Ljubav na poslednji pogled

Nisam imala muda, baš nisam imala muda otvoreno razgovarati sa mužem. Jesal li trebala imati muda? I biti ono što nisam da bih mogla učiniti ono što ne mogu? Imati muda? Imati muda?! Žene s kurcem nisu žene. A upravo nam se to zamijera. Muškarci nam zamjeraju našu suštinu. Najveća mana nas žena je naša ženskost?! To mi je nepodnošljivo. Ako je loše ono što je moja suština, ako ne vrijedim kao ono što jesam, kako mogu vrijediti? Zašto vrijedim samo ako jesam ono što nisam? Ako ne vrijedim kad jesam ono što jesam, a ne mogu postati ono što nisam, da li sam ja nešto što vrijedi? Ili sam ja ništa? Ako sam ništa, zašto me žele promijeniti? Da li se ništa može promijeniti u nešto? To je pitanje fizike? Kemije? Ako sam ja pička, a dobra sam samo kao kurac, zašto muškarci ne kažu, jasno i glasno, ej, svakome od nas za sreću treba još jedan kurac! Kurac plus kurac?! Da ne postoji i pička, ne bi svijeta bilo! Ta potreba za kurčevima, taj stalni svjetski vrisak, samo kurac vrijedi?! Mi, urlajući kurac, kurac, kurac, zapravo vrištimo, neka sve ide u kurac! Ljudska bića su opsjednuta samouništenjem! Da li je to naša suština?! Potreba da nas nema, da razjebemo sve oko sebe, pa onda nas same?! Jesmo li svi mi samo samoubojice koje krupnim koracima kreću prema onome što ih jedino privlači, ubadanje noža u vlastiti grkljan? To nismo mi? Ali mi činimo upravo to! Iglom, sjekirom, atomskom bombom, bojnim otrovima, uništavanjem muslimana, klanjem Cigana, umlaćivanjem Židova, dizanjem u zrak Palestinaca, silovanjem srpske majke, davljenjem hrvatske bebe, uvaljivanjem side crncima, sarsa Kinezima. Čitav svijet, svaki čovjek, povijest ljudskog roda, sve nam govori, ljudi su bića opsjednuta potrebom za nestankom! Samouništenje je naša sudbina! Muškarac i žena, jedina bića koja mogu, jebući se, nešto učiniti da bi svijet opstao, nisu iskrena jedno prema drugom.

