16.03.03 Večernje novosti
Nokturno u getu
Pijanista i kompozitor Vladislav Špilman (1911-2000), poljski Jevrejin, proživeo je prilično dug život, uprkos tome što ga je ruka dželata u mladosti više puta dotakla. Bio je možda predodređen za veliku slavu još od detinjstva; stekao ju je pred kraj života, i to perom a ne klavirom. NJegova potresna hronika o varšavskom jevrejskom getu u Drugom svetskom ratu, iz kojeg je malo ko izvukao živu glavu, sada je svetski bestseler, iako Špilman nikad nije nameravao da bude pisac.Još u septembru prošle godine, zahvaljujući "Narodnoj knjizi" i prevodiocu Biserki Rajčić, Špilmanov "Pijanista" je, sa reputacijom "megahita", objavljen i na srpskom. No, kako to obično biva, istoimeni film Romana Polanskog, za koji je ovaj reditelj prošle godine dobio "Zlatnu palmu", razbuktao je i kod nas dodatno interesovanje čitalaca za ovu potresnu ratnu priču, napisanu još 1945, objavljenu prvi put godinu dana kasnije, i zatim zaboravljenu tokom više od pola veka.Špilman se rodio u Sosnovjecu, u siromašnoj muzičkoj porodici, koja nije mogla da kupi ni najobičniji radio-aparat. Tako je mali Vladislav u svet muzike ušao čitajući partiture Čajkovskog, Skrjabina, Betovena i Bramsa! Upisao se, ipak, kad je poodrastao, na Šopenov konzervatorijum u Varšavi, a studije završio na Berlinskoj muzičkoj akademiji, učivši klavir kod čuvenog Artura Šnabla.
Vaši i muzika
I kad je bio u najboljim godinama da krene putem slave, svet će zahvatiti kataklizma Drugog svetskog rata a njegove koncertne dvorane postaće kafane "Savremena" i "Umetnost" u polumilionskom varšavskom jevrejskom getu. NJegovo muziciranje slušaće zatočenici, ljudi koji samo što nisu otpremljeni u gasne komore. Špilmanovi opisi geta na izuzetan način oživljavaju atmosferu ovog mesta zločina.
Na ulicama je "more jevrejskih bednika", “vaši na svakom koraku, "čak su prekrivale koru sveže kupljenog hleba". Suvim zlatom plaća se najobičnija hrana - marmaleda i krompir, a tu i tamo - "ostrvca relativnog blagostanja jevrejske inteligencije i raskošnog života špekulanata". Kad bi se spustila noć ljudima je bila potrebna muzika! Špilman je svirao solo ili sa odličnim pijanistom Andžejom Goldfederom.
U toj samrtnoj atmosferi, kakvog li paradoksa, Špilman je komponovao dobar broj onih svojih lepih zabavnih pesama koje su posle rata postale popularne u Poljskoj i Americi, čak u Rusiji!
Kafana "Umetnost" bila je neka vrsta oaze, najlepši lokal geta. Imala je koncertnu salu, tu je pevala Marija Ejzenštat, nesuđena velika diva. Uz koncertnu salu nalazio se bar u kome gotovo nikad nije bilo slobodnog mesta, a mogla su da se poruče najbolja pića, pileći kotleti ili rozbif "stroganov"!
Neobični kapetan
U tom neverovatnom spoju bede i idile Nemci sve češće izvode velike racije i likvidiraju ljude, a zatim snimaju propagandne filmove, u kojima Jevreje prikazuju u pravoj raskoši. Racije je često umesto Nemaca izvodila jevrejska policija. Bili su to, kako piše Špilman, "donedavno pristojni ljudi, ali "zarazili su se duhom Gestapoa... U trenutku kad bi oblačili policijske uniforme, dobijali u ruke palice, postajali su zveri".
U leto 1942. godine geto je potpuno likvidiran. NJegovi stanovnici otpremljeni su na gubilište. Špilman je preživeo. Iz kolone smrti izvukao ga je, najpre, jedan rođak, jevrejski policajac, zatim će njegov konačni spasilac, 1944. godine, postati čovek koji je mogao da mu bude i dželat - nemački kapetan Vilm Hozenfeld. On će ga kriti gde niko ne bi očekivao: na tavanu zgrade Nemačke komande!
Taj kapetan, po zanimanju učitelj, ljubitelj muzike, najneverovatniji je lik ove hronike. Špilman se već pomirio sa svojim krajem, a Nemac traži da mu on svira Šopena. Neobrijan, neošišan, neokupan, dugih noktiju i prljavih prstiju, Špilman na raštimovanom klaviru svira "Nokturno" u cis-molu. Hozenfeld mu spasava život, ali ne samo zbog muzike. Nemac je svestan zlodela svojih sunarodnika.
Slučaj će se poigrati pa će delovi Hozenfeldovog ratnog dnevnika mnogo godina kasnije biti objavljeni uz Špilmanovu hroniku. Oni "pridaju knjizi nov kvalitet. Osporavaju tezu koja je postojala u Nemačkoj, da nemačko društvo nije znalo za zločine koje je počinila hitleristička armija", piše u predgovoru sin autora ove hronike Andžej Špilman.
Igra sudbine
Špilmanova hronika objavljena je prvi put u Varšavi 1946. godine, pod naslovom "Smrt grada", ali je brzo sklonjena, pre nego što je privukla pažnju čitalaca. Istina, u to vreme u Poljskoj nije smelo ni da se pomisli na dobrotu nekog Nemca, kamo li da se o njoj piše, pa je nemački oficir u knjizi predstavljen kao austrijski!
