23.07.04 NIN
Smeh naš nasušni
Ivana Srećković: "Nije sve tako crno..."
Aforizam - po definiciji pregnantno izražena misao - kratka je forma koja uživa dobrodošlicu i dobre proze i esejistike a za samostalan život retko nalazi odane privrženike, pogotovo među ženama.
Dugo je u nas samovala Vaska Jukić-Marjanović, a sad već u povećem jatu darovitih aforističarki, mlađana Ivana Srećković, rođena Beograđanka, pojava je vredna pažnje i podrške.
Aforizmi Ivane Srećković (Nije sve tako crno, IPA Miroslav, biblioteka srpske satire, Bgd. 2003) zahvataju vodu sa svih vrela - od svakodnevice do politike, od satire do poezije. Njeni aforizmi su mudri, imaju najveću snagu kad sjedine mudrost i lepotu. U našoj aforistički bogatoj baštini, Srećkovićeva je, čini mi se, po toj osobini najbliži rod Vladimiru Bulatoviću Vibu.
Njena prva knjiga - mada su aforizmi Ivane Srećković već našli mesto u antologijama - svedoči o izrazitom talentu. Poželimo joj strpljenja i upornosti u brušenju tog talenta.
Zbirka aforizama bez putokaza - tematske podele, odaje verovatno mladalačku žurbu autora i neukost urednika izdanja da napravi neki red u prezentaciji.
Izbor koji je sačinila Ivana Srećković, pored oštrine zapažanja i nostalgične svesti da se “bolje sutra desilo juče”, nudi opreznu veru “smeh je najbolji lek, ali zašto da se smejem kad još ne znam dijagnozu?”, uz ponajbolje osobine aforističara: smelost da se kaže istina, delikatnost da se ukaže adresa, pronicljivost u detektovanju socijalnih deformacija, razumevanje za patnju žrtava. Upornost da se između aplauza i pogrda provuče s što manje ožiljaka i ostane svoja, ona kao da se predstavlja: “Izvinite što kasnim, čekala sam svojih pet minuta.”
- Umesto puta za Evropu, izabrali smo prečicu i - zalutali!
- Odsvirajte himnu! Možda narod i zaigra.
- Ako je ovo pravi put, šta su onda naše stranputice?
- Ne zatvarajte vrata! To nam je jedini izlaz u bolje sutra.
- Koska je bačena! Sad dajte meso!
- Život je lep, ali lepota je prolazna.
- Rado bi mladi išli našim stopama da mi nismo išli bosi po trnju.
- Udaja? Rezervno radno mesto za žene.
- Nije sve tako crno, a beli svet nam dođe kao kontrast.
- Promašili ste život? Slobodno pucajte još jedanput.
- Kod nas nema zlatne sredine, sve je to bižuterija.
- Potkrala nam se štamparska greška - ničeg nije bilo između redova!
Listajući knjižicu Ivane Srećković ova pregršt aforizama ima nameru da vas pozove na trenutak zabrinutog smeha.
Sergije Lukač