01.01.00
Pobjeda
10.01.2003.
JEZDIMIR ZDRAVKOVIC "UCVRSCIVANJE LUDOSTI", "DRAGANIC" BEOGRAD, 2002
Cisti roman apsurda
"Mojoj profesiji koja ce jedino odumiranjem opravdati smisao svog postojanja" - ovom posvetom otvara se prvi roman i drugo pojavljivanje u knjizevnoj javnosti Jezdimira Zdravkovica, profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Nisu, pod naslovom "Ucvrscivanje ludosti". Jezdimir Zdravkovic se u knjizevnosti prvi put ogleda zbirkom kratkih prica "Edip i pas", a autor je i brojnih sturcnih knjiga (Tumacenje neuroza, Strahovi i seksualnost - smetnje i terapija, Bihevioralna psihoterapija u psihijateriji, Seksualni poremecaji - lijecenje i samopomoc...)- Oduvijek sam smtarao da je psihoanaliza bolest koja se siri lijecenjem, ali danas mislim da - ako ova psihijatrijska disciplina icemu sluzi - posluzila je autoru da ispise uzbudljive stranice koje se citaju gotovo bez daha. Jezdimir Zdravkovic mi je poslao rukopis iz Nisa i Beograda. Posto sam ga procitao, postala mi je jasna izreka francuskog pjesnika Zaka Prevera "da najljepse stvari u Pariz dolaze iz provincije - Sena, na primjer!" pise u pogovoru naslovljenom "Jezdimirov carobni brijeg" pisac Momo Kapor.
Atmosefera male ludnice u gradu N, minuciozno opisana briljantnom knjizevnom tehnikom podsjeca na cuveni Cehovljev "Paviljon broj sest", ili "Let iznad kukavicjeg gnijezda" Milosa Formana, sa primjesama Gogoljeve gorke fantastike i socnim jezikom punim duhovitih obrta i psovki. Neki dijelozi izmedju loklanih intelektualaca o uzaludnosti filozofije i beskorisnosti antickih mudraca, vratili su se u ono staro vrijeme dok sam u Manovom "Carobnom brijegu" uzivao u replikama dva brilijantna intelektualca, Nafte i Sentembrinija.
U "Ucvrscenju ludosti" smrt nije ni tragicna ni bolna, a jos manje pateticna; ona je cista groteska, nacin da se planeta cisti od viska stanovnika koji bi je zatrpali svojom dugovjecnoscu, kada bi ona postojala. Moglo bi se reci da je "Ucvrscivanje ludosti" cisti roman apsurda, pisan klasicnim nacinom pripovijedanja, zavodljivom sposobnoscu da nas opcini i uvuce u vrtlog ludosti i takozvane normalnosti, gdje su granice sasvim pomjerene i gotovo nevidljive.
- Pravo je cudo kako je jedan psihijatar, lezerno i sa neshvatljivom lakocom, ovim kratkim romanom otjerao u staru hartiju gomile tomova profesionalnih, ucenih knjizevnika. Mozda je tajna u tome sto Jezdimir Zdravkovic, i pored svih profesura, doktorata i citave biblioteke naucnih knjiga, sto kaze nas narod, nije preucio.
N. Saranovic