25.05.12
Zlatni odblesci duše
Đorđo Sladoje
Pesnik Đorđo Sladoje o novoj knjizi pesama objavljenoj u kolu Srpske književne zadruge. Zavičaj je nevesela priča i jedna od mojih opsesivnih lirskih tema
„ZLATNE olupine“ nastale su iz osećanja da živimo u jednom starom, razrušenom i razlupanom svetu. Olupina je i planeta na kojoj živimo, očigledno je, olupina je i država u kojoj živimo, već duže vreme, naši pojedinačni životi, olupina je, nažalost, i SKZ, i knjige koje pišemo i objavljujemo, a olupina je i ovaj koji je „Zlatne olupine“ napisao - rekao je, za „Novosti“, pesnik Đorđo Sladoje, o svojoj novoj knjizi pesama, koju je predstavio u Srpskoj književnoj zadruzi, objavljenoj u 104. kolu.
Prvorazredni lirski pesnik početni deo zbirke posvetio je biblijskim i istorijskim temama u koje je ugradio svoj slučaj i svoj život. Prošlost u pesnikovim slikama, reminiscencijama i aktuelnim značenjima, kako je rekao urednik Dragan Lakićević, traje sve do Kosova - ovog sadašnjeg.
- E, u tom grdnom kršu i lomu, ipak postoji zlatna poluga ili podloga. Otud ovaj oksimoron u naslovu, a ta zlatna poluga jeste zapravo duša. Za njenim odblescima koji nastaju u sudaru sa tim i takvim svetom, lirika traga i lovi ih, od Pindara do dana današnjeg - rekao nam je pesnik.
VAVILONSKA FUSNOTA
Jedna glava -
Hiljadu jezika
Ali ni na jednom
Molitvu ne čujem
Samo urlici
Vapaji
I skika
Čiji se eho vraća
U prazna srca
I u duše gluveE ja se ne zvao Bog
Ako vas ne sapnem opet
U jedno jedino slovo -
Ko u ćilibar muve.
Te odbleske duše, za koju piše da je „zraka koju je isplela nevidljiva ruka u tvrđavi tela“, Sladoje je, osim u Bibliji, nalazio u helenskim i srpskim mitovima, istoriji, u biljnom svetu, u „letnjim igrama“ - kako glasi jedan od naslova pesama.
- Nalazio sam ih u igrama sunca i smrti, senke i svetlosti, neumitnosti starenja i razuzdanosti, obesti života, radosti postojanja. Nalazio sam, konačno, te odbleske u trenucima ljubavi, osame, prisnosti sa svetom. I u nekim knjigama koje pišu drugi pesnici, naravno, bolji od mene - objasnio je Sladoje.
Drugi ciklus u „Zlatnim olupinama“ donosi male lirske drame u prirodi, među godišnjim dobima i biljkama. Paradoksi odnosa prema cveću i lekovitom bilju, kao u pesmi „Berači“, jesu paradoksi sveta i čoveka - prema sebi i drugima. Pesnik opeva svaku biljku i svaku vrstu, a u njihovoj seči i pogibiji vidi „seču kneginja“, najlepših ženskih bića planete i okućnice.
Kao i u prethodnim knjigama, Sladoje poseban snop lirske svetlosti baca na predele detinjstva, zavičaja, kućnog praga, mitskih lica i reči roditelja. Tako u uvodnoj pesmi kaže: „Prvu sam pjesmu ispjevao/ U domu očevome/ U sjaju petrolejke/ Koju mi majčine ruke/ Još katkad u snu pale...“
- Čarobni svet detinjstva zaista jeste neiscrpan bunar za pesnike koji pišu lirske pesme. Za svakog liričara važan je taj prvotni doživljaj sveta - čist, nevin, dubok, očaran svim i svačim, sve dok ne postanemo svesni da smo smrtni. Čim se pojavi ta pukotina, i na detinjstvo padne mala senka. U više navrata sam ponavljao da moj ideal jeste da u poeziji sačuvam čistotu, izvornost i taj intenzitet dečijeg doživljaja, ma o čemu pričao. Dakle zavičaj u najširem smislu shvaćen - a možemo o zavičaju govoriti i u tom geografskom, mada je to nevesela priča - jeste jedna od mojih opsesivnih lirskih tema - zaključio je Sladoje.
ZBORNIK
SLADOJE je objavio deset zbirki pesama i jednu za decu, kao i nekoliko knjiga izabranih pesama, a za svoje stihove dobio je gotovo sve važne pesničke nagrade. Biblioteka „Stefan Prvovenčani“ iz Kraljeva, povodom nagrade „Žička hrisovulja“, organizovala je razgovor o Sladojevoj poeziji, i 2008. godine objavila zbornik radova sa tog skupa.
B. ĐORĐEVIĆ