Muljaju, lažu. Tko mulja? Tko laže? Tko manipulira? Tko se boji? Tko se boji?! To je pravo pitanje. Tko se boji? Muškarac? Zato tuče. Žena? Zato se ne brani? Čega se boji muškarac? Nadmoći žena? Ali žene nisu moćne. Ili jesu, samo ne znaju. Mi žene, ne znamo tajnu. Ne znamo da imamo moć. Mislimo da je naša moć u pički. Tu su nam priču prodali muškarci. Ali muškarci nikad s nama ne razgovaraju iskreno. Mi smo neprijatelji. Što je naša moć? Što je moja moć? Da sam mogla spoznati svoju moć, otkrila bih tajnu života. Tada me ne bi mlatio. Ali ja ni mrtva ne znam što je moja moć. Ni što je moja suština. Pička sigurno nije. Žene, sve žene pa i ja, osjećaju se nesigurno kad shvate da pička nije njihovo najjače oružje. Ta nas istina, ta me istina činila bićem koje postavlja pitanja, a odgovore ne dobiva. Muškarci znaju ali šute? Kad maknemo od sebe pičku, spoznat ćemo svoju suštinu. Ako ostanemo bez pičke koja nije naša suština, ostat ćemo bez muškarca koji traži samo to. Da li ćemo se najbolje osjećati tek kad učinimo ono što je u skladu sa našom suštinom? Roditi i ostati same! Upotrijebiti muškarca. Možda je to naša jedina moguća sreća? Živjeti bez muškarca?! Možda bi to održalo svijet i učinilo ga boljim? Mi žene odgajale bismo djecu same, daleko od mužjaka opsjednutih samouništenjem, ta bi djeca bila drugačiji ljudi. Bez agresivnog oca pokraj sebe rasla bi bolja, tolerantnija, toplija. Ljudi su pred istrebljenjem kao i bijeli tigrovi. Trebalo bi sagraditi zološki vrt koji bi pomogao da se ta životinja sačuva. I muškarac i žena samo su životinje. Susretnu se žestoko kad se treba množiti. Crkva i Država su ljudsku potrebu za množenjem pretvorile u potrebu za vječnom ljubavlju da bi ljude, nabijajući im osjećaj krivice, mogle držati pod kontrolom. Ne poželi partnera bližnjega svoga?! Koliko je ta zapovijed neljudska, neprirodna, zla? Živjeti da bi se čekalo i tražilo ljubav svog života manipulacija je Crkve i Države. Ako ne naletimo na princa, život, nas žena, besmislen je? A princa nema! Nema ga! One za koje nam govore da su prinčevi treba probati, pa odbaciti! Car života je u spoznaji da princa nema! Užitak je u traženju, ne u nalaženju. Kad bi se nama ženama rekla istina, tko bi kontrolirao svijet? Žene bi se, oslobođene krivice, jebale za dušu, ne da bi zadovoljile Državu, Crkvu, multinacionalne kompanije za koje rade poput robova i jedinog muškarca u jedinom im životu. Nastao bi kaos! Sretne žene i sretni muškarci sigurno bi i Crkvi i Državi i Kompanijama postavljali pitanja vezana i za neke druge teme. Zato priče o Pepeljugama, Trnoružicama, bijelom konju, vjenčanju, zavjetu dok nas smrt ne rastavi. Prodali su mi lov na princa kao smisao života i strah od samoće kao konja na kome ću jahati dok ne ulovim jedinu pravu sreću. Udaj se, nećeš ostati sama! Brak je robija koja je najbolja ako je doživotna. Prodali su mi tezu kako je nesloboda jedina prava sloboda! Rodi, kad ostariš, djeca će ti nositi čaj! Nitko ne govori, čaj ti djeca nose,ako im platiš. Ako čovjek ima love da bi platio konobare, ti konobari ne moraju biti njegova djeca. Nametanje osjećaja krivice svim ženama, pričanje priče o princu na bijelom konju, svim djevojčicama, nije slučajno. Crkva, Država, Muškarci, Moć, Vlast, svi oni žele ubiti našu životnu radost. Kad nam otmu životnu radost, mi žene, krećemo za muškarcima koje opsjeda jedna jedina potreba, uništiti svijet na kome živimo. Muškarci! Rušitelji! Palitelji! Ratnici! Samoubojice! Gospodo, Strašni sude, teško je bilo živjeti. Toliko ima pitanja na koja ne dobivamo odgovore, mi takozvani ljudi, mi najmanji ljudi na Zemlji, mi žene! Dobro, dopzvoljavam mogućnost da dobije odgovor onaj tko traži. Ali, rađamo, ugađamo, radimo,robijamo... Između dva ustajanja, tri udarca, nekoliko poroda, jeebanja koja ne želiš? Tko može vrištati, odgovorite, odgovorite, odgovorite! Ej, Crkvo, odgovori! Ej, Državo, odgovori! Ej, Kompanijo, odgovori! Zajeb u startu. I Crkva i Država i Kompanije, to su muškarci. Oni su Moć! A Moć odgovara Nemoći i kad Nemoć ne postavlja pitanja. Bićem, udarcima, kopanjem očiju i pričanjem bajki o kurčevom princu. Sva su nepostavljena pitanja unaprijed i zauvijek odgovorena. Koje su šanse, nas žena, da se izmigoljimo ispod gadnih tijela naših muškaraca i duboko udahnemo? Nikakve! Zato, Strašni sude, kad budeš donosio odluku, kriva ili nije kriva, imaj ovo na umu. Ubila sam ga jer sam znala odgovore na sva svoja nepostavljena pitanja.

03.12.03

Treba sebe jako voleti, treba sebi opraštati, ne smeš sebe stalno analizirati i sebi se mora dati pravo na grešku
Ovoga puta Vedrana Rudan se nije dala prevariti. Odlučila je da ona bude muško, venčanicu & bidermajer prepustila je drugoj "pernatoj domaćoj životinji" (u obliku Uroša Đurića).

Venčanje je prošlo, no Vedrana Rudan je jedan od boljih prognozera za ono važnije pitanje - koliko traje ono posle venčanja. Ljubav. Njen novi roman "Ljubav na poslednji pogled" (Rende) mnogo spretnije nego prethodni "Uho, grlo, nož" govori o belim vranama, slepicama, guskama, cmizdravim, plačljivim, nesigurnim... ženama. Pa vam svoj roman tresne u lice, ne bi li postale sve suprotno od onog nabrojanog. I poželite da vas usvoji, makar na kratko.

