Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010. godine.
Mario Vargas Ljosa je jedno od najslavnijih književnih imena u svetu. Rođen u Peruu 1936. godine. Ljosa je svojevremeno doktorirao književnost u Parizu, a živeo je i u Barceloni i Londonu. Kao vrlo mlad čovek pojavio se na književnoj sceni 1958. zbirkom priča Šefovi, da bi četiri godine docnije objavio roman Grad i psi. Usledio je niz s kojima je Ljosa stao uz bok velikim latinoameričkim obnoviteljima svetskog romana: Kortasaru, Fuentesu, Puigu, Sabatu, Markesu... Pomenuću neke Ljosine romane: Razgovor u katedrali, Pantaleon i posetiteljke, Tetka Hulija i piskaralo, Rat za smak sveta, Povest o Majti, Pohvala pomajci, Don Rigobertove beležnice.
04.08.11 Vreme
Smejati se na sav glas
Pantaleon i posetiteljke, Mario Vargas Ljosa
Na jednom skorašnjem simpozijumu, ali u etimološkom značenju te riječi, dakle na neformalnoj prijateljskoj sjedeljci uz iće i piće, postavljeno je pitanje: Kad ste se posljednji put glasno smijali čitajući neku proznu knjigu? (Misli se, dakle, na priče i romane, smijanje uz čitanje Kovačevićevih komedija se na računa.) Dok su ostali učesnici još razmišljali, ja sam kao iz topa ispalio: Neku noć, kad sam iz cuga pročitao Ljosin Pantaleon i posetiteljke! I možda je zapravo i malo čudno, ali ja ne pamtim da mi je ovaj roman bio toliko smiješan kad sam ga prvi put čitao prije petnaest i kusur godina. Osnovne peripetije sam se dobro sjećao, sjećao sam se i nekih detalja, ali ne i veličanstvenosti tog humora. U nekom autopoetičkom intervjuu, Ljosa je rekao da je u svojim prvim romanima "glupo izbjegavao humor", no poslije je, srećom, sve to i više nego nadoknadio. Zaplet je, dakle, jednostavan koliko i bizaran: kapetan peruanske vojske po imenu Pantaleon dobiva zadatak da osnuje jedinicu sastavljenu od prostitutki koja će udovoljavati seksualnoj gladi vojnika i spriječiti ih da po zabitim selima i provincijama siluju seljanke. Kapetan svoju misiju shvata vrlo ozbiljno. Jedan od bisera ove knjige su poglavlja u kojima on podnosi pismene izvještaje pretpostavljenom. Sudar forme i sadržaja, sudar tog birokratskog jezika, drvenih i okoštalih fraza, skraćenica i drugih stilskih osobenosti tipičnog armijskog ćate sa temom, sa onim o čemu zapravo piše, jedan je od neiscrpnih izvora salvi smijeha koje u čitaocu izaziva čitanje ovog romana. Kad bolje razmislim, i termin salva dolazi iz militarnog registra. U Pantaleonu i posetiteljkama Ljosa taj registar pervertira do krajnosti.
Muharem Bazdulj