Posle rata Vladislav Špilman se vratio muzici, kao pijanist i kamerni muzičar. Najviše je svirao u odličnom Varšavskom kvintetu, koji je osnovao sa violinistima Bronjislavom Gimpelom i Tadeušom Vronjskim. Bavio se i zabavnom muzikom. Mnoge njegove kompozicije bile su hitovi. Osnovao je čuveni međunarodni festival zabavne muzike u Sopotu. Poživeo 89 godina. Zahvaljujući muzici obišao je svet.
Vrlo često je svirao u Nemačkoj, gde je dobijao i najpohvalnije kritike. NJegov sin Andžej živi u Nemačkoj. U Nemačkoj je njegova hronika o varšavskom getu prvi put objavljena u celini 1998. godine.
Hozenfeld je umro u jednom zarobljeničkom logoru u blizini Staljingrada, 1952. godine. Mučen je bez prestanka. NJegove priče o tome da je pomagao Jevrejima sovjetski oficiri su smatrali lažima. Špilmanov pokušaj da ga, uz pomoć jednog drugog zločinca - Jakoba Bermana, šefa poljskog odseka NKVD-a, spasi nije uspeo.
N. TOMIĆ
01.01.00
Politika
16.08.2002.
"Narodna knjiga" objavila dokumentarnu prozu Vladimira Špilmana "Pijanist" i "Izbeglički mozaik", roman En Majkls
Dva dela beogradske "Narodne knjige" - "Pijanista" Vladimira Špilmana i "Izbeglički mozaik" En Majkls - sticajem okolnosti predstavljena našem čitalaštvu u istom danu - predstavljaju štivo koje se tematski dopunjuje i upotpunjuje.
Špilmanov "Pijanista" (biblioteka Mega hit, prevod sa poljskog Biserka Rajčić) je uzbudljiva i opominjuća istinita priča o životu poljskog Jevrejina, kompozitora i pijaniste, koji je izbegao smrt u logoru zahvaljujući pomoći nemačkog oficira; "Izbeglički mozaik" (prevod sa engleskog Zoran Vujnović) kanadske spisateljice je izmaštana priča o sedmogodišnjem jevrejskom dečaku, spasenom iz užasa Poljske tokom holokausta, i njegovom sazrevanju kroz patnju.
Dokument i fikcija o stravičnim patnjama Jevreja pod nemačkom okupacijom prepliću se, stvarajući dve tragične knjige. Jednu, "Pijanistu", u dnevničko-romansijerskoj prozi, drugu, "Izbeglički mozaik", u fikciji, tako lirskoj i upečatljivoj, jer drugačije i ne može biti, pošto je zasnovana na iskustvu celog jednog, jevrejskog naroda i njegovoj patnji tokom Drugog svetskog rata.
Kada je pročitao knjigu Vladimira Špilmana "Pijanist", filmski režiser Roman Polanski je kazao da je celog života čekao jedno takvo delo, kako bi mogao da snimi film o holokaustu. Snimio ga je, prema Špilmanovim zapisima, i ove godine osvojio "Zlatnu palmu" na Kanskom festivalu! Film Polanskog stići će uskoro i u naše bioskope, i svako ko pročita knjigu moći će da proceni da li je, i koliko američki proslavljeni režiser napravio vredno delo. Ako se na poređenje i ne odluči, važno je da knjigu pročita: ona je svedočanstvo o stravi i o bestijalnosti na koju je spreman čovek, iako tog nije ni svestan. Špilmanov "Pijanista" je zbog toga, smatra Vasa Pavković, književni kritičar i urednik "Narodne knjige", jedno od najvažnijih dela koje je u ovoj godini objavljeno kod nas.
Uz nju, "Izbeglički mozaik" En Majkls, sa etičkim porukama, kao da upozorava da mašta, na žalost, lako postaje stvarnost.
A.C.
01.01.00
Danas
03.09.2002.
Moc muzike i zudnja za zivotom
Narodna knjiga je nedavno objavila "Pijanistu" Vladimira Spilmana, delo koga je sa poljskog prevela Biserka Rajcic. Spilmanov "Pijanista" po svemu je neobicno delo. "Pijanista" se premijerno pojavio u Poljskoj 1946, odmah po okoncanju Drugog svetskog rata. Posle pola veka, knjigu je obnovio sam pisac, uz pomoc sina Andzeja, a knjizi su dodati autenticni dnevnik nemackog oficira Vilma Hozenfelda, da bi se sadasnje izdanje knjige zavrsavalo tekstom savremenog nemackog pesnika, Volfa Birmana. Knjiga je postala megahit u citavom svetu, a Roman Polanski je, inspirisan njenom posebnoscu, snimio istoimeni film, koji po slavi sustize literarni predlozak. Scenario je pisao ne manje slavan dramski pisac Ronald Harvud.
U pocetku se "Pijanista" cita kao vrsta porodicne sage, no, kasnije citalac ima priliku da prati sasvim licnu, pojedinacnu dramu Vladislava Spilmana, ciji su svi najblizi rodjaci transportovani u Treblinku, a ciju je sudbinu on igrom slucaja izbegao. Ovo nije jos jedna potresna knjiga o stradanjima tokom Drugog svetskog rata, ovo je izuzetno stivo koje podseca da "zaborava ne sme da bude" i da seono sto se dogodilo jednom, moze dogoditi jos bezbroj puta. Ovo delo moze se citati i kao cast odata moci muzike i zudnji za zivotom.
S. D.