21.04.04 Danas
Neprebolni bol
Vojislav A. Kostić: "Život sa neprebolnim bolom u duši"
Izdavačka kuća Draganić nedavno je objavila delo posvećeno prof. dr Aleksandru Kostiću, "Život sa neprebolnim bolom u duši", čiji je autor Vojislav A. Kostić, sin pokojnog profesora Kostića. "Život sa neprebolnim bolom u duši" napisan je posle smrti prof. dr Aleksandra Kostića, a na osnovu celokupne njegove zaostavštine i obrađivanja više od 2.500 arhivskih jedinica (autentičnih dokumenata, fotografija, rukopisa, pismenih opisa značajnih događanja, pisama, dnevnika, intimnih razmišljanja, filmskih i muzičkih zapisa). Tako je nastala jedinstvena biografija - svedočenje, o jednoj izuzetnoj ličnosti i "vučjem dobu" (termin O. Mandeljštama), koje je sve brojne zasluge Aleksandra Kostića pokušalo da nipodaštava, uništi i zatre, želeći time da legitimiše vladavinu gluposti i ustanovi carstvo podobnih. Aleksandar Đ. Kostić diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Strazburu, bio je dobrovoljac u balkanskim ratovima, kao i u Prvom svetskom ratu. U Francuskoj briljantno brani doktorsku disertaciju i doživljava izuzetne pohvale francuskih naučnika. Januara 1922. Kostić osniva provizorni Histološki institut u Beogradu, koji će prerasti u velelepno zdanje, o kome će Rokfelerova fondacija napisati poseban separat. Godine 1940. Kostić dobija Legiju časti od predsednika Francuske republike za izuzetan doprinos razvitku medicinske nauke, a posle dvanaest godina predsednik Francuske odlikuje legijom časti njegovu suprugu, prof. Smilju Kostić profesorku pedijatrije, zbog izuzetnog zalaganja za primenu BSG vakcine kod odojčadi. U tom trenutku, osim njih, na svetu samo još jedan bračni par nosi ta odlikovanja - Pjer i Marija Kiri. Posle Drugog svetskog rata, Aleksandar Kostić izbačen je sa Medicinskog fakulteta, a 1952. dobija rešenje kojim mu prestaje služba po sili zakona, a zabranjuje mu se i oproštajni skup sa studentima. Ovo je samo mali deo uzbudljivog i tragičnog svedočanstva o istoriji koja se obrušila na izuzetnog čoveka. Posle njegove smrti, 2001. godine, održana je svečana sednica Nastavno-naučnog veća, na kojoj je doneta odluka da se stavljaju van snage sva rešenja, odluke i naredbe koje se odnose na odstranjivanje profesora sa Medicinskog fakulteta u Beogradu. Sam Kostić je jednom rekao da je živeo život "sa neprebolnim bolom u duši". Ovo delo nije, dakle, samo uzbudljivo štivo o izuzetnom čoveku, niti samo svedočanstvo o vrhunskom intelektualcu, ono je dokaz da "rukopisi ne gore" (Bulgakov) i da "svetu vatru umetnosti i nauke" o kojoj je Kostić govorio, zlo i glupost ipak ne uspevaju da ugase.
S. Domazet
06.03.04 Politika
Novo u knjižarskim izlozima
Životopis prof. dr Aleksandra Đ. Kostića. - Monografija „Muzej grada Beograda”. - Mira Alečković „U paprati nespokoja”
Izdavačka kuća "Draganić" je objavila jedinstvenu knjigu sačinjenu u nas - u reči i slici je ispričan jedan neverovatno bogat život univerzitetskog profesora dr Aleksandra Đ. Kostića, glasovitog naučnika - histologa, seksologa, terminologa, ali i pesnika, reditelja, pijaniste, arheologa, pisca, retke umetničke duše u srpskoj nauci i kulturi. Samo iz oblasti medicinske terminologije prof. Kostić je autor kapitalnog dela - Medicinski rečnik na osam jezika, sa 140.000 reči!
