01.01.00
Politika
18.04.2001.
Knjiga o stvaralaštvu Miodraga Bulatovića
Poetika groteske
Naučnu studiju Petra Pijanovića objavila "Narodna knjiga", u uglednoj biblioteci "Alfa", urednika Gojka Tešića
Miodrag Bulatović jedan je od najznačajnijih pisaca srpske književnosti u drugoj polovini XX veka, smatra Petar Pijanović, autor obimne naučne studije o proznom delu Bulatovića, upravo objavljene u izdanju beogradske "Narodne knjige", u uglednoj biblioteci "Alfa", urednika Gojka Tešića. Studija pod nazivom "Poetika groteske" ispravlja ove godine, kada se obeležava deset godina od smrti Miodraga Bulatovića, nepravdu prema tom piscu koga su, što iz nerazumevanja u prvom času što iz vanknjiževnih razloga, nekako ostavljali po strani i književni kritičari i teoretičari književnosti.
Na predstavljanju knjige Petra Pijanovića u biblioteci "Đorđe Jovanović" Gojko Tešić je o autoru kazao da spada u izuzetne stvaraoce i tihe poslenike koji svojim književnim studijama (do sada objavljene o Pekiću, Kišu i Paviću), svim prevratničkim, obrađuje delo naših najznačajnijih pisaca. Radivoje Mikić je podvukao da je velika nepravda naše sredine prema Miodragu Bulatoviću načinjena zato što su promene i moderna u srpskoj književnosti uglavnom uvek razmatrane počev od Pekića i Kiša, znači od šezdesetih godina. Samo deceniju ranije, Miodrag Bulatović je svojom prvom knjigom, "Đavoli odlaze" (1955), ne samo promenio fokus (okrenuo se ka društvenoj margini) već i tehniku u srpskoj prozi, uvodeći grotesku koja će u potpunosti obeležiti njegovo delo. Ali, dočekan je vrlo oštro, prvo od najautoritativnijeg kritičara tog vremena, Velibora Gligorića, pa onda i drugih koji su, međutim, kasnije menjali svoje mišljenje. Vrlo su retki, poput Svetlane Velmar Janković, bili oni koji su podržavali Bulatovića od početka; briljantne studije o njemu ispisali su i Zoran Gluščević i Radivoje Mikić, kao i Ljubiša Jeremić i Lidija Tomić.
Pitar Pijanović, prema Mikićevom mišljenju, studijom "Poetika groteske" pokazuje da je Miodrag Bulatović daleko od autodidakta; naprotiv, on je u svome delu pokazao koliko je dobro poznavao svetsku književnost od Bokača i Dantea, preko Rablea i Servantesa, do Dostojevskog, Beketa i Kamija. Petar Pijanović je, pak, kao autor studije, kazao da je Miodrag Bulatović sa Borislavom Pekićem, Danilom Kišem i Miloradom Pavićem definitivno ishodišna tačka luka u srpskoj književnosti druge polovine prošlog veka.
A. Cvijić