U romanu muški mlate, ali, ali žene su nekada veći neprijatelji ženama?
- Mada, to je problem jer nisu hrabre. Milion godina prodajemo recept ženi kako ona treba da izgleda, kako mora biti lepa, mlada, suzdržana i izdržljiva. Ako si neko ko se bori za svoje ljudsko pravo, da kažeš - ja imam pravo da budem drugačija, e onda te ubiju, tako da se tu u poslednjih milion godina ništa nije pomaklo. U Hrvatskoj si ti kao žena prihvaćena jedino kada si mlada, i kao p... koja ima dobre noge i dobre sise i koju možeš povaliti. I gotovo. A kada dođeš u moje godine, onda šta imaš više da tražiš, ko te j.... Sa sisama do kolena, sa borama, ti ne postojiš. A muškarac u mojim godinama je muškarac u najboljim godinama.

Da li je naivno očekivati da život bar za tren može da liči na tobogan, ono fijuuuu, bez udarca u zid?
- Teško je, nažalost, ja ću reći to, treba imati podršku muškarca u muškom svetu. Ne možeš, vrtiš se u krugu, ako si i malo uspešan i ambiciozan, nemaš za neprijatelje samo muškarce, nego i žene. Žene su ljubomorne jer si slobodnija, ili sebi daješ pravo da se boriš za slobodu, a one to ne smeju, a s druge strane, imaš muškarce koji žele da ti j... mater i stave na mesto za koje one misle da ti pripada.

Kako se boriti sa tim?
- Treba prvo raščistiti sa nekim stvarima u odnosu na sebe samog. Treba sebe jako voleti, treba sebi opraštati, ne smeš sebe stalno analizirati, i sebi se mora dati pravo na grešku. Ako imaš decu, ne treba osećati krivicu ako radiš, ako nisi stalno uz njih. To morate sebi izbiti iz glave, jer deca su ljudi koji će vas voleti i ceniti onoliko koliko sami sebe cenite. Ne upuštajte se u analizu svoje krivice. Dok ste u vezi, oni su uvek u pravu i sveci, a vi ste kurva. Ma ko ih j.... Nek ide mami da priča priče. Kad tad počinju da nas grebu njihova "anđeoska" krila.

Ta priča o princu je ubitačna, niko nam ne kaže da to ne postoji?
- Svaka ljubav ima određeni rok trajanja. Kada vidiš da to posustaje, ideš dalje. Oni nama ne daju pravo na činjenicu da moramo menjati, ako nam ne odgovara. Jer, ili si devica ili si kurva, nema ništa između. Ta priča je stara dve hiljade godina, ne dva meseca. To je hrišćansko vaspitanje, to su te vrednosti. Budi nevin, budi dobar, budi na usluzi, budi ljubak, imaj belu venčanicu, budi dražestan, pokrij se, to je crkva. Vaša majka će vas vaspitavati kao katolkinju. Na neslobodu. Vi ste žena koja, kada on podigne ton, mora se suzdržati.

Jeste li uvek bili tako jaki?
- Jesam, ali ne u komunikaciji sa muškarcima. Nisam imala puno muškaraca, jer nisam volela sebe. Mislila sam da sam ružna, da sam glupa, da ne zaslužujem pametnog muškarca jer će on vremenom ukapirati koja sam ja krava. I onda sam uzela onoga koji je naleteo, jer je bio lep i nosio mi je cveće. Videla sam odmah da je ograničen, ali sam mislila - pa ne mogu ja ovakva sebi tražiti princa. Zna se, princezi ide princ, a ovakve dobijaju ovo. Najveći problem kod žene je da ne vole sebe. Jer kada vi volite sebe, onda imate drugi gard.

Kako?
- Treba jako puno vremena da se čovek izbori za sebe. Ja imam fenomenalnog muža koji me apsolutno podržava, koji bdi nad mojom karijerom. I onda ti je sve lakše. Ako imaš nekog koji priča kuda ideš, što ćeš vikend gubiti na pizdarije, a gde sam tu ja, a deca, a kada ćeš živeti. Ima i normalnih muškaraca, nisu svi kreteni, samo treba uložiti trud u lov na takve. Treba loviti. Nema pravila. Nisu svi svinje. Ako kreneš tako da misliš onda ćeš naići na dobrog čoveka u kome ćeš samo zlo tražiti. Nema smisla. I nema pravila. Treba biti otvoren. Ali prvo se treba se izlečiti od majmuna.

Tatjana Čanak