svrstao u 20 najvećih pisaca 20. veka i danas ga čitaju u celom svetu i, kako objašnjava Radmila Mečanin, otkrivaju "u talasima", što znači da interesovanje za njegove knjige nikad ne jenjava, ali je jednostavno sudbina ovog pisca da se uvek iznova "otkriva" kao velikan pisane reči. Radmila Mečanin dodaje da su Dovlatovljevi junaci veoma bliski stvarnom životu i čak postaju "veći od života", u čemu i jeste draž stalne popularnosti ovog pisca u Rusiji i u svetu.

Dovlatov ne piše dugačke romane, pa tako i tek objavljena "Strankinja" ima 120 stranica. Posvećena je, kako je Dovlatov napisao, "usamljenim Ruskinjama u Americi, sa ljubavlju, tugom i nadom", a govori o tegobnim i teskobnim danima koje u stranoj zemlji doživljavaju ljudi koji su u nju došli sa nadom i željom da krenu u novi život. Roman ima u sebi i mnogo od ličnog iskustva Dovlatova, jer je ovaj pisac emigrirao u SAD 1978. godine i odlično je poznavao milje ruske emigracije. U istom krugu se nalaze i junaci "Strankinje", a Dovlatov je ovu svoju kratku prozu obojio ironijom i humorom.

"Kuća peska i magle" Andrea Đubusa III (prevod Milica Karanov) nalazi se na sličnim talasima večne priče o emigraciji. Ovaj roman je u Americi doživeo tri izdanja i našao se u najužem izboru za američku nacionalnu književnu nagradu. Knjiga "Kuća peska i magle" govori, kako se to sada uobičajeno kaže, o sudaru civilizacija, ali u suštini na neponovljivo gorki način govori o samotnim danima i snovima ljudi koji, izgubivši tlo pod nogama u domovini, grčevito pokušavaju da se ukorene u – pokazaće se, pesak i maglu – nove zemlje.

Đubusov roman je priča o bivšem oficiru iz Irana, kapetanu vojske Reze Pahlavija, koji je sa porodicom stigao u Ameriku. Novac koji je sakupio u rodnoj zemlji polako klizi kroz prste, te nekada slavni vojnik sada krišom radi kao raznosač đubreta, sanjajući da kupi kuću i najzad se u njoj, kao simbolu ostanka i opstanka na novom, smiri sa porodicom, sinom i ženom. Tragični nesporazum, administrativna greška, izrodiće komplikovane odnose između njega, njegove porodice, žene koja je vlasnik te kuće, koja za svakoga od njih predstavlja slamku spasa i znak da su još živi..., da bi na kraju sve bilo okončano tragično. Da li drugačije i može biti? "Kuća peska i magle" predstavlja jedan od retkih velikih romana, kakve sve ređe čitamo, jer je sve manje talentovanih pisaca koji ih pišu.

Autor romana "Ekstaza" Sudir Kakar je po profesiji psihoanalitičar i zato njegovo delo govori o tome kako nastaje mistik. Prevedena, što je posebno zanimljivo, čak na 91 jezik, "Ekstaza" je knjiga o mističnim iskustvima na putu prosvetljenja, u koju je Kakar uneo i lična znanja.

A. Cvijić

31.07.03 Dnevnik - Novine i časopisi

Četiri godine nakon američkih čitalaca, ovdašnja publika će moći da uživa u jednom od najuzbudljivijih severnoameričkih romana “Kuća peska i magle” Andrea Djubusa Trećeg. Knjigu je na srpski prevela Milica Karanov, a izdavač je novosadski “Stilos”.
Tema ove priče je sukob kultura u američkom “melting potu”, koja često izaziva nerazumevanje i sukobe. “Kuća magle i peska” otkriva sudbine iranskog emigranta i nekoliko lokalnih ljudi, koji govore istim engleskim jezikom, ali na različite načine i bore se za kuću, koja svakom od njih znači mnogo. Ovaj roman, neobične pripovedačke snage i stilske lepote, pisan je preplitanjem nekoliko jezičkih varijanti, od akademskog engleskog do slenga, što je zahtevalo i veliku prevodilačku umešnost.
Tamošnja književna kritika smatra da je reč o jednom od najboljih američkih romana ikada napisanih. Andre Djubus počeo je da piše još kao srednjoškolac, a prvu zbirku priča objavio je 1989. godine. “Kuća peska i magle” je prvo njegovo delo prevedeno na srpski.

R. L.