Karl Jaspers, rođen u Oldenburgu 23. februara 1883, umro u Bazelu 26. februara 1969, studirao je pravo, medicinu i psihologiju. Od 1916. godine na Univerzitetu u Hajdelbergu predaje psihologiju, a od 1921. filozofiju. Godine 1937. izgubio je posao na koji je vraćen 1945. Od 1948. do 1961. predavao je filozofiju u Bazelu.
01.01.00
Pobjeda
02.02.2003.
SAVREMENA MISAO
Filosofija je borba za zivot
Karl Jaspers- "Um i egzistencija" (Plato, 2002)
Karl Jaspers (1883-1969) psiholog, filosof, teolog, ujedno je i najznacajniji predstavnik filosofije egzistencije. Karijeru je zapoceo kao student medicine. Od 1921. do 1937. bio je profesor filosofije u Hajdelbergu. Zbog poznatih okolnosti napusta katedru da bi je ponovo preuzeo 1945. Pet predavanja odrzanih od 25. do 29. marta 1935. sacinjavaju knjigu "Um i egzistencija".
U spektru savremenih filosofskih strujanja filosofija egzistencije ne podrazumijeva pod egzistencijom opstanak u svojoj opstosti, nego nacin bitka unutar sveobuhvatnog ljudskog opstanka kroz svoju istoricnost i konacnost. Difuzno problematizovanje ovog fenomena, ogleda se unutar triju filosofskih stanovista: filosofiju egzistencije (Jaspers, K. Marcel), egzistencijalnu filosofiju (M.Hajdeger i sljedbenici) i egzistencijalizam (J.P. Sart, A.Kami, Merlo-Ponti). Filosofiji egzistencije bliski su religiozni mislioci M.Buber, F.Rozencvig kao i egzistencijalni teolozi - R. Bultman i K.Bart. U knjizevnosti i poeziji njene domete osvjetljavali su E. Jinger, R.M.Rilke, F.Kafka...
Misaoni korijeni filosofije egzistencije razvijaju se iz protivljenja spekulativne opsesije Hegelovim idealizmom. Kjerkegorov protest protiv svodjenja pojedinca na razvojni momenat apsolutne ideje razvio je svijest o znacaju individualne slobode. Ovo suprotstavljanje odnosilo se na esencijalizam tradicionalne metafizike i posredno se prenosilo na romantizam u NJemackoj, kroz djelo poznog Selinga, i svoje konacno utemeljenje ostvarilo sa Niceovom kritikom dekadencije i apoteozom dionizijskog. U dvadestom vijeku kroz motive iz Berksonove (filosofije zivota), Diltajeve (hermenautike istorije), Huserlove (fenomenologije), Selerove (antopologije) i Hartmanove ontologije ona nastavlja svoj razvoj. Usredsredjen na psiholosku prirodu susreta sa Bogom, Jaspers je iz Kjerkegora i Nicea izveo smisao same filosofije. Ona nije samo racionalno istrazivanje svijeta vec licna borba za sam zivot. U prvom predavanju "Porijeklo savremene filosofske situacije" Jaspers nam prikazuje koloseum gdje se vodi borba izmedju uma, egzistencije, patnje i velicine Kjerkegora i Nicea. Rano u mladosti oboje postaju svjesni svog poziva. Usamljenost se morala boriti protiv braka i stalne sluzbe. Udar o zapadnom misljenju je poceo. Ispunjeni hriscanskim obrazovanjem i utemeljeni u antici rusili su filosofsku misao tog vremena trazeci nove izvore svoje vjere. NJihovi zivoti su bili "izuzeci". Trazili su jedan "cisti duh". Skok u transcedenciju, to jest "u jedan bitak transcedencije gdje ih uistinu zasigurno niko nece slijediti" odveo je Kjerkegora u shvatanje hriscanstva kao apsurdne paradoksije, odnosno negativne odluke potpunog odricanja od svijeta, kao nuzno mucenistvo jedino dostojno zivljenja. Samo ravnodusnost i odricanje od sveg bitka cini ga hriscaninom. NJegovo hriscanstvo nije poput zvanicnog, punog "obmana u kojoj se Bog shvata ludom" - kaze Jaspers. To nije hriscanstvo Novog Zavjeta. Zato "Ja stojim tu kao usamljena jela, egoisticki zatvoren i usmjeren prema onom visem, ne bacam nikakvu sjenku i samo divlji golub pravi svoje gnijezdo u mojim granama". Svijet za njega tone, drugi propadaju. On ima Boga i refleksiju. Nice "filosof opasnog" mozda "je velicanstveni poznavalac" nesretne relativnosti u svemu, beskonacnog propitivanja o onome sta ja jesam". Na pocetku je strepio "kada bih samo imao hrabrosti da mislim sve ono sto znam" (pismo Overbeku od 2.7.1885). Pjesmu "Nepoznatom Bogu" zavrsava sihovima:
"Hocu da te poznajem, nepoznati, Ti koji duboko u moju zadires, Kroz moj zivot kao oluja prokrstaris, Ti, Neshvatljivi, moj srodnice! Hocu da te poznajem, cak da ti sluzim".
