Amadu Kuruma rođen je 1927. godine u Obali Slonovače. Već posle objavljivanja prve knjige, Sunce nezavisnosti (1976), priznat je kao jedan od najznačajnijih autora afričkog kontinenta. Kuruma je 1999. godine objavio delo U očekivanju glasanja divljih životinja, satiru o afričkim diktaturama. Analizirajući njegovo stvaralaštvo uviđamo da nam ovaj autor od knjige do knjige sa humorom i lucidnošću otkriva naličje savremene istorije.
01.01.03
Alah nema obavezu
Samo mali uvid u svetsko "tržište" umetničke literature otkriva da je Evropa, ali i ne samo ona, u proteklih petnestak godina otkrila nov književni kontinent - Afriku. Naša kultura, sužena i osiromašena, na žalost na to "otkriće" nije valjano reagovala, za razliku od, recimo, svojevremenog velikog "buma" hispanoameričke književnosti, koju smo, u prevodu na naš jezik, čitali skoro uporedo sa Francuzima i Nemcima. Jedino nam beogradski izdavač "Clio", u svojoj ediciji "Gral", s vremena na vreme, omogući upoznavanje ponekog pisca sa "crnog kontinenta".
Amadu Kuruma rođen je 1927. godine u Obali Slonovače. Već svojim prvim romanom, "Sunce nezavisnosti", postaje jedan od najznačajnijih afričkih autora, a izuzetno veliki uspeh postiže romanima: "U očekivanju glasanja divljih životinja" (1999) i ovim koji je pred nama - "Alah nema obavezu" (2000), koji su oštra i satirična kritika totalitarizma, despotizma i banana-demokratije ("Banana republika bi trebalo da znači demokratska, a u stvari njome upravljaju privatni interesi i korupcija.") u savremenoj Africi. U Francuskoj, Kuruma je poznat i cenjen pisac čije se knjige dobro prodaju; dobitnik je mnogobrojnih književnih nagrada. (Ni u kom slučaju se ne bi moglo reći da je to posledica njegove "političke korektnosti", jer je u svojim romanim izuzetno kritičan i prema uticaju razvijenih zemalja na političke i društvene prilike u današnjoj Africi.) Posebnu aromu Kuruminim delima za francuskog čitaoca daje njegov jezik, koja je čudna i slobodna mešavina afro-francuskog i standardnog francuskog jezika.
Surov i fascinantan, roman "Alah nema obavezu" vodi nas u prvu polovinu devedesetih godina prošlog veka, u Liberiju i Sijera Leone, gde četiri "velikaša" ili "drumska razbojnika, kako ih pripovedač naziva, međusobno ratuju boreći se za vlast, novac i teritorije. Među njima se nalazi i danas toliko aktuelni, zloglasni Čarls Tejlor, predsednik Liberije. Među njihovim ratnicima izdvajaju se deca-ratnici (devojčice i dečaci od sedam do 15 godina), koji su uglavnom regrutovani sa ulica afričkih gradova ili koji "nisu imali drugog izbora". Oni se šalju u "prve redove", u krvoločne sukobe. Nemilosrdni kako to samo deca znaju biti (pročitaj "Gospodar muva" Vilijama Goldinga ili bar pogledaj istoimeni film!), drogirani, opremljeni "svetim" amajlijama koje ih "lafo" štite - čine užasne zločine, kolju, masakriraju, siluju, ali i ginu "kao bubašvabe" i bivaju seksualno zloupotrebljivani od svojih nadređenih. Narator, Biarima, jedan je od preživele dece-ratnika koji nam pripoveda nekoliko godina potom, sa još uvek vrućim sećanjima. On nam prezentuje "dečiji pogled na ludi svet odraslih".
Miksujući maštu i stvarnost, sa pregršt realističkih opisa koji dosežu same vrhunce surovosti, Kuruma ni jednog trenutka ne zapada u patetiku i fatalizam. Romanom, pre svega, dominiraju sarkazam i cinizam. Naslov "Alah nema obavezu" je deo lajtmotivske rečenice - "Alah nema obavezu da bude pravedan u svim svojim ovdašnjim poslovima" - kojom se u raznim kontekstima pokušava "zaštititi" bog od krivice za zla i nepravde ovog sveta. Preostaje samo vera da bog, alijas alah, uprkos svemu, mada nema nikakve logike, ipak postoji.
N. Sejdinović