20.05.21 Vreme
Razum i osećajnost
Pred nama je drugo izdanje prevoda kapitalnog dela američkog istoričara ideja Marvina Perija – Intelektualna istorija Evrope. Naziv koji bezmalo govori o enciklopedijskim pretenzijama ovog dela, težnji ka jednom zaokruženom i celovitom prikazu istorije znanja starog kontinenta.
Pre nego što uplovimo u ovu celovitost, zadržimo se nakratko na sintagmi "intelektualna istorija". Brza internet pretraga reći će nam da je to drugi naziv za istoriju ideja ili za istoriju misli. Dok istorija ideja svakako jeste nešto čime se Marvin Peri bavi, istoriju misli nikako ne bi trebalo stavljati u isti koš, barem ako se vodimo predavanjima Mišela Fukoa na Kolež de Frans sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga veka. Ali zanemarimo sada Fukoa – zanemario ga je i Peri koji će ga na više od 600 stranica svoje intelektualne istorije pomenuti tek uzgredno, dva puta, i to kao istoričara (možda Peri smatra da svi koji se bave istorijom ideja jesu poput njega – istoričari) – istorija ideja je, najkraće uzev, proučavanje nastajanja, razvijanja i uticaja koje su ideje imale na odnose unutar društava, odnosno, šire gledano, na način življenja uopšte.
Peri već u predgovoru, pošteno, kao i u dva uvodna poglavlja, najavljuje jasne idejne okvire kroz koje će ova intelektualna istorija biti saopštena: "Prosvetiteljstvo smatramo vrhuncem stremljenja ka savremenom dobu... Devetnaesti vek i prvu polovinu dvadesetog veka posmatramo u odnosu na domete (i ograničenja) prosvetiteljstva". Izdizanje razumnog i racionalnog, naučnog induktivnog pristupa, ovladavanja prirodom, a nasuprot iracionalnosti, intuiciji i mitskom mišljenju, jeste teza koja je unapred ispitana i potvrđena, te je ostalo samo da se ona predoči čitaocu. Ipak, mogućnost da razum ovlada svetom, kao i odgovarajuća upotreba razuma, koji su doveli do opšteg društvenog prosperiteta, nije izbegla suočavanje sa brojnim problemima, a Peri je te okolnosti veoma svestan, naročito zbog toga što, kako i sam ističe, istorija zapadnih ideja nije sačinjena samo od racionalnih, odnosno razumskih (u prosvetiteljskom značenju) uvida. I tu je autor pošten, jer dobar deo knjige posvećuje kako temi iracionalnog tako i brojnim kritikama na račun prosvetiteljstva, koje nastoje da prikažu njegova ograničenja, ali i posledice koje su prouzrokovane apsolutnim autoritetom razumskog mišljenja (ili bar onim što se kao razumsko poima). O tome govori poglavlje "Moderna svest: Novi pogledi na prirodu, ljudsku prirodu i umetnost", koje obuhvata mislioce krajnje širokog spektra, od Ničea i Dostojevskog do Dirkema, Frojda, Junga i Ajnštajna, kao i poslednje poglavlje knjige "Od moderne do postmoderne". Ipak, funkcija kritike i drugačiji pristup tu su kako bi se, u skladu s tezom knjige, ideali zapadnog mišljenja – koji su začeti u renesansi, a vrhunac dosegli u prosvetiteljstvu – sačuvali. Najzad, i sama kritika je izum doba prosvećenosti. Sve to su razlozi zbog kojih se delo i završava odeljkom simptomatičnog naslova "Projekat prosvetiteljstva u postmodernom i globalnom dobu".
Uprkos ovom nastojanju da istakne probleme sa kojima su se prosvetiteljski ideali susreli i s kojima se i dalje suočavaju, Perijeva studija poseduje određene nedostatke. Prvi i svakako najozbiljniji ogleda se ne u onome što je izostavljeno, već u onome što je rečeno. Naime, u poglavlju "Iracionalizam u političkom razmišljanju" Peri će sve uzroke totalitarnih, fašističkih oblika vlasti i užasa do kojih su oni doveli smestiti isključivo u mitsku i iracionalnu misao, oslobađajući na taj način razum bilo kakve odgovornosti. Drugo, koliko je hvale vredno iznošenje kritika na račun tehnološkog društva i citiranje mislilaca poput Žaka Elila i Čarlsa Rajha, toliko je suočavanje sa postmodernom (strukturalizmom i poststrukturalizmom) manjkavo. Nerealan bi bio zahtev da se u enciklopedijskim delima koja su, poput ovog, pre svih namenjena studentima, pomenu svi mislioci koje neko može smatrati relevantnim. Zbog toga odluka da ne ostavi prostor za Fukoa, Liotara ili Deleza, iako čudi, nije problem po sebi. Problem je što se utapanjem uvida ovih mislilaca u pojam postmodernizma, njihove pojedinačne kritike (koje bi se mogle pripisati prosvetiteljstvu) uopštavaju i uprošćavaju, što će omogućiti Periju da se, u maniru Prustove madam Verdiren, sa njima lakše obračuna čuvajući do kraja prosvetiteljske ideale.
