30.11.03 Dnevnik - Novine i časopisi
Vladimir Kopicl tvrdi da treba pročitati...
Vasović, Bodiroga i patke
Pošto po svim u novije vreme formulisanim kriterijumima pripadam onom sasvim uskom klanu fah idiota koji se još uvek bave čitanjem poezije, i to posebno one taze, tek objavljene ili odštampane u knjigama, dužnost mi nalaže da, pre svega drugog, referišem o izdanjima ove vrste koja su mi upravo ovih dana dospela u ruke, a vrede. I to ne malo.
Pre svih, izuzetna knjiga pesama ’’Posečene su šume’’ Nebojše Vasovića, jednog od naših najboljih pesnika iz osamdesetih godina prošlog veka, koji je naše sumorne devedesete proveo u Kanadi, gde je još uvek, pa je, shodno tome, po prirodi pomalo rasejan pa još i u rasejanju, ponešto iščilio iz fokusa pažnje ovdašnjih čitalaca, a bogami i kritičara. Nezasluženo, naravno, jer nedavno štampana njegova kritička knjiga ’’Protiv Kundere’’ svedoči da je Vasović ne samo jedan od oštrijih nego i briljantnijih naših umova kad je pisanje o književnosti u pitanju, baš kao što nas njegova nova knjiga pesama u izdanju ’’Narodne knjige’’ opominje da ovakvih majstora poetskog izraza nemamo baš na pretek. Zašto? Zato što nas devedesetak pesama sabranih u ovoj zbirci bez ostatka ubeđuju da je njegov jezik istovremeno virtuozan i stvaralački vibrantan, da mu je misao sveža i u vezi sa ovim svetom kao i svim što njegovu ispraznost transcendira, da iza ovih stihova doista stoji nešto što još uvek možemo zvati subjektom - pa bio on to samo pesnički ili i nešto više, i što nas neki vrag, dok čitamo te pesme, pomalo nagoni da umalo zažalimo što ih sami nismo ispisali. A višeg kriterijuma za prepoznavanje književne vrednosti gotovo da i nema.Od aktuelnih pesničkih zbitija s mnogo razloga treba pomenuti prevedene pesme novog-starog slovenačkog barda Tomaža Šalamuna u izvrsnom prevodu Milana T. Đorđevića, sabrane u knjigu ’’Balada za Metku Krašovec’’ (izdanje IP ’’Arka’’ iz Smedereva - bravo ’’Arka’’!),te finu pesničku zbirku ’’Homer predgrađa’’ Dragana Jovanovića Danilova (’’Svetovi’’, Novi Sad).
Neobične, jezički i drugačije fantazmagorične proze Mikaila Bodiroge s naslovom ’’Kvadrilion’’ (“Narodna knjiga”) sem za uživanje pri čitanju mogu poslužiti i za potporu definiciji onog ekstatičkog sektora postmoderne koji se definicijama otima, dok bih od nešto starijih izdanja koje bi bilo greh ne pročitati najradije skrenuo pažnju na sjajan roman ’’Opusteli persijski grad’’ Petera Hajnocija. Jao, divno li napisane knjige, pa makar i mračno nesvakidašnje (opet ’’Narodna knjiga’’).
A ako biste baš pitali šta bih najiskrenije preporučio, eto i moje nove knjige eseja, tehno-skaski i zapisa ’’Mehanički patak, digitalna patka’’, nešto onako post-postmoderno lepo, obavešteno o svemu i svačemu, pogotovo o onome što nas tek čeka na horizontu vremena što stiže pa bismo ga jedva mogli i videti da se u ovoj knjizi nismo potrudili. Da nije tako ne bih tu knjigu ni pisao, a valjda je ni ’’Narodna knjiga’’ ne bi objavila, pa još s tako ljupkim koricama. A jeste.
R. Lotina