30.09.11 Danas
Prikaz fenomena duplih osoba
Okluzija i malokluzija jednojajčanih blizanaca, Esad Kučević
U monografiji Okluzija i malokluzija jednojajčanih blizanaca analizirane su sličnosti i razlike, ono što spaja i razdvaja jednojajčane blizance, u predelu orofacijalne regije. Koncepcija i redosled poglavlja čine logičan niz, u kome je sadržaj publikacije oslonjen na biološko nasleđe i pitanje blizanačkog porekla.
Navedeni su okluzalni - kontaktni odnosi bočnih zuba u položaju maksimalne interkuspacije i prikazana frekvencija rotacije zuba. Suštinu uporednog ispitivanja predstavljala je funkcionalna komparacija okluzije i malokluzije, među ispitanicima istog para i različitih blizanačkih parova.
Saznanja o dinamičkom fenomenu okluzije upućivala su da je gnatologija, pri rekonstrukciji i dijagnostici, presudno uslovljena morfologijom i funkcijom, ali su to rezultati ove studije negirali. Uprkos izraženoj rezistenciji i adaptaciji mastikatornog aparata, apsolutnu kontrolu nad svim pokretima i položajima imaju centralni i periferni nervni sistem, čiji je status doneo više razlika od očekivane istovetnosti jednojajčanih blizanaca.
U zaključku je, takođe, izostala pretenciozna i stereotipna dominacija genotipa, kao epilog sve izrazitijeg dejstva životne sredine, trauma, karijesa, ranog gubitka mlečnih ili stalnih zuba, loših navika i oralnih parafunkcija.
Uprkos individualnih varijabilnosti, nije sve pojedinačno. Delikatne stomatološke manifestacije, očigledno su izazvane na zajedničkoj osnovi. U raskoši neponovljivog nasleđa, ali stalno promenljivog i izazovnog fenotipa.
Qui scribit, bis legit/Ko piše, dva puta čita.
U predgovoru ovoj monografiji zabeleženo je, između ostalog, da je ona „prikaz fenomena duplih osoba. Oni su isti, a tako različiti. U velikoj većini, blizanci su genetski sličniji od klonova, iako postoje neke iznenađujuće hereditarne razlike.
Blizanci su pred licem javnosti, oduvek na (s)ceni. Oni su više izazovna, a manje izazvana tema. Bezbroj puta, lakše je razlikovati jaje od jajeta, nego identične parove. Zato u savremenoj medicini, blizanci čine meru pouzdane genetike. U genima svake individue piše šta će mu se dešavati, od kojih će bolesti bolovati, kakva je sklonost i kolika dugovečnost. Ako genetska informacija pripada grupi najintimnijih ličnih podataka, onda je ono što je zapisano u genomu ‘dnevnik budućih događaja’. Ali, da nema varijabilnosti, izostale bi različitosti. Moderni efekat disperzije doneo je apsurdne kontroverze i senzacionalnu diferencijaciju. Nedavno je, ne samo poštovaocima nijansi i kaino-aveljevskih razlika, obelodanjeno da jednojajčani blizanci čak ne moraju da budu ni istog pola...“
Na kraju predgovora konstatuje se da su u ovoj monografiji „jednojajčani blizanci opisani, onakvi kako su zatečeni, a ne kakvi bismo hteli da budu. Onima, koje ne interesuje samo forma, već kreativna i angažovana suština. Sve drugo je čisti larpurlartizam - umetnost radi umetnosti“.
Magistar Esad Kučević rođen je 1955. u Tutinu, u Beogradu je diplomirao na Jugoslovenskom institutu za novinarstvo, na Fakultetu za fizičku kulturu - odsek fudbal i osnovnim studijama Stomatološkog fakulteta. Volonterski je specijalizirao stomatološku protetiku, a iz radnog odnosa ortopediju vilica. Magistrirao je na stomatološkom odseku Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.
Aktivni je učesnik naučnih i stručnih skupova širom Balkana. Redovni je učesnik simpozijuma zdravstvenog vaspitanja, bivši član Predsedništva sekcije za stomatološku protetiku SLD, mentor za obavljanje specijalističkog staža iz ortopedije vilica, inicijator osnivanja i prvi predsednik Opštinske podružnice Srpskog lekarskog društva u Tutinu. Autor je više od 50 publikovanih naučnih i stručnih saopštenja. Za višegodišnje aktivnosti, dobitnik je mnogobrojnih plaketa, priznanja i zahvalnica. U tutinskom Domu zdravlja načelnik je Službe stomatološke zaštite.