David Albahari rodjen je 1948. godine u Peci.Objavio je knjige prica: Porodicno vreme (1973), Obicne price (1978), Opis smrti (1982, Andriceva nagrada), Fras u supi (1984), Jednostavnost (1988) i Pelerina (1993, Nagrada Stanislav Vinaver), Izabrane price (1994); i romane: Sudija Dimitrijevic (1978), Cink (1988), Kratka knjiga (1993), Snezni covek (1995), Mamac (1996, NIN-ova nagrada za roman godine, Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najcitaniju knjigu), Mrak (1997) i Gec i Majer (1998).Izabrana dela Davida Albaharija u deset knjiga objavljena su tokom 1996. i 1997. godine.Knjige su mu prevedene na engleski, hebrejski, italijanski, madjarski, albanski, slovacki, nemacki, esperanto, poljski, francuski i spanski jezik.
01.01.00
Politika
17.04.2002.
U IZDANJU "PROSVETE"
Najlepše priče Davida Albaharija
Pripovedačko umeće jednog od najpoznatijih pisaca savremene srpske književnosti dato kroz izbor koji je načinio Mihajlo Pantić
David Albahari Crtež: J. Prokopljević
U biblioteci "Naj..". izdavačkog preduzeća "Prosveta" iz Beograda, jednoj od antologijskih edicija kod nas koja u širokom rasponu daje najbolje iz ostvarenja naših klasika do savremene književnosti, objavljene su "Najlepše priče" Davida Albaharija, u izboru i uz kraći predgovor Mihajla Pantića.
Knjiga daje presek Albaharijevog tridesetogodišnjeg pripovedačkog rada, jer je pisac, kako kaže priređivač, do ovog rata bio "strateg i ideolog" sažete prozne forme. Posle tog prelomnog trenutka okrenuo se pisanju romana. Albahari je u našu književnost ušao sedamdesetih godina, pišući sasvim suprotno od vladajućeg trenda crnog talasa, odnosno marginalnog autsajderskog pripovedanja. Albaharijev jezik, forma, osećaj za detalj, izbor anonimnog junaka naše svakodnevice koji govori autobiografskim glasom, kako objašnjava Mihajlo Pantić, stvorili su od ovog "tihog postmodernog" pisca najuticajnijeg autora svoje generacije, sa kojim će krenuti drugačije pisanje u našoj književnosti.
David Albahari, koji živi u Kalgariju, povodom izlaska knjige svojih "Najlepših priča" poslao je kraću izjavu u kojoj priznaje da je, posvećujući se romanima tokom poslednjih godina, zaista zanemario priču, gurnuo je u zapećak. Ocenjujući da ga ovaj izbor sada nagoni da joj se vrati, Albahari kaže da je priča privlačna i zbog toga što ne dozvoljava mogućnost greške, što insistira na koncentrisanosti, i traži da se od jedne do druge tačke stigne na najbrži način. "Priča je poput treptaja, odnosno jednog časa je sve ovako, a već narednog časa je sve onako, i ništa više nije isto kao ranije. Taj trenutak promene, taj mali trenutak između dve stvarnosti, to je zapravo ono što bi priča htela da bude", zaključuje David Albahari.
Cvijić