Navedeni manir prisutan je kroz celo delo, što dovodi u pitanje pretenzije spomenute na početku ovog teksta. Ako nam ova Intelektualna istorija Evrope i nudi neki celovit pristup, onda se on mora ograničiti na ideje prosvetiteljstva, razloge njihovog nastanka, kao i njihove dalje perspektive unutar savremenosti. Ukoliko se ova studija od početka razume u tom svetlu, onda svakako jeste vredna čitanja, naročito široj publici kojoj je i namenjena.
aleksandar ostojić
11.03.06 Pobjeda
Ključne ideje Zapada
Intelektualna istorija Evrope, Marvin Peri
Knjiga omogućava cjelovit pristup i svijest o pravcima kojima se ide ka savremenoj evropskoj intelektualnoj istoriji i omogućava izučavaocima da uoče ključne odnose unutar te istorije
Tokom vjekova mislioci Zapada raspravljali su o suštinskim pitanjima ljudskog postojanja. U tom procesu oni su iskovali instrumente racionalnog mišljenja koji su omogućili sistematsko istraživanje fizičke prirode i ljudske kulture, začeli ideju političke slobode i priznali unutrašnju vrijednost pojedinca. "Intelektualna istorija Evrope", iz pera Marvina Perija, napisana je sa uvjerenjem da intelektualna tradicija Zapada ima nešto vrijedno da saopšti izučavaocima.
Bez razumijevanja istorijske evolucije ovih suštinskih ideala zapadnog svijeta, kao i načina na koji su bili skovani, tumačeni, primjenjivani, kako im se suprotstavljalo, kako su bili narušavani i branjeni, bila bi smanjena naša mogućnost da ih istinski prihvatimo. Knjiga omogućava cjelovit pristup i svijest o pravcima kojima se ide ka savremenoj evropskoj intelektualnoj istoriji i omogućava izučavaocima da uoče ključne odnose unutar te istorije.Ovaj tekst ima dva uvodna poglavlja koja pružaju uvid u temelje i razvoj zapadne misli u antičkom svijetu, u srednjem vijeku i na početku savremenog doba. Kako sve ključne ideje Zapada ne proističu iz razumskog sagledavanja velikih pitanja ljudskog postojanja, ova knjiga posvećuje znatnu pažnju i temi iracionalnog jer su mnoge neracionalne ideje uticale na svijest i politiku savremene Evrope.
"Intelektualna istorija Evrope", kako ocjenjuju kritičari, može da bude korisna knjiga i za studente, jer Peri u uvodima pojedinih poglavlja daje jasan pregled najvažnijih problema, komlikovane ideje jasno objašnjava, a i za ideje i za mislioce dat je istorijski kontekst. Nekoliko poglavlja ima zaključne eseje koji nastoje da daju šire značenje materijala o kojima je bilo govora. Brojni odlomci iz primarnih izvora uključeni su u pripovijedanje. Za domaće tržište "Intelektualnu istoriju Evrope", objavila je izdavačka kuća "Clio", u prevodu sa engleskog Đorđa Krivokapića.
R.K.
01.01.00
Politika
30.01.2001.
Rec o Intelektualnoj istoriji Evrope
O Carlsu Darvinu i bogu
Ova je knjiga sinteza, ne mora se citati od pocetka do kraja, vec kao enciklopedija, po potrebi i želji, kaže Đorde Krivokapic, prevodilac kapitalnog dela o istoriji ideja Marvina Perija, u izdanju "Klija"
Zaokružiti temu o tome koliko je stari kontinent stvorio tokom proteklih vekova i naznaciti precizno kljucne tacke te istorije ideja nije nimalo lako. Retki su istoricari koji odlucuju da se late takvog poduhvata; u njih nesumnjivo spada Marvin Peri, cije se kapitalno delo "Intelektualna istorija Evrope" pojavilo na srpskom jeziku, zahvaljujuci prevodiocu Đordu Krivokapicu i izdavackoj kuci "Klio", koja u svojoj uglednoj biblioteci "Agora" neguje upravo tu vrstu naucne ali popularno pisane literature.
Đorde Krivokapic je jedan od naših najuglednijih prevodilaca sa engleskog jezika. "Istorija pozorišta" Ronalda Harvuda samo je jedno od sjajnih dela koje je preveo. U razgovoru za naš list kaže kako vecinu knjiga sam predlaže izdavacu; ovoga puta zadovoljstvo prevodenja priredio mu je Zoran Hamovic iz "Klija" predloživši mu da prevede "Intelektualnu istoriju Evrope" Marvina Perija. To, kako priznaje, veliko zadovoljstvo bilo je dopunjeno još jednim "detaljem": knjigu je prevodio za vreme bombardovanja.
