16.02.14 TANJUG
Knjiga Bojana Jovanovića "Okolni put"
Novosadska izdavačka kuća "Adresa" objavila je knjigu "Okolni put", antropoloških eseja o čoveku kao biću kulture dr Bojana Jovanovića.
Prema rečima izdavača i renomiranog pisca Jovana Zivlaka, "autor preispituje ovu ideju na primeru pojedinačne i kolektivne individuacije kao puta dolaženja do sebe i svoje celovitosti".
"Put kulture pretpostavlja odlaganje neposrednog nagonskog zadovoljstva i umesto cilja ukazuje na važnost i smisao samog putovanja", piše Zivlak u recenziji dela i dodoaje - "različit, dakle, od prirodnog, put kulture ocrtava svojom zaobilaznošću kretanje ljudskog duha".
Za Zivlaka je suština poruke ovog dela da "čovek stvara kulturu i u njoj nalazi duhovno zadovoljstvo koje prati njegovo stvaralačko transcendiranje".
Jovanović u ovoj knjizi, osim opštih antropoloških eseja, u kojima ispituje različite fenomene od religije, položaja žene, pornografije, incesta do kanibalizma, bavi se na polemički način i aktuelnim momentima naše kulture, posebno u sferi ispitivanja kulturnih obrazaca, kulturnih identiteta i odnosa tradicije i modernosti.
Knjiga sadrži sledeće eseje: "Čovek kao antropološka nejednačina", "Životno putovanje do sebe", "Zadovoljstvo u kulturi", " Nametnuti kulturni obrazac".
"Od erosa do pornosa", "Incestuozne težnje i njihove zabrane", Muška i ženska vlast","Anatomija kanibalskog apetita" "Verski putevi i stranputice" "Iskustvo rajskog vrta", "Praznično slavljenje postojećeg"
Autor u predgovoru knjige objašnjava da se "čovekova avantura ne može ocrtati jednostavnom pravom linijom do ostvarenog cilja, jer kao što nas znatiželja motiviše da izlazeći van granica postojećeg i poznatog sveta dođemo do pretpostavljenog cilja, tako i samim ostvarenjem cilja, put postaje poznat i znatiželja se preusmerava ka prostoru izvan njega".
"Avantura za upoznavanjem nepoznatog završava se otkrivanjem onog do tada nepoznatog dela sopstvene ličnosti, upoznavanja sebe. Fasciniranost nepoznatim, udaljenim i egzotičnim predelima otkriva se u potrebi da se oni vide, dodirnu i dožive kao nepoznati deo sopstvenog bića", jedna je od premisa do kojih dolazi Jovanović oslanajajući se na analize Karla Jaspersa koje vode do zaključka da "život nije putovanje do željenog odredišta, već sve ono nepredviđeno što nam se događa tokom putovanja".
Jovanović upozorava da "traženje prečeg, kraćeg i najkraćeg puta do cilja često odvodi na stranputicu, što ne umanjuje vrednost neposrednih ljudskih puteva do cilja, međutim ni zaobilazni put nema, uvek unapred, dato pozitivno značenje".