Knjigu "Život sa neprebolnim bolom u duši", životopis prof. dr Aleksandra Đ. Kostića (1893-1983), napisao je njegov sin Vojislav A. Kostić, ugledni kompozitor, koji je na ovaj način ispunio amanet roditelja (majka prof. dr Smilja, jedan od vodećih srpskih pedijatara) koji su pedesetih godina na brutalan način bili udaljeni sa Medicinskog fakulteta kao reakcionari novoj komunističkoj vlasti... Vojislav Voki Kostić u ovoj izuzetno lepo komponovanoj knjizi, satkanoj od činjenica, dragocenih podataka, ali i dokumentarnog materijala (pisama, izjava, faksimila dokumenata), kaže, kao svedok te drame svojih roditelja:
"U početku moj otac teško preživljava odvojenost od laboratorije i onemogućavanja istraživanja i nastave, svestan da je do kraja života onemogućen u svojim osnovnim naučnim delatnostima - histologiji i embriologiji. Njegovo predosećanje se pokazalo tačnim - do kraja života nije kročio u laboratoriju. I još jedno veliko razočarenje: zaveštao je Grockoj, kraju koji je voleo i gde je sagradio kuću još pre Drugog svetskog rata, dragocenu arheološku zbirku. Zgrada je danas ruinirana, a zbirka? Pa, i ona... Knjiga Vojislava Vokija Kostića je jedna dragocena dokumentarna knjiga ne samo za ovo pokolenje već i za buduća pokolenja kao podsećanje na jednu gorku istinu o genocidu velikih ljudi u nedavnoj srpskoj prošlosti.
Tajne Muzeja grada Beograda
Nijedan muzej u Srbiji, koliko nam je poznato, nema ovako lepu, svetski grafički i likovno opremljenu monografiju kakvu je nedavno objavio Muzej grada Beograda (urednik arh. Bojan Kovačević, direktor Muzeja grada Beograda). Desetak autora, kustosa ovog muzeja, otkrilo je širokoj javnosti šta sve u svojim depoima čuva ova riznica Beograda koja ni pola veka od Drugog svetskog rata nema svoju stalnu postavku! Muzej je, inače, da podsetimo, osnovan u jesen 1903. godine i od tada do danas čuva dragocenosti kao retko koja prestonica Evrope. Jer, Beograd je bio raskrsnica Balkana, mesto gde su se ukrštale mnogobrojne kulture od praistorije do naših dana.
Šta sadrži ova kapitalna knjiga, u kojoj su i tekst i fotografije na vrhunskom nivou: Praistorijske kulture na tlu Beograda, Pet vekova rimskog Singidunuma (Rađanje grada), Srednjovekovni milenijum, Između krsta i polumeseca, Turski i habzburški Zemun, Vreme oslobođenja (1804-1867), Hod ka Evropi (1867-1918), Prestonica prve Jugoslavije, od 27. marta do 5. oktobra (1941-2000)... Izdavanje monografije "Muzej grada Beograda" je omogućila Skupština grada Beograda. (Fotografije su Vladimira Popovića, a likovno-grafičko uređenje Dragane Lacmanović.)
U paprati nespokoja
Mira Alečković je nedavno navršila osamdeset godina, a jedna je od pesnikinja koje su svojim delom obeležile drugu polovinu prošlog veka. Njene pesme su ušle u mnogobrojne čitanke širom čitave bivše Jugoslavije, ali i u antologijske izbore u zemlji i svetu (naročito na francuskom jezičkom području). Prošle godine Mira Alečković, ovaj neumorni književni poslenik, poreklom Hercegovka, rođena Vojvođanka (Novi Sad), odrasla i život do dana današnjeg provela u Beogradu (pedesetak njenih knjiga pesama, romana, priča, pre svega za mlade, nastalo je u Bulevaru revolucije broj 17), objavila je knjigu "U paprati nespokoja". Reč je o knjizi izabranih pesama. Te pesme je izabrala prof. dr Zagorka Kalezić. Ona je napisala i nadahnut predgovor o poetskom univerzumu popularne pesnikinje koja je godinama uređivala "Pionir", potom "Omladinu", pa "Mladost", a i dan-danas "Zmaj".
Da se podsetimo: Mira Alečković je nosilac Ordena Legije časti (vitez i oficir) koji dodeljuje Francuska istaknutim stvaraocima i Ordena "Veliki lav Senegala" koji je dobila od slavnog pesnika nobelovca L. S. Sengora. Bila je učenica, a potom i družbenica pesnikinje Desanke Maksimović... Uostalom, valja očekivati da će uskoro taj svoj bogat, ali i težak život opisati u svojim sećanjima na vreme i ljude. (Izdavač knjige "U paprati nespokoja", tog jedinstvenog životnog kaleidoskopa, jeste "Gutenbergova galaksija", a urednik je Mile S. Bavrlić.)
R. Popović