Tojo Šibata (autor)
Pred kraj devete decenije života domaćicu iz predgrađa Tokija Tojo Šibata sin-jedinac smešta u starački dom. Kako bi pobedila usamljenost, starica počinje da piše pesme i kad jednu od njih pokaže sinu, ovaj je ubedi da pesmu pošalje književnom listu. Pesmu objavljuju, a, poneti lepotom stihova i optimizmom devedesetogodišnje starice, čitaoci traže da pročitaju još njenih pesama.
„Ne daj se! Molim te, ne uzdiši i ne govori da nisi srećan. Sunce i vetar ne biraju za koga postoje, svi mogu da snuju svoje snove – podjednako“.
Tako je pisala Tojo Šibata 2011. baš u godini kada je Jap
an doživeo katastrofalni cunami i kada je celoj zemlji nedostajalo optimizma. Njena knjiga postala je bestseler – prodata je u preko milion primeraka. Tojo Šibata umrla je u 101. godini života, a ceo Japan ju je sa suzama ispratio, čitajući naglas njene pesme:
„Čak i u devedeset osmoj godini zaljubljujem se, sanjam lepe snove. Poželim čak da se popnem do oblaka“.
Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Japanska književnost
Ostali naslovi iz oblasti: Poezija
Izdavač: Srpsko-japansko društvo Beograd-Tokio; 2010; ćirilica;