Dama i jednorog

04.11.04

Romani američke spisateljice Trejsi Ševalije - "Djevojka sa bisernom minđušom", "Pali anđeli" i "Djevičanski plavo" već nekoliko godina i kod nas su bestseleri. Nedavno je "Laguna" objavila i njen četvrti roman "Dama i jednorog" u prevodu Nenada Dropulića, koji je bio jedna od najprodavanijih knjiga na minulom Sajmu u Beogradu.
Trejsi Ševalije je rođena 1962. u SAD, ali od 1984. živi u Londonu. Završila je studije književnosti i školu kreativnog pisanja, poslije čega je i počela da piše i objavljuje romane. Radila je u izdavaštvu. Svjetski uspjeh donio joj je roman "Djevojka sa bisernom minđušom", u kome je opisala nastanak čuvene istoimene Verme-rove slike. Po ovom romanu snimljen je i film sa Kolinom Firtom i Skarlet Džohanson. Trejsi Ševalije trenutno piše novi roman o velikom engleskom pjesniku i slikaru Vilijamu Blejku. Za "Vijesti" je govorila iz Londona gdje živi sa mužem i sinom Jakovom.
Da li je Vaš roman "Dama i jednorog" pisan prema istinitoj priči? Je li Žan le Vist, naručilac tapiserija, zaista postojao?
- Roman "Dama i jednorog" nije baziran na istinitoj priči, ali, naravno neki detalji su vjerodostojni. Tapiserije zaista postoje, možete ih danas vidjeti u Nacionalnom muzeju srednjeg vijeka Klini u Parizu. Žan le Vist, naručilac tapiserija je takođe postojao - bio je plemić, živio je u Parizu u doba kada su te tapiserije izrađene i svoj porodični grb je stavio na tapiserije, što se može i vidjeti. On je, zapravo bio opsjednut grbovima, oni se mogu vidjeti na puno mjesta u njegovom dvorcu pored Liona. Vjeruje se da su tapiserije izrađene za njega, ali to nije u potpunosti i potvrđeno. Njegova supruga Ženevjev de Nanter takođe je postojala, kao i njihove tri kćeri Klod, Žana i Ženevjev. Oni su, upravo kao što stoji u romanu, živjeli u Ulici Di Fur, pored crkve Sen Žermen de Pre. I pored toga, malo se zna o njima.

Kakve vrste istraživanja ste obavili prije nego što ste otpočeli da pišete "Damu i jednoroga"? Sa kakvim ste se teškoćama suočavali, jer, pretpostavljam, nije bilo lako zamisliti svijet tog starog zanata, koji je danas gotovo zaboravljen?
- Dosta sam čitala o srednjovjekovnim tapiserijama, o načinu njihove izrade, kao i o srednjovjekovnom društvu uopšte, o srednjovjekovlju u Parizu i Briselu. Razgledala sam dosta slika, tapiserija, ukrašenih rukopisa i mapa iz tog perioda. Bilo je zaista teško shvatiti kako je društvo funkcionisalo tada i imati osjećaja za likove, drugačije od današnjih, čak i po načinu razmišljanja. Zbog toga je bilo teško pisati ovu knjigu. Ali, bila sam takođe inspirisana samim tapiserijama. One su mi dale osjećaj da sam nadmašila taj vremenski jaz.

U čemu se sastoji tolika važnost srednjovjekovnih tapiserija, koje je njihovo simboličko značenje?
- U srednjem vijeku tapiserije su bile veoma važni indikatori blagostanja, bogatstva i društvenog statusa. One su bile veoma skupe za izradu i pokazivale su spremnost i materijalnu mogućnost plemića da za njih plati bilo koju, a najčešće i vrlo visoku, cijenu. U isto vrijeme tapiserije su predstavljale jednu vrstu putujućeg statusnog simbola. Pojedini plemići bi tapiserije smotavali u rolne i nosili ih sa sobom na putovanja; pronalazili bi mjesto za njih da bi ih okačili. I pored svoje ljepote, tapiserije su imale i upotrebnu vrijednost - zagrijavale su zidove i ublažavale su odjeke u kamenim prostorijama.

Serija tapiserija "Dame i jednoroga" fascinirala je pisce poput Žorž Sand ili Prospera Merimea. Kako vi to objašnjavate? A, iz kojih razloga su za vas tapiserije bile inspirativne?
- Smatram da su mnogi ljudi opčinjeni tapiserijama, jer one uspješno odražavaju drugi svijet, jasno odvojen od nas. Jer, kada dođete u Pariz da ih vidite, šetajući kroz sobe, osjećate se kao da ste odsječeni od ostatka svijeta, zagnjureni u tišinu, u zamišljeni ženski svijet. Nalazim da žene sa tapiserija fasciniraju, da odaju neki čudan utisak, kao da žele kazati zašto su bile naslikane i šta su mislile.

Svaka Vaša nova knjiga je bestseler u Srbiji i Crnoj Gori. Pronašli ste tajnu za stvaranje dobre knjige?
- Za mene je najvažnija stvar zapamtiti da ono što pišem nije pisanje zbog sebe, već zbog drugih, radi njihove zabave i prosvjećivanja. Obje ove stvari su jednako važne, kako zabava, tako i prosvjećivanje, ali nije dobro pisati samo zbog jedne od njih.

Otkriće Prospera Merimea

Dama i jednorog je zbirka od šest srednjovjekovnih tapiserija, tajanstvenih u pogledu porijekla i značenja. Promijenile su nekoliko vlasnika. Nastale su krajem 15. vijeka, a oko 1660. godine bile su izložene u zamku Busak u cenralnoj Francuskoj. Otkrio ih je poznati francuski pjesnik Prosper Merime, tada inspektor istorijskih spomenika. Bile su u lošem stanju, izjedene od pacova i mjestimično isječene, jer su ih ljudi iz okolnih sela koristili kao stolnjake ili zavjese. Žorž Sand je pisala o njima u svojim romanima, dnevniku i člancima. Krajem 19. vijeka francuska vlada je tapiserije otkupila za muzej Klini, gdje su i danas izložene.
Trejsi Ševalije je u ovom romanu opisala nastanak tapiserija, koje naručuje za svoj zamak Žan le Vist, novopečeni bogati pripadnik francuskog dvora. Nikola, slikar odabran da stvori nacrte, upoznaje Le Vistovu ženu Ženevjev i kćer Klod, koje se silno zanimaju za ove tapiserije. Čitalac ove knjige lako spoznaje i druge njene vrijednosti kao što je i poseban oblik zbližavanja ljudi kakav je onaj u toku stvaranja tapiserija, potom upoznaje osobenosti života tkača, plemića, crtača, slikara, šegrta... Spoznaje ne samo vrijednosti njihovog umijeća već i njihove mane, njihove poroke, nemoralne žudnje.

Vujica OGNJENOVIĆ