Tada je imao 20 godina. Ostalo je poznato. Mnogobrojna pisma pred kraj zivota potpisivao je s "ranjeni". S Niceom i Kjerkegorom postao je djelatan jedan novi nacin misaonog sticanja iskustva egzistencije. Oni su postavili pitanje koje je jos otvoreno, smatra Jaspers. Dovodjenjem do svijesti problem "samorazumljivog osnova pa cak i nedirnute pozadine misljenja" iako su cijenu skupo platili. Jedan je dosao do vjere u mucenicko postojanje kao jedino istiniti zivot, a Nice do ateizma i licne tragike. Ovu mucninu prekinut cemo analizom dobijenih pojmova, Umom i Egzistencijom eleboriranim u narednom predavanju naslovljenom "Sveobuhvatno". Egzistencija postaje sebi jasna kroz um, a on svoju sadrzinu posjeduje samo kroz egzistenciju. Bezumna egzistencija je nedjelatna, spavajuca, oslanja se na osjecanje, na nagonsko, vodi zaboravu i samovolji. Ali u Bezegzistentnom umu stvara se mehanizam za proizvodnju intelektualnih konstrukcija. On se gusi u samoj "dijalektici duha". Martin Buber u knjizi "Ja i Ti" kaze: "Tri su sfere u kojima se gradi svijet odnosa: zivot sa prirodom - bez Ti, zivot sa ljudima - sa Ti i zivot sa duhovnim bicem - apofaticko Ti. I nastavlja da je ono neizrecivo a da se osjeca. "U svakom Ti oslovljavamo ono vjecno Ti". Odnos se ostvaruje kroz komunikaciju. Ona mora biti odgovorna i istinita. "Istina kao saopstivost" glasi trece Jaspersovo predavanje. Ako istinu odvajamo od saopstavanja sama komunikacija gubi svoju bit. Istinskom voljom za komunikacijom nastaje covjecnost. Istina tolerancije prozima proces komunikacije koja ogranicava nasilje ponovo se covjecnost uzdize na visinu koja je za nju "Moguca". Razvitak transcedencije Jaspers sapuce tiho: "Poslednje u misljenju kao i u komunikaciji je cutnja". Tisina se osjeca i u narednom predavanju "Prvenstvo i granice umskog misljenja". Ispituje tradiciju pojmova uma i logickog i sve negativne momente jednostranih formalistickih teorija koje su omogucile potcjenjivanje transcedencije. Kako filosofiranje ispunjeno vjerom omogucava istinsku egzistenciju kontemplacije Jaspers prikazuje u posljednjem predavanju "Mogucnost savremenog filosofiranja". Ponovo se odvija analiza Kjerkegorove i Niceove misli da bi se posredno doslo do bitnosti filosofske vjere. Misao time vjeruje onome iz cega dolazi i ka cemu ide. Ona ne poznaje nikakvu zastitu i ima povjerenje samo u otvorenost i tisinu istine koja se u njoj izgovara.
Ovo je komprehenzijalna egzaltacija do koje Jaspers u knjizi "Um i egzistencija" odvodi citaoca. NJegov nacin dovodjenja do te visine je egzaktan. Mistika granicnih situacija i filosofske vjere prekida tisinu kojoj ponovo zudimo. Kako uspostaviti mir uma, kada sama misticnost nema nagon za potpunim otkrivanjem. Zar je moguce izdrzati tajnovitost po cijenu duhovnog mira. Iako prihvatimo ovu namjeru kao gordost ostaje otvoreno da li je moguce izdrzati trajno u ovoj svrhovitoj borbi. Prije naleta nove bure, sjetimo se Jungovih rijeci: "Niko ne moze da zna sta su posljednje stvari. Moramo zbog toga da ih prihvatimo onako kako ih dozivljavamo. I, ako jedno takvo iskustvo pomogne da zivot ucinimo zdravijim ili ljepsim, ili potpunijim, ili smislenijim, za samog sebe i za one koje volimo, mozemo mirno reci: bila je to Bozija milost".
Vuksan Vuksanovic