- Rad na "Intelektualnoj istroriji Evrope" ostace mi u trajnom secanju. Da li zbog inata, ili iz straha da ce nestati sturje, tek, radio sam dva puta više nego što bih to cinio u normalnim uslovima - odaje tajnu iz svoje prevodilacke radionice Đorde Krivokapic. - Obradovala me je ova knjiga, jer to je jedno od onih dela koje bih uvek želeo da imam u mojoj biblioteci. Ona se ne mora citati od pocetka do kraja, vec kao enciklopedija, u delovima, prema potrebi i želji. Ova je knjiga sinteza, u njoj nema novih znanja u odnosu na ona koja su sticana vekovima, ali ima posebno zanimljivih poglavlja iz kojih se vidi koliko su neka otkrica uticala na razlicite oblasti covekovog duhovnog razvoja.
U tom smislu, Krivokapic izvaja poglavlje o Darvinu, a pogotovu deo o uticaju Darvinove teorije na sve što se neposredno i posredno dešavalo posle njega, ali se dešava i danas.
- Pogledajte samo koliko su Darvinovi ideja i pogledi potresli temelje hrišcanstva i Crkve uopšte! Pozivanje na božju promisao i svrhu, kako kaže Peri, postalo je izlišno i predstavljalo je prepreku naucnom razumevanju prirode. Nastali su veliki verski sporovi jer je Darvinovo otkrice o tome kako je postao covek bilo ravno uništenju Boga; dolazi, znaci, beznade, ljudi ostaju bez vere. Vremenom, to se odrazilo na dalji razvoj društva i civilizacije, ali je, takode vremenom, vecina religioznih mislilaca pokušala da izmiri evoluciju sa hrišcanskim stanovištem da je Postanje "postojalo i imalo svoju svrhu". Tako je bolno saznanje koliko smo nemocni, koliko smo neprivilegovana stvorenja, što je po coveka prilicno porazno saznanje, nekako našlo svoju "zlatnu sredinu". Ipak, oni koji su posle sledili Darvina, njegove su zakljucke primenjivali na društveni poredak, a te teorije su imale strašne posledice po društvo, u šta smo se i uverili - kaže Krivokapic.
Da li slucajno ili se to prosto tako dogodilo, tek našem sagovorniku se najviše dopalo poglavlje o nacionalizmu. Iz njega se posebno jasno vidi da nacionalizam nije naš izum. Još je Sen Žist, podseca nas prevodilac ponovo citirajuci Perija, izjavio: "Postoji nešto strašno u svetoj ljubavi prema otadžbini. Ta ljubav je tako iskljuciva da ona sve žrtvuje radi javnih interesa, nemilosrdno, bez straha, bez poštovanja prema pojedincu". Kao da je gledao u naš vek, reci ce Đorde Krivokapic na kraju razgovora za "Politiku", dodajuci kako za istog izdavaca prevodi knjigu "Lica despotizma" sociologa Erika Karltona.
A. Cvijic
Politika
21.10.2000.
Da li je intelektualna tradicija Evrope zasnovana isključivo na instrumentima racionalnog razmišljanja? Da li su istraživanja fizičke prirode i ljudske kulture, tih začetaka (između ostalog) i ideje o političkim slobodama, bila isključivo u granicama racionalističkog mišljenja? Marvin Peri, autor studije "Intelektualna istorija Evrope", koju u prevodu Đorđa Krivokapića objavljuje beogradska izdavačka kuća "Klio", pokazuje da intelektualna tradicija starog kontinenta predstavlja složenu i bogatu evoluciju ideja. Ukoliko ne razumemo suštinske ideale zapadnjačkog mišljenja, mi nikada nećemo moći ni da ih prihvatimo - to bi mogla biti i jedna od vodećih ideja ove knjige.
"Intelektualna istorija Evrope" donosi dva uvodna poglavlja koja govore o temeljima i razvoju zapadne misli u antičkom svetu, u srednjem veku, kao i na početku savremenog doba. Međutim, sve ključne ideje Zapada ne proističu iz strogo razumskih sagledavanja osnovnih, pa i najvećih pitanja postojanja. Stoga ova knjiga posvećuje značajnu pažnju i temi pojave iracionalnog u evropskom mišljenju, budući da su mnoge ideje, koje se slobodno mogu okarakterisati kao iracionalne, u velikoj meri uticale na svest savremene Evrope. Brojni evropski mislioci veličali su iracionalno, a drugi su pak pokušavali da shvate njegov odraz u umetnosti, u kulturi, ali i političkom mišljenju. Jer, prema Perijevom mišljenju, iracionalno se javljalo i kao izraz ekstremnog nacionalizma, fašizma, pa i rasizma.